Serđo Đenki je savetnik srpske ministarke saobraćaja Marije
Rašete-Vukosavljević. Tako, makar, crno na belo, piše na vizitkarti ovog
Italijana, vizitkarti identičnoj svim ostalima odštampanim za službenike ovog
ministarstva. Grb Srbije, adresa u Nemanjinoj ulici 22-26, telefon i faks u
kancelariji na 11. spratu. Ispod imena, na engleskom, “Advisor to the Minister”.
No, izgleda da stvar baš i nije tako jednostavna...
Jer, NIN-ovo
raspitivanje u Ministarstvu saobraćaja i telekomunikacija o tome šta to tamo
Đenki savetuje, naišlo je na neočekivan odgovor. Odgovorio je Đorđe Mišić, pi-ar
ministarstva: “Serđo Đenki ne radi u našem ministarstvu, niti je ikada u njemu
radio.”?! “Da, tako mi je rečeno. Proverio sam u Sekretarijatu Ministarstva i u
kadrovskoj službi”, kazao je Mišić.
Tek na
primedbu NIN-a da posedujemo Đenkijevu vizitkartu koja govori suprotno, Mišić
priznaje da je dotičnog gospodina “video samo jednom u životu, ali bilo je to
odavno”. Objašnjava: “Problem je sa savetnicima, bilo ih je puno, a vizitkarte
štampane su naširoko.
Mnogi savetnici su volontirali, ili ih je plaćao neko
drugi, kao tehničku pomoć, mada sumnjam da je Đenki i tako bio angažovan.” Da li
je, možda, on radio po ugovoru o delu? “Ne znam”, odgovara PR Ministarstva
saobraćaja i telekomunikacija. Možemo li sami to da proverimo u kadrovskoj
službi? Pauza, Mišić traži broj telefona, a onda kaže: “Znate, mi baš i ne smemo
da dajemo informacije o našim zaposlenima, pogotovo ne novinarima.”
Ipak, Miodrag Jocić, zamenik ministarke Marije Rašete-Vukosavljević, u
sredu pre podne, telefonom, potvrđuje za NIN da je Serđo Đenki (bio?) angažovan
u Ministarstvu, “kao savetnik ili konsultant”. “Ja sam ovde oko godinu i po
dana, on je bio tu i pre mene. Direktno nismo sarađivali, on dolazi s vremena na
vreme. Ja ga nisam video već neko vreme, i često sam na terenu.” Koja su
Đenkijeva zaduženja?
“Ne znam tačno, to zna samo ministarka”, kazao nam je
Jocić, a zatim nas zamolio da pozovemo malo kasnije, dok proveri ono što nas
zanima. A onda: “Trenutno ne radi kod nas. Ono što vam je rekao Mišić, to je
to.”
Ali u Ministarstvu su nam, kada smo pozvali telefonom iste srede
ujutru i tražili gospodina Đenkija, kazali da “on obično sedi u kabinetu, ali
trenutno nije tu. Probajte sutra.”
Da, Đenki je u Beogradu, odseo je u
Interkontinentalu (potvrdili su na recepciji ovog hotela), a potvrdio nam je to
i on sam kada smo ga pozvali. Hoće, kaže u sredu ujutru, da razgovara i o svom
angažmanu u srpskom ministarstvu saobraćaja i telekomunikacija. Takav
(angažman), znači, postoji. Samo, kaže da je trenutno zauzet, pa da pozovemo
kasnije. A kasnije, nije više bio dostupan.
Ko je, dakle, Serđo Đenki?
Zašto ono što je napisano crno na belo na njegovoj vizitkarti, u stvari nije baš
toliko jasno? Zbog čega ga se Ministarstvo saobraćaja i telekomunikacija odriče?
Ime Serđa Đenkija u ovdašnjoj se javnosti, inače, prvi put spominje u
Tanjugovoj vesti od 7. novembra 1997. godine, kada je potpisan protokol o
osnivanju preduzeća Beofinest, čiji je direktor postao upravo Đenki. Reč je o
preduzeću koje su fifti-fifti osnovale Beobanka i Finest, “finansijska
institucija za promociju ekonomske saradnje sa istočnoevropskim zemljama koju je
osnovana italijanska vlada”. Osnovni cilj preduzeća, u koje je ukupno uloženo
pola miliona dolara, bio je da “domaća preduzeća dobiju inostrani kapital i
pristup svetskom tržištu.” Zlatan Peručić, tadašnji predsednik tadašnje
Beobanke, Beofinest je opisao kao “profitnu organizaciju”.
Protokol su
potpisali Peručić, predsednik Finesta Leonardo Simoneli i zamenik direktora
“Trieste Bank-SL” Paolo Zaneti.
Đenkijevo ime ponovo se spominje
sredinom aprila 1999. godine kad je, tokom bombardovanja, bio uhapšen sa
italijanskom novinarkom Lucijom Anuncijatom. Zagrebački “Vjesnik” od 17. aprila:
“Anuncijata i njen pratitelj, biznismen Serđo Đenki, bili su zaustavljeni na
jugoslovensko-hrvatskoj granici, pretreseni do gola, privremeno su im bili
zaplenjeni svi dokumenti i aparati, te odvedeni u Beograd, okovani lisicama s
rukama na leđima”. Posle višečasovnog ispitivanja, proterani su iz Jugoslavije.
A Serđo Đenki se u Srbiju vratio posle petooktobarskih promena. Sledeće,
2001. godine, koje je Vlada Srbije i formirana, počeo je da radi kao savetnik u
ministarstvu koje sada, zvanično, ne želi da ga prizna. Ovakvo nevešto odricanje
od Đenkija, dobijeno kao odgovor na jednostavna pitanja ko je on i šta tamo
radi, samo pojačava sumnju u savete koje je davao ovaj biznismen-konsultant.
Problem, naravno, nije toliko u samom Đenkiju, koliko u ovom delu izvršne vlasti
- finansirane, da podsetimo, iz budžeta. Od našeg novca, dakle. A NIN će
nastaviti da istražuje...
Nin Nikola Vrzić |
http://www.srpskadijaspora.info/zemlje/srbija/030925_1.asp