Posledice pozara u
Saveznom ministarstvu inostranih poslova kriju se od javnosti. NT
skida veo misterije sa ovog dogadjaja |
Dejtonski
sporazum, dokumenti o Prevlaci, Versajski mirovni ugovor, original
Trojnog pakta, poverljive
depese... |
;) D.
Milinkovic Foto: Boris
Subasic
|
Prilikom
pozara u Saveznom ministarstvu za inostrane poslove vatrom, vodom i
protivpozarnim sredstvima narocito je zahvacena, ostecena, a delimicno i
unistena granicna dokumentacija prema bivsim jugoslovenskim (SFRJ)
susedima - Italijom, Austrijom, Grckom i delovima prema Madjarskoj i
Albaniji. Za skoro mesec dana ovo su jedine zvanicne informacije o
misterioznom pozaru u centrali SMIP u beogradskoj Ulici kneza Milosa.
O pozaru se jos samo zasigurno zna da je izbio u jutarnjim satima 14.
septembra. I od tada se oko njega stvara zid cutanja.
Dopis SMIP
koji je stigao u NT
Tajna prostorije 352 Iz Saveznog
ministarstva inostranih poslova nasoj redakciji poslat je dopis sa
sturim informacijama o pozaru u u zgradi SMIP. U SMIP su nam
potvrdili verodostojnost ovog dopisa, uz objasnjenje da je praksa da
ih salju bez pecata i potpisa. Za sve detaljnije informacije, kako
nam je receno, moracemo da sacekamo zavrsetak istrage MUP
Srbije. |
Zaposleni u SMIP u pola glasa komentarisu pocetnu zbunjenost zvanicnika
i oprecne informacije koje su se neposredno posle pozara pojavljivale.
Prvo je objavljeno da je pozar izbio u kuhinji na trecem spratu, za koju
niko od zaposlenih u SMIP, koje je NT kontaktirao, nije mogao da se seti
gde bi mogla da se nalazi. Na trecem spratu postoji samo mala cajna
kuhinja, prilicno udaljena od prostorija gde je arhiva. Zatim je usledilo,
opet nezvanicno objasnjenje: pozar je izbio kada je jedan od radnika
zaboravio da iskljuci grejalicu. Dan kada je pozar buknuo, 14. septembar,
bio je subota, kada SMIP ne radi. Bilo je sveze: po podacima
Hidrometeoroloskog zavoda Srbije, tog dana najniza temperatura iznosila je
7,5 stepeni Celzijusa, maksimalna 19 stepeni. A onda su svi zacutali -
istraga je u toku i ceka se zvanican izvestaj MUP Srbije. Nedeljni
Telegraf pokusao je da istrazi sta je od dragocene arhivske gradje
unisteno i kakve to posledice moze da ima? I zasto se o pozaru uporno
cuti?
;) Priblizna rekonstrukcija rasporeda
prostorija na trecem spratu zgrade
SMIP
|
Dim iz
biblioteke Brojni istoricari sa kojima smo
razgovarali uglavnom ne vide neke ozbiljnije posledice ukoliko su
medjunarodni dokumenti, pa i ugovori o razgranicenju sa jugoslovenskim
susedima, koji su pohranjeni u SMIP, unisteni. Kako kaze istoricar Mile
Bjelajac, gradja o, recimo, razgranicenju postoji na jos najmanje dva
mesta - u Skupstini SRJ i saveznom MUP. A medjunarodni ugovori u arhivama
Drustva naroda i Ujedinjenim nacijama. Sto se tice dokumenata o
granicama, nije, medjutim, sigurno da li se to zaista nalazi u ove dve
domace institucije, jer se ni dve godine posle upada u Saveznu skupstinu
5. oktobra ne zna sta je sve unisteno u pozaru. Kao ni sta se nalazilo u
zgradi Saveznog MUP u Ulici kneza Milosa u trenutku bombardovanja 1999.
godine. Direktor Arhiva Srbije Jovan Pejin kaze za NT da je skoro
izvesno da je u pozaru u SMIP unisteno mnogo - dokumenta iz
vojno-istorijske arhive, mikrofilmska gradja... Visi naucni saradnik
Instituta za savremenu istoriju Dragan Bogetic kaze da su pre nekoliko
godina, kada je koristio „diplomatsku arhivu", originali najvaznijih
medjunarodnih ugovora bili smesteni u sefu u podrumu zgrade SMIP. Da li je
tako i danas, gospodin Bogetic ne zna. Na trecem spratu zgrade SMIP
(zgrada ima pet spratova), koji je zahvacen pozarom, kako saznajemo od
izvora koji je vise godina radio u diplomatiji, na strani zgrade ka uglu
Kneza Milosa i Nemanjine nalazi se diplomatska arhiva, arhiva „strogo
poverljivo", biblioteka koja je bila veoma ostecena tokom bombardovanja
NATO, i kancelarije. Tu su smestena sva dokumenta koja se ticu
aktivnosti drzave na medjunarodnom planu, medjunarodni ugovori, karte... U
arhivi „strogo poverljivo" tvrdi nas izvor, izmedju ostalog, pohranjivani
su i sifrovani telegrami, pa Dejtonski sporazum sa mapama, pregovaracki
proces oko Prevlake sa kartama, Versajski mirovni ugovor iz 1918. pa
original Trojnog pakta, Pariski mirovni ugovor iz 1948... - Po snimcima
koje sam video na televiziji, dim je izlazio iz biblioteke koja je na
strani Nemanjine ulice i iz kancelarija ka Kneza Milosa. Odmah sam
pomislio da, u tom slucaju, vatra mora da bukti u diplomatskoj arhivi ili
arhivi „strogo poverljivo", ili negde veoma blizu njih, jer arhivu od
biblioteke i ovih kancelarija deli samo hodnik - kaze izvor NT.
