|
Političke ambicije dijaspore(Od našeg specijalnog izveštača) San Francisko, oktobra Tradicionalna godišnja konvencija najmlađe, ali i jedne od najautoritativnijih srpskih organizacija u Americi, Kongresa srpskog ujedinjenja, održana je nedavno ponovo ovde u Kaliforniji gde joj je i službeno sedište, sa namerom da smanji nedoumice i dileme kad je reč o odnosu i angažmanu dijaspore prema aktuelnoj situaciji u matici. Otuda i ocene da ovaj 13. po redu susret delegata iz raznih krajeva sveta i Amerike predstavlja u izvesnom smislu i prelomnu konvenciju. – Dijaspora će ponovo morati politički da se angažuje – primećuje Miroslav Majkl Đorđević, osnivač i predsednik Upravnog odbora ove nevladine organizacije, podsećajući na davno usvojen stav da KSU neće da ulazi ni u kakve stranačke bitke, ali hoće i mora, kao i sve iskrene patriote u rasejanju, da pomogne narodu i državi. Mesečno stiže 150 miliona dolara Iako se u prostranim kongresnim salama hotela "Hajat Ridžensi", smeštenog u blizini vazdušne luke najevropskijeg američkog grada, u atmosferi naglašenog glamura i spektakla, na javnoj sceni o ovim temama nije mnogo govorilo, postalo je očigledno da će vreme posle ove 13. konvencije pokazati šta se stvarno događalo iza kulisa. – U pitanjima koja se tiču matice zauzet je određeniji odnos. Naime, do 5. oktobra znali smo da nam je cilj promena režima. Bili smo angažovani i naša politička aktivnost bila je krunisana Saborom u mađarskom gradiću. Postigli smo dogovor, ali se od toga ništa nije desilo. Prinuđeni smo da napravimo neku novu St. Andreju – veli naš sagovornik. Ovakvim stavom KSU je otvorio jedno principijelno pitanje – da li ljudi iz rasejanja treba da se politički aktiviraju, budući da svako primetnije stranačko opredeljivanje nosi sa sobom veliki rizik raspada organizacija tog tipa. Majkl Đorđević ima spreman odgovor izražen u brojkama. Dijaspora svakog meseca šalje u otadžbinu oko 150 miliona dolara. Smatra se da godišnje tako stigne blizu dva miliona u kešu. – Veli nam se da živimo van Srbije i da se ne mešamo u te poslove. Ali van svoje matice žive i Grci, i Poljaci, i mnogi drugi koji su deo nacionalnog korpusa. Adresa u tome nije presudna – ističe Đorđević. Prema istraživanju koje je za KSU uradio Srba Branković iz "Medium Indeks Galup Internešenela" o odnosu građana Srbije prema političkom angažmanu dijaspore u matici, naši ljudi iz rasejanja ne bi više smeli da gube vreme. Nešto manje od 70 odsto građana u otadžbini smatra da bi dijaspora trebalo da učestvuje u političkom životu, dok je svega oko 12 odsto protiv. Pravo glasa našima u svetu trebalo bi dati bez oklevanja, smatra 62 odsto anketiranih, dok je skoro 16 odsto protiv. Taj odnos pogoršava se kad je reč o davanju državnih funkcija dijaspori – 51,4 odsto je za, 22,8 odsto je protiv. Međutim, podatak da bi čak skoro četvrtina građana, ili oko 24 odsto glasalo za stranku kojoj bi dijaspora dala podršku, a nešto više od 32 odsto za partiju koju bi organizovala sama dijaspora, objašnjava otkuda je ova tema izbila u prvi plan ovogodišnje konvencije. Bez prijatelja i neprijatelja Iako je tokom tri dana rada na javnoj sceni pokrenut niz korisnih tema o ekonomskoj problematici, situaciji na Kosovu i aktiviranju i učešću mladih, ipak se čitava priča vrtela oko pitanja – šta učiniti da se stanje u Srbiji brže menja nabolje. Govor dr Branka Dragaša na svečanom ručku prvog dana ponudio je viđenje sadašnje situacije, i krize, u otadžbini. – Srbiji danas nedostaju dve vizije, obnove morala i obnove države, a jedno bez drugog ne ide. Obnova morala je proces. Ne možemo da govorimo o pravdi i poštenju, ako ljudi nemaju osećaj šta je to. Obnova države je događaj, a to znači da mora da ima svoju teritoriju, ugled u svetu, viziju razvoja i da vodi računa o svom narodu. Sve to ide jako sporo – zaključuje Đorđević. Imajući sve to na umu, rukovodstvo Kongresa srpskog ujedinjenja formiralo je jednu operativnu grupu od vodećih ljudi iz SAD, Kanade, Australije i Evrope koja će napraviti predloge za razgovore u matici. – Razgovaraćemo sa svima koji su nam na bilo koji način naklonjeni. Nemamo ni prijatelja ni neprijatelja u otadžbini, samo želimo da u Srbiji promenimo neke stvari koje ne valjaju, a to je jedino izvodljivo kroz izbore. Naredni izbori su ključni i ako se napravi neki pogrešan korak, neće biti popravnog – izričit je Đorđević, podvlačeći da zbog lošeg stanja u otadžbini samo bi 17 odsto mladih ljudi ostalo u njoj da živi, dok svi drugi razmišljaju o odlasku. Kada se tome doda podatak o demografskom odumiranju Srba, o čemu je takođe na konvenciji bilo mnogo govora, onda je logično postaviti pitanje: u kakvoj će državi živeti unuci sadašnjih srpskih bračnih parova. Najava povratka na političku scenu Srbije koja stiže sa 13. konvencije KSU podrazumeva stranačku nepristrasnost dijaspore, naglašavaju svi koji su o tome govorili ovde. – Nas zanimaju svi Srbi bez obzira na stranačku pripadnost ili adrese na kojima žive. Samo zajednički možemo da napravimo dobar rezultat na sledećim izborima – kategoričan je Miroslav Đorđević. Radivoje Petrović |


