Poštovani korisnici,

Mi vam nikada nećemo slati mejl sa atačmentom. Ako dobijete takav mejl potpisan kao da je pošiljalac DSS, odmah ga obrišite pošto se verovatno radi o virusu.

 

KONFERENCIJA ZA NOVINARE DEMOKRATSKE STRANKE SRBIJE, 18.9.2003

ZAKON O REHABILITACIJI JE NEOPHODAN

Govorio Dragan Jočić, potpredsednik DSS

 

Da je bilo dobre volje Predlog zakona o rehabilitaciji i neki drugi zakoni, mislim i na zakon o denacionalizaciji, bio bi prvi ili nulti zakon koji je nova vlast trebalo da stavi na dnevni red Skupštine Srbije. rekao sam nulti, zato što treba podvući crtu i ispraviti nepravde koje su učinjene pre 50 godina i kasnije. Sve ili većina zemalja Istočne Evrope donele su ovakve zakone i na određeni način izvršila pomirenje između nečeg što je bilo ideološko i nešto što je put u demokratske promene. Nedonošenje ovog i zakona iz slične oblasti ukazuje na duboku poremećenost vrednosti i prioriteta koje sadašnja vlast zacrtala.

Nalazimo se u apsurdnoj situaciji da imamo novčanicu najveće vrednosti u Srbiji, da je na njoj čovek koji je Srbiju zadužio u naučnom smislu, istorijskom i pravnom, a da je on, zvanično, ratni zločinac. To je Slobodan Jovanović. Toga ne bi bilo i Srbija bi ušla u jednu demokratsku sferu da je zakon o rehabilitaciji donesen.

Osnov za ovaj zakon je u Ustavu, on je u interesu Srbije i njegovo donošenje bitna je obaveza demokratske Srbije jer je mnoštvo ljudi ubijeno, ili na drugi način kažnjeno na osnovu tzv. klasnog pripadništva ili drugih političkih pogleda u okviru iste ideologije kao što su bila leva skretanja i drugi događaji posle rata.

Ovaj zakon omogućava odlučan raskid sa prošlošću i predstavlja moralni čin koji treba da premosti period komunizma i uvede u demokratske procese. Potrebno je da se izvrši rehabilitacija lica koja su iz političkih ili ideoloških razloga izgubila život ili prava, nezavisno da li je to bilo na osnovu propisa, odluke, ili bez obzira da li je to bilo utemeljeno na određenim pravnim aktima. Na sva lica koja su imala prebivalište u Srbiji, odnosno u današnjoj Srbiji, a koja su lišena ovih prava, odnosno života od 6. aprila 1941. godine kada je došlo do raspada administrativnog, sudskog i pravnog sistema u tadašnjoj Kraljevini Jugoslaviji, odnosno Srbiji, odnosiće se ovaj zakon.

Svako može da podnese zahtev za rehabilitaciju. Namerno smo stavili ovu odredbu "svako", da pored ličnog i porodičnog pridamo i istorijski značaj. Znači, svaka nepravda koja je učinjena, koja je bila kardinalna, ne mora da bude samo stvar porodice, pojedinca ili lične inicijative, nego to može svako ko zna da je takva nepravda nekom napravljena da podnese zahtev za rehabilitaciju. Zahtev za rehabilitaciju trebalo bi da se podnosi sudu zato što su sudskim odlukama, ili zvaničnim ili prekim sudovima u ono vreme donošene neke pismene odluke, ili nisu uopšte donošene odluke. Okružni sud u Beogradu, će biti prvostepeni sud i on treba da bude jedini za teritoriju cele Srbije i tu treba da se prikupe svi zahtevi kojih će sigurno biti.

Sve se odluke ondašnjih sudova koje su predmet zakona o rehabilitaciji smatraće se ništavnim i brisaće se sve pravne posledice, uključujući i posledicu konfiskacije imovine, tako da ovo govori da je reč i o uvodu u donošenje zakona koji otklanja nepravde u materijalnom smislu, dakle, zakona o denacionalizaciji.

Mnogim licima je nepravedno oduzimana imovina, a da to nije bilo utemeljeno na pravu. Sva ta lica će se smatrati neosuđivanim. U onim slučajevima kad ne postoji pismena odluka, sud će to utvrditi. Na rešenje Okružnog suda može se i moći će se podneti žalba, a Ministarstvo pravde je dužno da objavi zvanično imena u Službenom glasniku Republike Srbije lica koja su lišena svojih prava, odnosno koja su određenom sudskom odlukom proglašena, kako je u tim vremenima bilo popularno, za ratne zločince ili ljude koji su radili u interesu stare, a protiv interesa nove vlasti.

