VESTI, nezavisni dnevni list dijaspore i matice za evropski, americki i australijski kontinent
objavljeno: 30.novembra 2003.
str.9.

TRAGOM UPADA PRINCEZE LINDE KARAĐORĐEVIĆ U BEOGRADSKU VILU

KRALJEVIĆ NIJE BIO PROSJAK!

• Zajedno sa braćom, starijim kraljem Petrom II i mlađim princom Andrejom, kraljević Tomislav je bio jedan od naslednika brojnih imanja i kuća, njihovog oca kralja Aleksandra I i majke kraljice Marije, na području bivše Jugoslavije• Jedinu kuću, koju je u Beogradu posedovao za života, Tomislav Karađorđević je ostavio supruzi Lindi i sinovima Đorđu i Mihajlu, ali oni nisu mogli da se usele

Foto: V. Sekulic

Zbrinuo porodicu: Kraljević Tomislav Karađorđević

Narodna poslovica - "Kad ne može milom, može silom" - ovih dana je potvrđena i u slučaju princeze Linde, udovice počivšeg kraljevića Tomislava Karađorđevića. Ona je 23. novembra uveče samoinicijativno ušla u sopstvenu vilu u Beogradu, u ulici Vladete Kovačevića 8. Dosadilo joj je, kako kaže, da gotovo dve godine, iz podstanarskog statusa u srpskoj prestonici, čeka da joj ulazak bude omogućen regularnim putem, odnosno da Diplomatsko-stambeno preduzeće (DIPOS) povuče obezbeđenje iz njene kuće. Jer, po rečima princezinog advokata Dragoljuba Đorđevića, ova vila ne podleže budućem Zakonu o restituciji konfiskovane imovine Karađorđevića, pošto nije ni postojala u to vreme.
Ta kuća, koja se sastoji od prizemlja i jednog sprata, podignuta na 15 ari placa, izgrađena je posle Drugog svetskog rata i bila u svojini savezne države. Kraljević Tomislav je stekao 1999. godine tako što je sklopio ugovor sa tadašnjom Vladom Savezne Republike Jugoslavije da prihvata ovu nepokretnost u ličnu svojinu i bez nadoknade, s tim što je saglasan da se vrednost vile prebije sa vrednošću nepokretnosti oduzetih porodici Karađorđević, ukoliko dođe do povraćaja istih, po principu kvadrat za kvadrat. Ugovor su 1. marta 1999. godine potpisali Tomislav Karađorđević i Jugoslav Kostić, u ime tadašnje savezne vlade SRJ.
Kraljević Tomislav je zatim, 12.decembra 1999, vilu uknjižio na svoje ime u zemljišnim knjigama Drugog opštinskog suda u Beogradu, a 10. marta 2000. potpisao i zapisnik o primopredaji.(Kopije ugovora, izvoda iz zemljišnih knjiga i zapisnika o primopredaji date su na uvid i "Vestima").  Princ Tomislav se upokojio 12. jula te godine, a njegovoj supruzi princezi Lindi i sinovima Đorđu i Mihajlu nije, u međuvremenu, omogućeno da žive u kući koju je čuvalo obezbeđenje angažovano od strane DIPOS-a.

Princeza Linda ispred sopstvene kuće u koju je morala da provali

Nije bilo izbora

- Princeza je u kuću ušla na način koji je bio protivan mojoj volji, jer sam insistirao da se procedura završi zakonskim putem preko suda. Ona se prvobitno saglasila, verujući da je ovo pravna država i da se zakon dosledno primenjuje, ali kako se proces odužio i postojala opravdana indicija da neće moći ni da se useli u svoju kuću, odlučila je da u svoj dom uđe onako kako je to učinila, a da me prethodno nije obavestila o svojoj nameri - ističe Dragoljub Đorđević, koji je kao princezin lični advokat unazad tri godine završio sve poslove, oko dobijanja državljanstva Srbije i dokumenata, za Lindu i njene sinove Đorđa i Mihajla.
- Na sve naše pokušaje da DIPOS povuče obezbeđenje, kako bi se princeza uselila, odgovarano je da treba sačekati da se završi ostavinska rasprava po pitanju imovine kraljevića Tomislava, i pored toga što je on u testamentu naveo da je princeza Linda jedini naslednik njegove imovine, i što ona, kao njegova zakonita supruga, ima puno pravo da živiu toj kući i pre okončanja ostavinske rasprave, koja je pokrenuta pred opštinskim sudom u Topoli.

Prvoj deci - servisi

Kraljević Tomislav je ostavio i specijalni fond u korist svojih i Lindinih sinova Mihajla i Đorđa Karađorđevića, dok je decu iz prvog braka sa nemačkom princezom Margaretom od Badena - princa Nikolu i kćerku Katarinu - "namirio" za života, pa im je testamentom ostavio samo srebrni servis za čaj, odnosno kafu (sinu) i servis od porcelana (kćeri).

