Srbija tone u sve dublju politicku krizu. Predsednik nije izabran, Skupstina je raspustena, Vlada je u ostavci. Sto je najgore, mali su izgledi da se u dogledno vreme dodje do institucija koje ce svojom stabilnoscu omoguciti da drzava normalno funkcionise.
Tesko je, naime, ocekivati da parlamentarni izbori, krajem godine, ozbiljnije pomognu da dodje do politicke konsolidacije u zemlji. Kolac ce na njima, najverovatnije, razdeliti DSS, DS, G17 plus i SRS (uz poneko iznenadjenje), ali to nikome od njih pojedinacno nece doneti mogucnost komotnog vladanja. Da bi se sastavila vlada neophodne ce biti koalicije, koje, kakve god bile, posle ubitacne razmene topovske vatre poslednjih meseci ne mogu biti drugo nego iznuda zarad ucesca u vlasti, a ne istorijski dogovor za izvlacenje Srbije iz krize.
Dva scenarija
Logican red poteza bio bi:
Verovatniji je, medjutim, drugaciji scenario:
Prema ovakvom scenariju, ovo sto sada imamo i nije neka kriza.
Potvrdicemo primat!
Resenje nastale krize ocekujem na parlamentarnim izborima. Nadam se da cemo tamo potvrditi primat koji sada imamo kao politicka stranka - kaze za NT Tomislav Nikolic, zamenik predsednika SRS i najuspesniji predsednicki kandidat na proteklim izborima.
Srdjan Bogosavljevic, direktor Stratedzik marketinga:
Novoj vladi predstoje strasno teski zadaci:
Hag, Kosovo, privatizacija
Srbija ide u krizu, izazvanu ne toliko ovim predsednickim izborima, koliko onim sto se desavalo unutar izvornog DOS. Srbija ide ka startnoj poziciji iz 2000. godine, a ne ka razresenju krize. Kriza institucija, kao jedan od oblika krize, razresice se, jer cemo uskoro imati parlament, a tada ni izbor predsednika nece biti nedostizan. Smatram da ce se u doglednoj buducnosti kriza izrazavati ne toliko kao kriza institucija, vec kao kriza unutar njih - smatra Srdjan Bogosavljevic, direktor Stratedzik marketinga, i nastavlja:
- Novoj vladi predstoji nekoliko strasno teskih poteza. Prvo, nakon uspeha radikala, iz medjunarodne zajednice moze se ocekivati jos zesci pritisak za saradnju sa Haskim tribunalom, gde tri demokratske partije ne mogu imati isti stav. Drugo, predstoji konacno nestajanje drustvene svojine, uglavnom putem privatizacije, ali i putem prostog gasenja odredjenih preduzeca. Privreda nam je u padu, a nismo atraktivni za investicije. Trece, pitanje Kosova i Metohije. Tu sledi zaostravanje, pogotovo sa usvajanjem novog ustava, u kome bi Kosovo i Metohija bilo delo Srbije. Ova tri problema dovesce do toga da ce se stvoriti perfektna situacija za nekog ko je jaka, parlamentarna opozicija, jer omogucava odlicnu osnovu za kritiku losih resenja, a dobrih resenja tesko da ce biti. Najverovatnije ce u toj poziciji biti radikali, pa ce oni to i koristiti. Iz krize se nece izaci tako lako, ona ce trajati.
Goran Svilanovic, predsednik GSS i ministar inostranih
poslova SCG:
Posle izbora vlada slicna onoj iz 2000.
Slede
izbori za pet nedelja, kada ce biti formirana vlada slicna onoj iz 2000. godine.
Naravno, jedna prociscena vlada. Ja sam, ipak, optimista. Smatram da gradjani
zele da menjaju politicare, a ne pravac kojim se zemlja krece. Ne ocekujem da ce
za 6 do 12 meseci Srbija biti u gorem stanju nego danas - kaze ministar Goran
Svilanovic.
Nebojsa Mandic, generalni sekretar Demokratskog
centra:
Radikalima ide na ruku nase
nejedinstvo
Bitno je da se demokratske snage u Srbiji pripreme za
parlamentarne izbore. Svi koji su nanosili stetu aferama treba da budu spreceni
da i dalje to rade. Zato sto proizvode nezadovoljne, cije je glasove okupila
SRS, kojoj idu na ruku nejedinstvo i sukobi partijskih interesa medju
demokratskim snagama. Dok smo se mi sukobljavali, oni su jacali - uveren je
Nebojsa Mandic, iz DC.