Scenario 1: „UnutraSnje
granice" Prva pomisao nekih sagovornika NT
na pomen mogucnosti da je pozarom u SMIP zahvacena dragocena arhivska
gradja bile su granice SRJ sa susedima, pre svega Hrvatskom. Jer, sta se
desava u slucaju da su se u SMIP nalazila istorijska dokumenta koja mogu
da pomognu oko spornih tacaka razgranicenja sa jugoslovenskim susedima i
ako su ona ostecena ili unistena? Kako ce se, recimo, resiti pitanje
spornih granica sa Hrvatskom, od Bezdana do Apatina i juzno, kod
Sarengadske ade? - Cak i da su unisteni mnogi originali, oni se, ipak,
ne rade samo u jednom primerku. Postoji ogromna gradja u arhivama u
Somboru i Novom Sadu, pa u Sremskoj Mitrovici... Gradja postoji, samo
treba da se istrazi - kaze Jovan Pejin. - Uostalom, sto se tice granice sa
Hrvatskom, zna se kako se svuda u svetu prave granice, pogotovo one na
rekama - ide sredinom matice reke, u ovom slucaju Dunava. Drugo, dovoljno
je samo pogledati arhivu vodnih zajednica, koje su narocito bile razvijene
u Vojvodini. Tamo ima detaljnih karti odbrane od poplava i po tome moze
jasno da se vidi sta je cije, jer niko nije hteo da stiti tudju
teritoriju. I ostali istoricari sa kojima je NT razgovarao ne veruju u
mogucnost da su „aduti" Jugoslavije u procesima razgranicenja sa susedima
nepovratno izgubljeni. Istoricar Mile Bjelajac kaze da su sva dokumenta
koja se ticu granica vec objavljena i da postoje u brojnim zbornicima.
To su, medjutim, samo kopije. Jovan Pejin otvoreno upozorava da je
hrvatska istorija prepuna falsifikata: - Znamo da u Zagrebu postoji
citava skola falsifikatora, koja posle 10 godina izmisljena dokumenta
proglasava originalima. Ukoliko je nasa drzava u pozaru u SMIP ostala
bez dragocenih originala, da li ce to „hrvatskim falsifikatorima" pomoci
da, ako nista drugo, naprave nerazresivu zbrku u pregovorima oko granica?
Ili, mozda cak da naprave neke „nove originale" ciju verodostojnost necemo
imati cime da osporimo?
Hrvati zahtevaju
teritoriju maltene do Sombora Jovan Pejin, direktor Arhiva
Srbije, kaze da, nazalost, kada je uradjeno razgranicenje izmedju
Srbije i Hrvatske 1946. godine nije izvrseno i razgranicenje izmedju
katastarskih opstina. - One su i dalje ostale, tako da je,
recimo, u Belom Manastiru ostao katastar za neke delove podrucja
koje je nekad, posto je Dunav krivudao, pripadalo Baranji. A Baranja
nije data Hrvatskoj za sva vremena, nego je to privremena odluka
koja je jos na snazi - kaze Pejin, i dodaje: - Hrvati zahtevaju
teritoriju maltene do Sombora. Na osnovu cega to traze, niko ne zna.
Oni nemaju dokumenta, osim ako ih ne falsifikuju. Postoji jedan
zanimljiv falsifikat u Vojnoj enciklopediji, gde se kaze da je Krsto
Frankopan drzao neke posede u Baranji. Pa koliko je srpskih
feudalaca drzalo posede u Baranji! - kaze Pejin. Neki beogradski
istoricari tvrde da, cak i da su originalne karte granica i
sporazumi o razgranicenju unisteni u pozaru u SMIP, nije sve
izgubljeno. Jer, dokumenta o drzavnim granicama ne cuvaju se samo na
jednom mestu i sigurno se nalaze i u Drzavnom katastru.
|
Scenario 2: „SpoljaSnje
granice" Drugu, podjednako zanimljivu
teoriju o mogucim implikacijama pozara u SMIP iznosi Dragan Bogetic. On je
u svom naucnom radu nekoliko godina koristio arhivu SMIP, tacnije
dokumenta koja se ticu perioda diplomatske istorije SFRJ od 1945. do 1955.
godine. Posebno ona o takozvanim „trojnim londonskim pregovorima" iz 1954.
izmedju SAD, Velike Britanije i bivse Jugoslavije o granicama sa Italijom.