Nadam se da ukoliko bude i malo svesti i pameti, ovaj zakon bi trebalo da se što pre nađe na dnevnom redu.

PITANJA NOVINARA:

Da li je definitivan stav DSS da ne učestvuje na predsedničkim izborima i da li će podržati Mićunovića?

Dva puta je Vojislav Koštunica izlazio i pobeđivao. Dobio je nesumnjivi legitimitet. Tadašnjoj, a pošto se nije promenila i sadašnjoj vlasti nije bilo u interesu da dobije ono za šta se danas ili juče deklarativno zalaže Nataša Mićić za predsednika koji može da razreši stvari i da bude osoba koja će smiriti Srbiju i ne dati joj da ovako posrne kao što je posrnula. Nema smisla ići treći put na izbore jer se troši narodna energija i troši se narodni novac. Prošli izbori koštali su 12 miliona evra, a nije trebalo da koštaju. I ovi će koštati isto toliko, a nalazimo se u takvom momentu da izbor predsednika Srbije ništa ne bi doneo. Još ako uzmete da je stanje u Srbiji takvo da je želja Demokratske opozicije Srbije, a to Nataša Mićić juče nije rekla, ali reklo se na DOS-u pre neki mesec da predsednik jednostavno ne treba da igra nikakvu funkciju po novom ustavu, onda je potpuno iluzorno učestvovati na takvim izborima. No, glavni razlog zašto ne treba učestvovati, je zato što se tim ništa neće dobiti, neće se ništa promeniti i samo će se upotpuniti jedna institucija koja neće moći da dotera sve u red pošto je nereda puno. Moraju se raspisati vanredni parlamentarni izbori zato što je to jedino logično i jedino politički normalno. Posle tih prevremenih izbora prvi zadatak treba da bude donošenje ustava, tako da bi ona bila ustavotvorna skupština, što se tiče prve obaveze, a u istom sastavu bi nastavila da vrši svoj mandat. Posle toga treba doneti valjan zakon o izboru predsednika, a ne vršiti izbor predsednika po Miloševićevom zakonu. Mićić je rekla da treba menjati Miloševićev ustav, ali treba menjati i Miloševićeve zakone, tada izabrati predsednika i raspisati sve one izbore koji će stabilizovati Srbiju. Tu podrazumevam i lokalne izbore. To je pravi put.

Koliko je Vlada učinila na ažuriranju biračkih spiskova?

Nije ništa učinila. Sve što je učinjeno, učinila je DSS i to je trebalo da bude prvi zadatak. Nas uopšte ne interesuje da li je to trebalo da radi ministar za lokalnu samoupravu, gospodin Šabić ili ministar unutrašnjih poslova Mihajlović, imali smo egzaktne podatke za ljude koji su nepravilno upisani u birački spisak. Tu je bilo ljudi koji se na osam mesta pojavljuju sa istim imenom i prezimenom, srednjim imenom, godištem, matičnim brojem itd. To je bilo sve na uvid, to pretraživanje biračkog spiska smo uradili na prošlim izborima, kad se Koštunica kandidovao. Od tad do sad imamo samo jednu izjavu eks-ministra Šabića da je ta greška 550.000.

Da li je tačno da postoji još jedan predlog zakona o rehabilitaciji koji je predložila DHSS?

Postoji predlog od strane DHSS, ali on obuhvata ponovna suđenja i ponovne procese, ponovno izvođenje činjenica i ponovno utvrđivanje krivice. Po tom predlogu DHSS-a, protiv Slobodana Jovanovića bi se ponovo vodio sudski proces. Mislimo da je to neprimereno iz dva razloga: iz moralnih razloga i iz procesnih razloga zato što je nemoguće posle tolike vremenske distance utvrditi činjenice, otkriti nove činjenice i validno voditi postupak. U Srbiji se tačno zna ko je stradao zbog čega i da li je bio kriv ili nije.

Informativna služba
Demokratske stranke Srbije

 

Informativna služba Demokratske stranke Srbije

---------------------------------------------------------------------

Ukoliko ste mejl primili greškom ili ne želite više da primate novosti od nas, pošaljite nam poruku koja glasi: «Ne želim više da primam novosti».

 

Srdačan pozdrav!

Одговори путем е-поште