-----Original Message-----
From: angelina markovic [mailto:[EMAIL PROTECTED]
Hm.
Buduci da sam upozorena na zivopisan lik g. Jovanovica, od stane coveka kome
verujem, ne mogu da kazem da tekstove iz Dana o uspomenama g. Jovanovica ne
citam 'dvostruko iskoseno'.
Ipak, ovaj tekst potvrdjuje da se srpskim prostorima smucaju razne
zadriblande i susumige, a medju njima i ovaj 'svedok' srpske politicke
scene.
Djindjica necu pominjati, a ni braniti, bez obzira sto sam to ne moze da
ucini, prosto zato sto - niti znam, a niti mogu znati kuda se sve smucao i
zasto mu je bila potrebna poitika 'Pomoz -Bog- carsijo - na -sve -
cetiri-strane'.
Ali. Kao da nam je malo smutnje i podozrivosti - to se i ovaj vrli prijatelj
razotkrivanja svega sto je skriveno, a ponajpre UDBE i ubeka, pojavio da
prosipa neistine i budalastine.
<>
Za Zorana Đinđića sam čuo prvi put sredinom osamdesetih od poznanika, inače
službenika jednog poznatog hotela u Budvi. