iz DIPLOMATSKog Ugla
Crnogorski kneževi i srpski izbori
Piše: Dragan
MRAOVIĆ
Dakle, urodila su plodom tuzemna putovanja predsjednika Mila Đukanovića.
Izgleda da je naročito bila plodna zvanična tuzemna posjeta kod bivšeg druga
i motocikliste Nenada Čanka. Na osnovu visokoizražene podudarnosti
mišljenja, DPS je, poslije ovih konsultacija na najvišem nivou, odnosno na
nivou regionalnog predsjednika Nenada Čanka i republičkog predsjednika
(države? Vlade?) Mila Đukanovića, "prepoznao" crnogorske liberale kao
velikosrbe, a Čanak je, nekako u isto vrijeme, proglasio neku sluđenu djecu
za djelo "ekstremnog srpskog nacionalizma".
Nije pristojno ne priznati Liberalima Crne Gore, bez obzira šta ko mislio o
njima, obrazovanost i političku hrabrost, a čini mi se i lično poštenje.
Reći da "Liberalni savez predstavlja stub velikosrpske politike u Crnoj
Gori" u najmanju ruku predstavlja parolaštvo i propagandu protiv samog
DPS-a. A ocijeniti da "protagonisti velikosrpske politike, ipak, nikada do
sada ovako brutalno nijesu vrijeđali desetine hiljada članova i simpatizera
DPS-a" jeste nedostatak elementarne logike. I bezobrazluk! Jer, časne
članove i simpatizere DPS-a vrijeđali su oni što su tolerisali, ako već
nijesu u tome učestvovali, šverc cigareta, oružja, droge i ljudi.
Baš bih volio da neko iz DPS poimenice navede koji su to Srbi (i na koji
način) nosioci velikosrpstva (velikocrnogorstva?), pod uslovom da nijesu
daljim ili neposrednim porijeklom iz Zete, rimske Doklee, koju je podukljio
vrli pjesnik Jevrem Brković. Volio bih da mi objasni šta je to velikosrpstvo
i nijesu li, možda, takve optužbe u stvari izraz velikocrnogorstva? Ako se,
pak, misli na vladarske, dinastičke, mafijaške, vlastodržačke i druge
ujdurme, onda to nema veze ni sa Srbima ni sa Crnogorcima. Primjera radi,
nijesu se posvađali Srbin Slobodan Milošević i Crnogorac Milo Đukanović, već
su se posvađali Crnogorac (ili Srbin ili oboje) i vlastodržac Slobodan
Milošević od Vasojevića i Crnogorac (ili Srbin ili oboje) i vlastodržac Milo
Đukanović od Brda. A sada nagradno pitanje: što je uopšte (i kome) važno ko
je Srbin, a ko Crnogorac? Ili čankoveliki Vojvođanin? I na šta liči to
prepucavanje: ja ću tebe (veliko)Srbinom, ako ti mene budeš častio
(veliko)Crnogorcem?
Demokratska gospodo i demokratski drugovi, sram vas bilo!!!
Šta bi na sve to tek kazali crnogorski kneževi koji su tu vašu dilemu ovako
sročili u pismu venecijanskom Senatu, još 23. februara 1717. godine: "...
kneževi Crne Gore iznose sljedeće zahtjeve... Prvo da plemena Crne Gore
dobiju svu slobodu u korišćenju svog srpskog obreda..."
Crnogorski kneževi to rekoše i spasiše svoj obraz. Sreća njihova što DPS
nije to do sada znao, jer bi ih odavno proglasio za "stub velikosrpske
politike u Crnoj Gori". Što se časnih crnogorskih kneževa tiče, mnim da bi
nas oni sve na sablju, da nekim dobrim čudom vaskrsnu, pošto mi ne marimo ni
za njihov ni za svoj obraz.
A u zemljici Srbijici koja je već na zapadu, ali samo u obećanjima i
bilbordima Vlade Srbije, ništa novo, već opet neki izbori. Kiseonik za
preživljavanje vlasti. Premijer Zoran Živković je na Đinđićevom grobu obećao
da u Srbiji neće više biti mjesta za one koji se zovu Pacov, Lopov i
Prevara. Ne znam šta je sa Pacovom i Lopovom, ali predizborna Prevara čuči u
prikrajku.
Na srpskim predsjedničkim izborima narod očekuje da se upali crveno svjetlo
aferaškoj izvršnoj vlasti. Ne pad, već samo crveno svjetlo, jer narod
podozreva da će se desiti ono što već odavno zna možda-ću-opet-biti
predsjednica Nataša Mićić, odnosno da će izbori propasti, i da će ona, šta
će jadna, po Ustavu-koji-krši, ali ga koristi, opet biti VD-dok-joj-se-hoće.
DS-Otpor je, u međuvremenu, identifikovao najopasnijeg konkurenta, aferaškoj
srpskoj vlasti - na predstojećim izborima - to je predsjednički kandidat
Toma Nikolić. Prvo se nešto pokušalo sa Karlom del Ponte, ali, pošto je njoj
već preko glave da rJešava naše unutrašnjo-političke probleme podižući
optužnice na osnovu beogradskih porudžbina, javio se Otpor lično da postavi
pitanje lustracije Tome Nikolića, koji je bio u opoziciji (i u zatvoru) kada
otporaši nijesu znali ni nos da obrišu. Simpatični otporaši očigledno ne
znaju za izreku "mladi kad bi znali, stari kad bi mogli", a ne znaju ni ko
je Ignacio Lojola, osnivač Inkvizicije. Ne zna to ni bivši član ideološke
komisije CK Srbije i samostalni amaterski spoljni TV ministar, Goran
Svilanović, ali se, ipak, ponašao kao Ignaciov idolopoklonik, pa je gurao
taj Zakon o lustraciji, suprotan Povelji UN o ljudskim pravima. Nijesam
radikal, ali se ipak pitam što lustracija da počne baš od Tome Nikolića? Što
ne počne, recimo, od nekih članova srpske vlade i saveznih (SCG?!)
antišpijunskih komisija? Na primjer, od Nebojše Čovića. Protiv njega mogu
dokumentovano da svjedočim, jer mi je lično potpisao i uručio Oktobarsku
nagradu grada Beograda, u prisustvu cijele Miloševićeve savezne i republičke
vlade, na čelu sa Mirkom Marjanovićem, koga Otpor nikako da lustrira. Može
da pokuša, ali onda ostaše Srbija i Crna Gora bez ruskog gasa!. Naravno, ja
ništa ne zamjeram g. Čoviću. Naprotiv, ponosim se, a nadam se da ni on nije
razočaran imajući u vidu djelo za koje mi je nagradu uručio. Nikako ne
mislim da gospodin Čović zaslužuje bilo kakvu lustraciju, ali ako je bude,
zakon je jednak za sve! I što Otpor ne počne, recimo, od generala Momčila
Perišića? Izgleda da je i on nekome nešto uručivao, a znaće se da li je, šta
i kome uručivao kada ga, kad-tad, ne bude štitio imunitet, pošto izgleda da
on nema čime drugim da se štiti. Ima kandidata za lustraciju toliko da se,
prije predsedničkih izbora u Srbiji, ne bi ni stiglo do Tome Nikolića. Ali,
mladost, ludost!. Ne zamjeram im. I ja sam bio takav, naročito one 1968.
godine. Pošten i naivan!
(Autor je bivši generalni konzul u Bariju)
http://www.revijad.cg.yu/dan/
Srpska Informativna Mreza
[EMAIL PROTECTED]
http://www.antic.org/