Dragan Todorovic, sef izbornog staba SRS:
Dosta
DOS-u
Trendovi uoceni na ovim izborima ce se nastaviti i na
parlamentarnim izborima DOS-u ce biti receno - dosta. Time ce ova koalicija,
posle tri godine, imati svoj pravi naziv - opozicija. Sednicu nove vlade
ocekujem odmah posle Nove godine. Ne ocekujem nikakvu bitniju nestabilnost, niti
povlacenje bilo kakvih koraka koji nose zakonsku odgovornost - smatra Dragan
Todorovic, sef izbornog staba SRS
Neophodan
dogovor
Aleksandar Vucic, generalni sekretar SRS, u
izjavi za NT, datoj u noci posle predsednickih izbora, ne krije:
- Plasim se
za Srbiju, jer mislim da je pred njom krizni, turbulentni period, u kome ce
institucije funkcionisati slabo ili gotovo nikako. Zato i ocekujem dogovor tri
najjace politicke stranke u Srbiji danas - SRS, DS i DSS. Taj dogovor je
potreban Srbiji!
Ali je i tesko da do njega moze doci. Boris Tadic,
potpredsednik DS i ministar odbrane SCG, ovako vidi moguci rasplet:
- Slede
parlamentarni izbori, pre toga smanjenje broja stranaka - ostace samo stranke sa
autoritetom. Ocekujem i pregrupisavanje birackog tela. Tek posle izbora videce
se ko ce sa kime saradjivati.
Ni Aleksandar Vlahovic, ministar za privredu i
privatizaciju, ne pokazuje zabrinutost:
- Veoma verujem u demokratski
potencijal Srbije i u nastavak zapocetih reformi. Manje verujem u zaostravanje
krize. Snage koje su okupljene oko Dragoljuba Micunovica nas su potencijal na
predstojecim izborima.
Radikali
napreduju
Taj se potencijal na predsednickim izborima
nije pokazao. Iskazala se opozicija u vidu radikala. Zoran Stojiljkovic,
sociolog, saradnik Centra za proucavanje alternativa, predvidja za NT:
-
Radikali idu ka tome da budu pojedinacno najjaca stranka. Njihovo biracko telo
je, inace, vrlo disciplinovano i nerazmazeno, te se izborna apatija na njih ne
odrazava. Nikolic je okupio sve nezadovoljne vlascu. To je upozorenje strankama
demokratske opcije. Nasa procena je da ce na parlamentarne izbore izaci izmedju
60 i 65 odsto biraca, sto je oko cetiri miliona. Ako radikali dobiju oko milion
i po glasova, sto je vrlo realno, tada bi imali 30 odsto mandata u parlamentu,
cime bi bili pojedinacno najjaca stranka. Jedino sto demokratskim snagama
preostaje jeste - medjusobna saradnja.
Tesko je, medjutim, ocekivati da do
ovoga moze doci. Jer, moglo je i do sada.
Ukleto mesto sefa drzave
Srbije
Ni u trecem pokusaju u poslednjih godinu dana Srbija nije
uspela da izabere predsednika. Prakticno, od silaska sa vlasti srpskih
socijalista, posle 5. oktobra 2000, Srbija jos nije “stigla” da dobije
demokratskog sefa drzave. I to je, nesumnjivo, najtezi poraz moderne srpske
drzave na pocetku 21. veka...
U istorijskom smislu, danas se to, vodece mesto
u ovoj balkanskoj zemlji, pojavljuje kao ukleto. Jer, svako ko je, u poslednjih
deceniju i po, bio na toj funkciji, podelio je zlehudu sudbinu progonjenog,
prokazenog ili ugrozenog politicara. S pravom ili ne, to ce, opet, ocenjivati
istorija.
