http://www.patriotmagazin.com/media/010.htm
PATRIOT (Republika Srpska), broj 26, 5.avgust, 2002.
Feljton: Agenti CIA protiv Jugoslavije (9)
Slucaj "Salaj"
Jos 1962. godine u Zagrebu je, na primer, Ante Uroda formirao
"Hrvatski pokret otpora" sa 150 clanova, koji je za devet godina
uclanio jos 1.500 ljudi. Njegov zadatak je bio podizanje ustanka za
"oslobodenje Hrvatske". Veze ove organizacije sa emigracijom i CIA
drzali su Dane Sarac i Tomislav Vukasovic
pise: Marko Lopusina
U Imotskom je stvoren "Hrvatski oslobodilacki pokret" (HOP) spajanjem
vise sovinistickih i
diverzantskih grupa iz Rijeke, Splita, Zagreba i Imotskog. Glavna veza
HOP-a sa emigracijom isla je
preko americkog stipendiste Branka Salaja, kasnije ministar informacija
u Tudmanovoj vladi. Za njega
SDB i KOS imaju podatak da je saradnik CIA. Posle obuke u obavestajnom
Kampu King
emigrantski agenti su razvrstavani u cetiri kategorije: na one koji su
upucivani u Jugoslaviju sa
preciznim zadacima, na one koji su zaposljavani u Nemackoj i radili na
vrbovanju Jugoslovena za
CIA i BND, na one koji su upucivani u americke obavestajne i
kontraobavestajne centre u Italiju,
Austriju i Grcku, odakle su snimali stanje u SFRJ, i na one koji su
smatrani agenturnom rezervom.
Salaj je roden 1932. u Zagrebu, odakle je kao sportista "Mladosti"
emigrirao u Svedsku 1952.
godine. Kada se ozenio Svedankom, dobio je politicki azil, a potom i
svedsko drzavljanstvo.
Supruga Barbara, novinarka svedske televizije, rodila mu je dvoje dece.
Vec krajem pedesetih Branko
Salaj je postao veliki prijatelj Mirka Kozula, predsednika odbora HOP-a
i organizatora diverzija na
Jugoslovensku ambasadu i Konzulat u Stokholmu. Na njegov nagovor Branko
Salaj se upisao na
specijalni kurs za obavestajce i diverzante, koji je CIA drzala za
emigrante iz Jugoslavije u
Svajcarskoj. Taj kurs je trajao pet meseci. Sa njega se Salaj vratio
kao jos veci ustasa, koga su rado
primali u drustvo dvojica iskusnih hrvatskih nacionalista Vinko
Nikolic, ustaski cenzor jos iz NDH,
kasnije saradnik CIA, i Petar Hinic iz SR Nemacke. Oni su Salaja
nagovorili da preuzme funkciju
glavnog urednika Hrvatskog glasa, odnosno vodenje antijugoslovenske i
antisrpske kampanje u
ustaskoj i evropskoj emigraciji.
Branko Salaj je u Svedskoj bio kljucni covek koji se u medijima borio
za ljudska prava atentatora i
ubice Mira Baresica, koji je prebegao u Juznu Ameriku.
Savetnik Spegelju
Kada se pocetkom devedesetih pojavio u Zagrebu, odlukom generala
Tudmana emigrant Branko
Salaj je postavljen za savetnika ministru odbrane Martinu Spegelju.
SDB SSUP-a ga je registrovao kao "sivu eminenciju ustasa". Vratio se u
Zagreb i odmah imenovan
za predsednika Kadrovske komisije u hrvatskom Saboru, a potom u jesen
1991. i za zamenika
ministra odbrane Hrvatske. Njega je na tu funkciju doveo njegov
emigrantski prijatelj Gojko Susak,
hrvatski ministar za iseljenistvo.
Za cetrdeset godina aktivnosti neprijateljske emigracije u krilu
stranih obavestajnih sluzbi, pa i CIA,
nad jugoslovenskim gradanima i objektima izvedeno je oko 500 diverzija,
u kojima je stradalo oko
100 osoba, a tri stotine je ranjeno.