- Gradja o „trscanskoj krizi" bila je strogo poverljiva i veoma
obimna. Znam da mi jedini imamo tu dokumentaciju. Nesto od tih pregovora
nalazi se u londonskom arhivu Public record office, ali ne sve - kaze
Bogetic. On tvrdi da su Slovenci bili veoma zainteresovani za tu
arhivu SMIP, koja bi takodje trebalo da bude predmet deobnog bilansa
izmedju bivsih republika SFRJ. - Znam da Slovenci imaju veoma malo
dokumenata koji se ticu njihovog razgranicenja sa Italijom. Ukoliko su oni
unisteni, mislim da ce najvece posledice imati nauka jer ce biti uzasno
tesko rekonstruisati diplomatsku istoriju SFRJ o kojoj se veoma malo zna.
Jer, gradja koja se tamo nalazi zadire u najvaznija pitanja spoljne
politike. Sto se tice mogucih politickih posledica, Bogetic veruje da
ih nece biti. On, kao i istoricar Mile Bjelajac, potvrdjuje da je nedavno
dosta gradje iz arhiva SMIP, pogotovo one koja se tice perioda pre 1941.
godine, prebaceno u Arhiv Jugoslavije. Dokumentacija posle 1945. godine,
kaze Mile Bjelajac, uglavnom je ostala u SMIP. Sta je tacno odneseno
Bogetic ne zna, jer su ta dokumenta u Arhivu Jugoslavije trenutno
nedostupna naucnim radnicima.
Dokumenti o susretima
sa americkim predsednicima Po saznanjima koje ima Dragan
Bogetic, visi naucni saradnik Instituta za savremenu istoriju u
Beogradu, u arhivama SMIP nalazile su se i zabeleske razgovora
najviseg rukovodstva bivse Jugoslavije sa najznacajnijim licnostima
sveta - od ambasadora i ministara drzava Zapada, do americkih
predsednika. - U arhivama SMIP takodje postoje dokumenta o
pomoci, i vojnoj i ekonomskoj, koju smo dobijali sa Zapada. Recimo,
pronasao sam informacije da je SFRJ samo od 1945. do 1955. dobili
oko cetiri milijarde dolara pomoci i da je deo tih para ulozen u
izgradnju Jadranske magistrale u Hrvatskoj - kaze
Bogetic. |
Scenario 3: „Haski
procesi" Dobro obavesteni sagovornici
Nedeljnog Telegrafa tvrde da su se, izmedju ostalog, u arhivu SMIP
nalazila i mnoga dokumenta koja bi, sto na strani tuzilastva, sto na
strani odbrane, mogla da se upotrebe na sudjenjima haskim optuzenicima.
- Tu su se, recimo, nalazila brojna dokumenta koja bi mogla da
potkrepe teze koje je Slobodan Milosevic na sudjenju izneo u svoju
odbranu. Dokumenta koja bi mogla da posvedoce da Srbija, zvanicno, nije
bila u ratu, zatim sporazumi za smirivanje situacije u Bosni koji su
potpisani pre Dejtona... - kaze izvor NT. Cutanje
zbunjuje Kako tvrde sagovornici NT dobro
upuceni u desavanja u SMIP, nedopustivo je bilo da se arhiva od
neprocenjive vaznosti cuva u dve prostorije bez odgovarajuce zastite od
pozara. Sifrovani telegrami, medjunarodni ugovori i karte navodno su
cuvani u drvenim ormanima, a istorijski vazna dokumenta u posebnim
kasetama. Jos vise zbunjuje sto te prostorije nisu bolje zasticene, s
obzirom da su se u zgradi SMIP izvodili radovi na rekonstrukciji delova
ostecenih u bombardovanju NATO. Nadlezni treba da daju odgovor
javnosti otkud takav nemar prema drzavnim arhivama neprocenjive vrednosti.
Istorijska gradja je dokaz nacionalnog identiteta i drzavnosti,
svedocanstvo da smo kao zemlja postojali. Neko, jednostavno, mora da
snosi odgovornost za to sto su drzavna dokumenta od prvorazrednog znacaja
izlozena „vatri, vodi i protivpozarnim sredstvima". Ili, mozda, nekome i
odgovara nestanak ovakvih dokumenata!? Cutanje otvara prostor za brojne
spekulacije.
;)
http://www.nedeljnitelegraf.co.yu/novi/smip.html
;)
Nazad na
naslovnu |