Na zalasku komunizma, 1986, posle silaska sa vlasti ratne,
partizanske generacije srpskih politicara, na celu Predsednistva SR Srbije, kako
se tada nazivala funkcija sefa drzave, nasao se Ivan Stambolic. Na tom mestu
proveo je tek nesto vise od godinu dana, do oktobra 1987, kada ga je sa vlasti
skinuo njegov dotadasnji sticenik Slobodan Milosevic, preuzevsi i njegovu
funkciju. U sledece tri godine, do jeseni 1990, Milosevic je, zvanicno,
predsednik Predsednistva SR Srbije. Stambolic ce, pak, 13 godina posle
politickog pada, u avgustu 2000. godine, biti brutalno likvidiran na Fruskoj
gori...
Promenivsi Ustav 1990, sa prvim visestranackim izborima u Srbiji,
Milosevic se, u decembru te godine, kao kandidat srpskih socijalista, kandidovao
za predsednika. Ubedljivo je pobedio i sebi obezbedio, po ustavnim odredbama,
petogodisnji predsednicki mandat. No, taj mandat skratio je vec posle dve godine
i u jesen 1992. usao u izbornu trku sa dotadasnjim premijerom SR Jugoslavije
Milanom Panicem. Pobeda ovoga puta nije bila ubedljiva, ali ce Milosevic ostati
predsednik Srbije u sledecih pet godina.
Iskoristivsi pun drugi mandat, do
1997, preci ce na funkciju predsednika SR Jugoslavije, posto ga je na to mesto
imenovala Savezna skupstina. Promenivsi ustavne odredbe i izborna pravila,
godinu i po dana pre isteka mandata, Milosevic ce, u septembru 2000, pokusati da
bude izabran za sefa jugoslovenske drzave, ali ce pretrpeti poraz od Vojislava
Kostunice. Nekoliko meseci kasnije, 28. juna 2001, Slobodan Milosevic izrucen je
Haskom tribunalu.
Kao bivsi predsednik Srbije, Milosevic je postao i prvi sef
jedne drzave u istoriji koji se nasao pred medjunarodnim sudom za ratne
zlocine...
I drugi, izabrani, socijalisticki predsednik Srbije - Milan
Milutinovic - danas je pritvorenik Haskog tribunala. Na funkciju sefa drzave
dosao je, posle povlacenja Milosevica i neuspelog predsednickog duela Vojislav
Seselj - Zoran Lilic, pobedivsi upravo lidera radikala, u jesen 1997. Ostao je
na tom mestu i posle pada Milosevica, odnosno dolaska demokratske vlasti u
Srbiji, sve do isteka mandata, u jesen 2002, kada je, ipak, stigao u
Hag.
Upamcen kao predsednik koji se, u poslednje dve godine vlasti, “nije
mesao u svoj posao”, i Milutinovic je potvrdio da je funkcija sefa drzave Srbije
u poslednje vreme doista ukleta.
D. B.
Esaloni nervoznih
Ako se
stranke pridrzavaju onoga sto su prethodnih meseci zagovarale, onda ni brzo,
uspesno formiranje nove vlade nece zemlju spasiti burne 2004. Po svim anketama
trenutno najjaca stranka - DSS - zastupa koncept donosenja ustava od strane
ustavotvorne skupstine. Ciji se mandat, jasno, iscrpljuje usvajanjem najviseg
pravnog akta zemlje, posle cega je potrebno birati novu parlamentarnu
vlast.
Ovo odugovlacenje samo ce dodatno unervoziti citave esalone
politicara, pre svega u G17 plus i DSS, koji su zeljni sto brzeg dolaska na
vlast. Javnosti je malo poznato, ali unutarpartijske napetosti ne postoje samo u
DS, gde ih je lako detektovati i prostim gledanjem televizije, vec i u onim
partijama koje ove sukobe vesto prikrivaju.
U G17 plus postoje tri aktivne
struje koje se bore ze prevlast. Po mnogim procenama, najmocniji covek stranke
nije ni Labus, ni Dinkic, vec - Predrag Markovic. To ce se, tvrdi izvor NT, lako
pokazati na svakom “osetljivijem” glasanju u Izvrsnom ili Upravnom odboru.
Tako da nikakvo iznenadjenje ne bi bilo da sledecu godinu obeleze i zestoki
sukobi unutar glavnih politickih partija. Pogotovo ako bude mnogo onih koji su
dobili manji komadic vlasti od onog koji sada sanjaju.
Srbiju, ocito, ceka
nemirna 2004. Posle nemirne 2003. A pre nemirne 2005.
B.
Bilbija