[EMAIL PROTECTED]
Ljiljana Milanovic-novinar
Beograd, 9.oktobar
2002.
NATO agresija se u Jugoslaviji nastavlja. Ono sto bombe nisu
mogle mo�e ocigledno marionetski re�im, koji je na vlasti u Jugoslaviji od 5.
oktobra 2000. godine.
Naime, 21. juna 2002. godine marionetski sud u
Beogradu osudio je biv�eg generalnog direktora nacionalne televizije Dragoljuba
Milanovica na deset godina zatvora, zbog pogibije 16 radnika ove medijske kuce
stradalih u NATO bombardovanju.
Osudena je �rtva a ne ubica. Ne onaj koji je
naredio bombardovanje dr�avne televizije, koja je civilna ustanova za�ticena
medunarodnom konvencijom.
Isto tu�ila�tvo, kakve li ironije, odustalo je od
krivicnog postupka protiv celnika NATO alijanse.
Da li je uop�te bilo
agresije na na�u zenlju, jer onaj ko bombarduje po ovom tu�ila�tvu samo je
povredio teritorijalni suverenitet, dok je onaj koji brani zemlju izvr�io te�ko
delo protiv op�te sigurnosti. A mo�e li se u ratu uop�te govoriti o bilo kakvoj
a kamoli o op�toj sigurnosti?!
I nedavno smo culi da je jedan od uslova za
prijem Jugoslavije u Partnerstvo za mir, da se povuce tu�ba protiv NATO lidera
za nadoknadu �tete.
Da bi se amnestirao NATO osuduje se direktir nacionalne
kuce, koja je u vreme NATO agresije na Jugoslaviju bila oci i u�i naroda, koja
je javljala o stradanju civila. Upravo zbog toga tu�ilac odustaje od utvrdivanja
materijalne �tete. Ona se upravo zbog NATO-a ne sme ni utvrditi.
I tako se
biv�i generalni direktor RTS-a Dragoljub Milanovic optu�uje za krivicno delo
protiv op�te sigunosti iz cl. 194 stav 2 i 3 krivicnog zakona Republike Srbije.
A ovi clanovi govore o nesprovodenju protiv-po�arnih mera. Nema �tete i nema
bombardovanja.
Pona�anje suda je zlocin nad istinom, zakonom i patriotizmom.
Za�to nad patriotizmom? Odgovor daje sudija koja obrazla�uci ovu sramnu,
neobja�njivu presudu, ka�e: " Vi ste gospodine Milanovocu morali spreciti tu
neprimerenu hrabrost va�ih radnika."
Ova presuda bi trebalo da bude i
opomena svima koji se drznu da budu patriote i brane svoju otad�binu.
Citav
proces baziran je na nizu falsifikovanih dokumenata i fingiranom dokumentu. Mo�e
li se neko osuditi na osnovu nepostojecih i dokumenta koji nije validan. A to je
upravo uradeno u slucaju Dragoljuba Milanovica. Jer, misteriozna naredba 37 nije
pronadena. Ona je, prema svedoku Slobodanu Peri�icu, izgorela 5. oktobra 2000.
godine. Inace, Dragoljub Milanovic je jo� 1998. preneo sva svoja ovla�cena iz
domena odbrane i za�tite RTS-a na svog pomocnika Slobodana Peri�ica. Ipak, sud
donosi odluku na osnovu papira koji je verovatno izvucen iz kompjutera, koji je
nepotpisan, neoveren i koji nije arhiviran. I takav kakav je nije bio sa
planovima pripravnosti nego u neza�ticenom kompjuteru. Taj papir mo�e biti
jedino mo�da nacrt, skica ili predlog naredbe 37. A i u tom papiru, neoverenom,
nearhiviranom, i nepotpisanom, tacka 6 daje pravo generalnom direktoru da uradi
�ta je najcelishodnije. Medutim, sudija ka�e: "Nije bilo na vama da
procenjujete. Da ste postupili po naredbi Savezne vlade i zaposlene izmestili na
Ko�utnjak, ne biste krivicno odgovarali, cak da je poginulo i 300 ljudi. Da li
vam je to jasno, Milanovicu." Kome ovo mo�e biti jasno?!
