INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE
Pariz-Rezultati izbora u Bosni i Hercegovini pokazuju da svijet treba da prizna poraz Dejtonskih sporazuma Bosnu treba podijeliti i nacionalistima omoguciti ono sto su trazili 1991. Izborna pobjeda nacionalista prosle subote u Bosni i Hercegovni nagovjestava da je vrijeme da medjunarodna zajednica ozbiljno preispita sta se dogadja u toj zemlji kao i kakvi se eventualni ishodi mogu razumno ocekivati. Republika Bosna i Hercegovina je vjestacka drzava, improvizovana na dejtonskim pregovorima 1995. Nametnuta je narodima te nesrecne zemlje pod pritiskom SAD i NATO, kako bi se zaustavila medjuetnicka klanica. Tri godine jezivog bratoubilackog rata uslijedile su nakon deklaracije o nezavisnosti Bosne i Hercegovine aprila 1992, poslije referenduma koji su bojkotovali bosanski Srbi. Bio je to novi korak u rasturanju Jugoslavije, inspirisanom programom Slobodana Milosevica da stvori "Veliku Srbiju" na racun Hrvatske i Bosne. Odmah su pocele borbe, uglavnom podstaknute od srpskih i hrvatskih zajednica sklonih stvaranju etnicki "cistih" teritorija, sa ciljem ujedinjenja sa Srbijom, odnosno sa tek proglasenom nezavisnom Hrvatskom. Muslimani Bosne i Hercegovine bili su grupa koja je najvise propatila, ali je glavna svrha napada bila i da se unisti kosmopolitsko Sarajevo, multietnicki grad i centar liberalnih i tolerantih politickih i kulturnih vrijednosti. Opsada Sarajeva i etnicko ciscenje tokom srpskog pokusaja da stekne dominaciju u gradu i njegovom regionu, pokazali su se kao najuzasnije nasilje koje je Evropa iskusila od Drugog svjetskog rata. Neodlucnost i impotencija evropskih drzava suocenih sa ovom krizom izgledala je kao zastrasujuce predskazanje buducnosti Evropske unije. Sumnje koje su se tada javile u "Evropu" jos nijesu potpuno razvijane. Kada su SAD i NATO na kraju intervenisali, u ljeto 1995, sve strane su pozvane u americku vazduhoplovnu bazu u Dejtonu, Ohajo, gdje su, izolovane i pod zestokim pritiscima, prisiljene da prihvate nezeljene kompromise. Proslonedjeljne izbore za multietnicko predsjednistvo, parlamente i kantonalne vlade prvi put od okoncanja rata organizovale su same bosanske vlasti. Uz nizak odziv biraca (55 odsto) a konacni rezultati tek treba da budu objavljeni, tri osobe koje su izgleda izabrane u kolektivno predsjednistvo predstavnici su nacionalistickih stranaka. Cini se da ce slican ishod biti i u ostalim glasanjima. Kompromis i koalicije bice potrebne prije nego sto konacni izgled vlasti postane jasan, ali su liberalne, sekularne i multietnicke snage izgubile. Sada se cini neophodnim da medjunarodna zajednica prizna da dejtonsko rjesenje nije bilo rjesenje. Bio je to nacin da se okonca rat. Ono nije obezbijedilo osnove za modernu drzavu. Ono nije ponudilo strukturu pogodnu za nacionalno pomirenje. Mozda je sada konstruktivan odgovor da se jednostavno prizna neuspjeh, da se nacionalistima prizna ono sto je medjunarodna zajednica bila mobilisana da im uskrati. Prihvatanje cinjenice da je Bosna i Hercegovina, u prakticne svrhe, vec etnicki ociscena, i prihvatanje tih posljedica, sada je mozda jedini nacin da se ukine ovaj dio problema sukcesije Jugoslavije. To bi znacilo uniju Republike Srpske sa Srbijom; uniju hrvatskih teritorija hrvatsko-muslimanske federacije sa Hrvatskom; od muslimanskih teritorija napravila bi se nova drzava sa Sarajevom kao centrom, moguce kao internacionalizovani grad-drzava, uz garancije, moguce kao nezavisna republika. Srpski i hrvatski nacionalisti bili bi politicki razoruzani i nestali bi u sirim zajednicama za cije su se pripadnistvo borili, drustvima koja su sada prosla kroz tranziciju ka demokratiji ili su dobrano na tom putu. Nacionalisticke i integristicke snage unutar novog muslimanskog identiteta bi prezivjele, kao dio zajednice kojom dominira tradicionalno kosmopolitsko Sarajevo. S druge strane, muslimanske integristicke snage u Albaniji i na Kosovu mogle bi ojacati i dobiti nove ambicije. Ovo sigurno nije rjesenje koje je zeljela medjunarodna zajednica, kao ni prezivjele liberalne snage unutar danasnje Bosne i Hercegovine. To se izjednacava sa porazom ovih snaga. Medjutim, to je poraz politicke prevare sa sumornom buducnoscu. Demokratske vrijednosti mogle bi bolje prosperirati ako se Bosna i Hercegovina jos jednom podijeli. Realizam zahtjeva da se o ovome raspravlja. Vilijam PFAF Uprkos milijardama dolara BiH je neuspjesna drzava Bosna i Hercegovina je podijeljena na srpsku republiku koja cini 49 odsto teritorije i nelagodnu hrvatsko-muslimansku federaciju koja zauzima 51 odsto. Formirana je centralna vlada ciji su clanovi bili iz sve tri grupe, sa skromnim ovlascenjima pod nadzorom UN a potom NATO. Taj nadzor bio je u politickom smislu kukavicki i nije se uspjelo u hvatanju ratnih zlocinaca niti u pruzanju energicne podrske reformama. Uprkos milijardama medjunarodne pomoci, nova drzava nije bila uspjesna. Zivotni standard je nizak, ekonomija slabasna, nivo nezaposlenosti 60 odsto. To je pojacalo emigraciju mladih, mobilnih i talentovanih. Iz zemlje je otisla njena buducnost. http://www.pcnen.cg.yu/novi/drugi/07.htm