Treba, takođe, imati u vidu da blaženopočivši kraljević Tomislav kuću u Vladete Kovačevića nije dobio na poklon od države, već se sa državom dogovorio, budući da je država njemu daleko više imovine konfiskovala, počev od vile u Tolstojevoj 2, u Beogradu - pojašnjava advokat Đorđević.
Još jedan ostavinski postupak u vezi sa zostavštinom princa Tomislava, koja se nalazi u Velikoj Britaniji, vodi se u toj državi, a princezu Lindu zastupa tamošnja advokatska kuća. A, u testamentu kraljevića Tomislava, do kojeg su došle i "Vesti", navodi se, između ostalog:
"Svu svoju imovinu, iz koje će prvo biti plaćeni troškovi moje sahrane, troškovi ostavinskog postupka, moji dugovi i svi porezi na nasleđe, kao i druge nasledne takse i dažbine koje dospevaju za plaćanje po osnovu nasleđivanja imovine kojom raspolažem ovim testamentom, kao i sve imovine koju budem posedovao u trenutku svoje smrti, ostavljam mojoj supruzi, ukoliko me ona nadživi u periodu od najmanje mesec dana".

Venčanje princa Tomislava i Linde

Na ravne časti

Kada je reč o imovini koja je Karađorđevićima konfiskovana Naredbom vlasti FNRJ od 2. avgusta 1947. godine, advokat Đorđević ističe da je u to vreme kraljević Tomislav već uveliko bio vlasnik vile u Šenoinoj 2 (danas Tolstojevoj 2) u Beogradu, kao i ogromnog dvorskog poljoprivrednog dobra Demir kapija u Makedoniji, što mu je otac prepisao 1930. godine.
Zajedno sa braćom, starijim kraljem Petrom II i mlađim princom Andrejom, kraljević Tomislav je jedan od naslednika imanja njihovog oca kralja Aleksandra I Ujedinitelja, ubijenog 1934. godine u Marseju, dok je njihova mati kraljica Marija svojim testamentom od 24. februara 1960. sačinjenim u Engleskoj, svoju ličnu zaostavštinu ostavila u nasleđe sinovima Tomislavu i Andreju Karađorđeviću da je podele na ravne časti. (Kopija njenog testamenta predočena je takođe "Vestima").

Jelisaveti bar jedna kuća

Knezu Pavlu Karađorđeviću oduzet je dvorac na Brdu kod Kranja u Sloveniji, a njegovoj supruzi kneginji Olgi kuće sa placem u Rumunskoj ulici broj 1-3 i Topčiderski venac broj 6, u Beogradu. Naslednici ove imovine su njihova deca: knez Aleksandar (Pavlov) iz Pariza i kneginja Jelisaveta, nastanjena u Beogradu.

Po završenoj ostavinskoj raspravi, nakon ubistva kralja Aleksandra I Ujedinitelja, koja je završena u Sreskom sudu za grad Beograd, 27. oktobra 1938. godine, deo kraljeve zaostavštine je tada i katastarski prenet u posed njegovim sinovima Petru II, Tomislavu i Andreju Karađorđeviću, a jedan deo je, zbog izbijanja Drugog svetskog rata, ostao da se vodi na kraljevom imenu sve do1947. godine.
Tako u pomenutoj Naredbi (do čije su kopije došle  i "Vesti")  o konfiskaciji Karađorđevića imovine, koju je potpisao Edvard Kardelj, stoji da je u Beogradu oduzeta imovina čiji su vlasnici - naslednici  Petar ( kralj Petar II)), Tomislav i Andrej. To su: Stari i Beli dvor na Dedinju, dvorska bašta Rakovica, kuća na Bulevaru Crvene armije 75, kuća u Sarajevskoj ulici broj 37 i još jedna kuća u ulici Krunskoj 7. U momentu konfiskacije, na ime kraljice Marija vodila se zgrada u Aberdarevoj broj 1, a na ime kralja Aleksandra I Ujedinitelja kuća na Bulevaru Crvene armije 75 i Kraljev dom u ulici Miodraga Davidovića na Topčiderskom brdu.

Sve im oduzeto

U Topoli je kralju Aleksandru Ujedinitelju konfiskovana električna centrala, sreska bolnica "Karađorđe", stari Karađorđev konak i prva srpska kasarna, a u Sokobanji su mu oduzete "Kraljeve livade".
U okviru timočkih rudnika kralj Aleksandar I Karađorđević bio je vlasnik rudnika "Sikole", njegova je bila i fabrika za preradu zlatne rude u Glogovici, a posedovao je i laboratoriju za preradu zlata u Neresnici, bager u reci Pek, kao i rudnike za vađenje zlatne rude "Brodica" i "Železnik", ali rudnike uglja "Radenka" i "Ševica".
Kraljici Mariji u Sloveniji su oduzeti vila na Bledu, imanje u Gornjoj i Donjoj Radovni, letovalište "Mežakli" (Andrejevo selo), dok su kralju Aleksandru konfiskovani gospodarski dvorac na Bohinjskom jezeru i lovački dvorac u Kamniškoj Bistrici, opština Kamnik.
U trenutku konfiskacije braća Petar II,, Tomislav i Andrej bili su, u Crnoj Gori naslednici-vlasnici dvorca "Leskovac" u ataru Rijeke Crnojevića i jedne kuće na Cetinju, a njihova majka kraljica Marija je posedovala dvorac Miločer.
Ukazom o oduzimanju državljanstva i imovine, porodici Karađorđević je 1947. godine oduzeto sve: dvorci, letnjikovci, kuće, štedne knjižice, rudnici, obveznice, akcije, strana valuta, dragocenosti, slike, biblioteka, arhiva... Zanimljivo je da konfiskacijom nije bilo obuhvaćeno samo Poljoprivredno dobro Oplenac sa zgradama i inventarom, jer je to bila svojina Zadužbine kralja Petra I Karađorđevića.

Radmila Lončar

Одговори путем е-поште