Jedan od jugoslovenskih krvnika bio je i Vinko Nikolic, sibenski
profesor, pisac, urednik, ustaski
cenzor kod Pavelica, koji je napustio Zagreb 1945. godine. Vratio mu se
pompezno, pobednicki,
juna 1990. da od Stipe Suvara preuzme funkciju predsednika Odbora za
izgradnju Nacionalne i
sveucilisne biblioteke. Bila je to prilika da se mladi Hrvati upoznaju
sa covekom koji je napisao Moj
grad, Gorak je zemje kruv, Izgubljena domovina, ali i koji je skoro
pola veka bio urednik Hrvatske
revije i ideolog ustastva u svetu. Njegov povratak za Hrvatsku bila je
osveta zagrebackim
komunistima, ali i poraz SFRJ, koja ga je 1945. proglasila ratnim
zlocincem, a 1990. nije smela da ga
uhapsi.
Mracni Slovenac
Jedan od poznatijih emigranata, saradnik CIA bio je i Vinko Levstik,
roden 13. jula 1925. u selu
Strasan Kraj. Ratovao je i kao partizan i kao domobran, pucao je i na
Nemce i na partizane. Za dlaku
je izbegao streljanje, prvo pred italijanskim a potom pred partizanskim
vodom. Posle rata ziveo je u
Italiji, u tako opasnoj trscanskoj zoni. "Mracni Slovenac sa granice",
kako je nazivan u Sloveniji ovaj
odbegli domobran, nekadasnji partizan koji se 1945. nasao na listi
devetnaest ratnih zlocinaca iz
FNRJ, svojevremeno je javno u ljubljanskim novinama priznao da je radio
za americku obavestajnu
sluzbu CIA:
- Radio sam za CIA pocetkom pedesetih, kada je Tito isao kod Hruscova
na Krim. Amerikanci su
bili zabrinuti za Titovo priblizavanje Istoku, pa su trazili pogodnu
osobu da im drzi vezu u Sloveniji i
Jugoslaviji. Ta osoba sam bio ja. Zeljeli su da saznaju koliko ce
daleko da ode Tito u svojim
odnosima sa Hruscovom. Svoje izvjestaje predavao sam jednom
Cehoslovaku, ozenjenom
Slovenkom u Ljubljani. Njemu sam predao i povjerljive podatke o
Kocevskom rogu i Kocevskoj
rijeci, gdje su strijeljani pripadnici nacionalnih snaga i gdje je
izgradeno novo Titovo ratno skroviste i
podzemni aerodrom. To sam dobio od jednog seljaka pred kojim su Sergej
Krajger i Ivan Macek
Matija jednom pricali sta sve ima u Kocevskom rogu i Kocevskoj rijeci.
Cio njihov razgovor, sa svim
detaljima, dospio je kasnije u posebnom izvjestaju u moje ruke. Kod CIA
sam imao cinovnicku platu
i od nje sam lijepo zivio u Italiji.
Vinko Levstik je neko vreme proveo u SAD, u Klivlendu, gde je bio
centar Slovenaca u Americi.
Obilazio je Slovence i u Kanadi i sirom Evrope, pa je zbog toga dobio
nadimak "Ambasador
emigracije". Utoliko je bio opasan za Udbu i SDB, koji su planirali da
ga likvidiraju. Posto to nije
uspelo, Levstik je drzan na listi ratnih zlocinaca, cije se izrucenje
iz Italije trazilo. Zbog toga je morao
ilegalno da se sastaje sa slovenackim nacionalistima. U Gorici se
susretao sa Dimitrijem Rupelom,
Igorom Bavcarom i Janezom Jansom. I mada je tvrdio da vise nije agent
CIA koji vrbuje druge
spijune, Vinko Levstik je verovatno bio taj koji je Rupela priblizio
Amerikancima i obavestajnoj sluzbi
CIA.
(nastavice se)
Srpska Informativna Mreza
[EMAIL PROTECTED]
http://www.antic.org/