Naredba 37 u celosti
izgleda ovako:
1. Izvr�iti sve pripreme i poceti sa emitovanjem
radio i TV programa RTS ( RTV Beograda) iz emisionih i studijskih kapaciteta na
Ko�utnjaku.
2. Po potrebi izmestiti deo neophodne opreme iz Radio Beograda
(Hilandarska 2) i TV Beograd (Takovska 10) na Ko�utnjak radi pobolj�anja slike i
tona sa rezervnog mesta rada(Ko�utnjaka).
3. Obezbediti sve potrebne uslove
za kvalitetno funkcionisanje RTS(RTV Beograda) sa rezervnog mesta rada.
4. Po
izvr�enom izme�tanju kapaciteta RTS( Beograda) na rezervno mestu rada,
obavestiti ministarstvo za informacije Republike Srbije kao i nadle�ne
organe.
5. U cilju sprovodjenja ove mere preduzeti i druge radnje, mere i
postupke po mom naredenju.
6. Postupanje protivno ovoj Naredbi moguce je
samo uz moje posebno odobrenje.
Za televiziju nije bilo za�tite. Podsecam, gadano je srce
televizije, emisiona tehnika - master. Pitam sve one koji �ele da cuju i kojima
je do istine: Gde se to televizija mogla sakriti?! Mi smo, znaci, kao nacionalna
televizija morali da u vreme NATO agresije zacutimo. Da slike o stradanju civila
ne vidi niko. Pa zar oni koji su nas gadali nemaju jacu medijsku mre�u? Ali
odgovor na to za�to su nas gadali dali su upravo sami celnici NATO alijanse.
General Vesli Klark ka�e: "Znali smo kada smo gadali da ima i drugih nacina
da se uni�ti srpska TV. Ali, mislili smo da je dobar potez to �to smo je gadali
i politicko rukovodstvo se slo�ilo." Drugim recima, komentari�e ovu Klarkovu
izjavu Amnesty International, NATO je namerno gadao civilni objekat i usmrtio 16
civila da bi prekinuo emitovanje srpske TV na tri sata i to usred
noci.
Vilijem �ulc, izvr�ni direktor Amnesty International-a SAD ka�e-
bombardovanje RTS-a je ratni zlocin.
I Human Rights Watch sla�e se sa
cinjenicom da su civili meta i da su tokom rata agresori na sve moguce nacine to
poku�avali da sakriju, pravdajuci to kolateralnom �tetom.
Britanski premijer
Toni Bler u emisiji " Moral borbe-NATO u ratu" , 12. maja 2000. godine ka�e: "
Jedan od razloga napada bio je taj �to su snimci jugoslovenske TV koji su
pokazivali ljudsku cenu gre�aka NATO kao �to je bombardovanje civilnog konvoja
na putu �akovica-Prizren, preuzimali i emitovali zapadni mediji, cime su
podrivali podr�ku ratu u javnosti, pa cak i kod vojnika Alijanse."
Neposredno posle bombardovanja RTS-a, Bil Klinton se susreo sa novinarima.
Tom prilikom Volf Blicer, izve�tac CNN-a, zapitao je americkog predsednika,
za�to je autorizovao bombardovanje RTS-a, odnosno �ta mu je prolazilo kroz
glavu, kada je u su�tini autorizovao ubijanje tamo zaposlenih ljudi. Klinton je
odgovorio: "Na�i vojni lideri u NATO-u veruju, na osnovu onoga �to su videli i
�to su i drugi rekli, da je srpska TV kljucni instrument komandovanja i kontrole
jugoslovenskog rukovodstva. Preko te TV Srbi �ire mr�nju i dezinformacije."
Sve je to ocigledno javno priznanje zlocina.
Uprkos svemu, za
marionetski re�im u Jugoslaviji i marionetski sud, ne postoje cinjenice, ne
postoji zakon. Postoji samo zadatak-amnestija za NATO.
I na kraju, pitam se
da li je u NATO bombardovanju stradalo samo 16 radnika RTS-a? �ta je sa ostalim
�rtvama u NATO agresiji?