GEOEKONOMIKA VAZNIJA OD GEOPOLITIKE 28.11.2002.
11:0
 
 GEOEKONOMIKA KAO FAKTOR UZAJAMNIH ODNOSA RUSIJE I ZAPADA Jurij FILIPOV,
politicki komentator RIA "Novosti" (Moskva, RIA "Novosti"- za DANAS) 

Obicne senzacije nastaju za tren i munjevito se sire u javnosti.
Medjutim, postoje i senzacije druge vrste. One nastaju postepeno, od
malo primetnih na prvi pogled dogadjaja, i zato nisu ni primetne.
Spoljnopoliticka senzacija u poslednje vreme je u tome, da je za Rusiju
geoekonomika postala nista manje vazna od geopolitike. Nedavna zasedanja
vlade, odrzana samo nekoliko dana posle samita NATO u Pragu, na kome je
doneta odluka da se u alijansu prime bivse sovjetske republike
Litvanija, Letonija i Estonija, pokazala su da su ministri kudikamo vise
zabrinuti pitanjem kako da se pomogne ruskim izvoznicima, nego zbog
gomilanja arsenala oruzja. Ni Medjunarodni komitet Drzavne dume tih
"posleprasskih" dana nije davao nikakve bombasticne izjave, vec je
stalozeno diskutovao o problemima domaceg izvoza. To su veoma
indfikativni simptomi da geoekonomksi pogledi na svet postepeno, ali
sigurno zauzimaju svoje mesto u Rusiji. Postavlja se pitanje: kada su
interesi ekonomske saradnje sa Zapadom potpisnuli u drugi plan naizgled
tradicionalnu za Rusiju konfrontaciju sa tim istim Zapadom u liku NATO?
11. septembra 2001. godine? Ili nesto kasnije, za vreme razgovora
predsednika Putina i Bussa na ranccu u Teksasu? U Moskvi, kada je
potpisan rusko-americki sporazum o smanjenju strateskih nukleranih
potencijala? Ili se to mozda dogodilo na susretu Rusija - NATO u
Djenovi, kada je proklamovan njihov maltene strateski savez? Verovatno
da se ovde suocavamo upravo sa slucajem kada su svi odgovori pravilni.
Zato sto se u celini menjajuci polozaj Rusije u svetu i potvrdjivanje
njene nove teznje ka geoekonomskim, a ne cisto geopolitickim postavkama
problema pred partnerima zapravo i formira od mnostva takvih odgovora.
Borba protiv antidampinskih procedura u odnosu na ruske izvoznike,
nastup domacih kompanija na svetskim trzistima, carinska i poreska
regulativa postepeno se transformise u glavna pitanja ruske spoljne
politike. Uostalom, zar je moglo biti drugacije? Jer to da je ekonomski
potencijal u medjunarodnim odnosima kudikamo znacajniji od vojne sile
niposto nije specificno rusko otkrice. To je opstesvetska tendencija i
nju treba iskoristiti - na gori ili bolji nacin. Uspesno funkcionisuci
za izvoz metalurski kombinat danas zamenjuje nekoliko divizija, a mocnu
vertikalno-integrisanu trfansnacionalnu naftnu ili gasnu kompaniju
sasvim mozemo uporediti sa pobedonosnom armijom. Razlika je samo u tome
sto te kompanije rade za sebe i svoju zemlju, ne pricinjavajuci stetu
drugim narodima. Medjunarodna ekonomska konkurencija je veliki izum
covecanstva, koji omogucava da se akumulira bogatstvo nacija bez ratova
i krvi. Jedina, ali veoma ozbiljna opasnost svodi se na to, da se u
medjunarodnoj konkurenciji moze izgubiti. I ako se to neocekivano dogodi
sa Rusijom, onda ce to biti takva senzacija, nakon koje ce geopolitika,
akcenat na vojnu konfrontaciju, protekcionizam i teznja ka ekonomskoj
autarhiji, ponovo i zadugo prevladati. Zato danas mnogo stosta zavisi od
zapadnih partnera Rusije, od njihove spremnosti da idu na razumne
kompromise. Sredinom decembra u Zzenevi ce biti odrzano redovno
zasedanje radne grupe za ukljucivanje Rusije u STO. Tamo treba da se
postave mnoge tacke na "i" koje se odnose na poljoprivredu, sektor
usluga, carinske dazbine. Ali najznacajnija medju tim tackama jeste da
li se Zapad slaze s time da je novoj ruskoj geoekonomski orijentisanoj
spoljnoj politici odavno vreme da se iz senzacije pretoci u svakidassnju
cinjenicu. - 0 - Moskva, 28. novembra RIA "Novosti"  


                           Srpska Informativna Mreza

                                [EMAIL PROTECTED]

                            http://www.antic.org/

Одговори путем е-поште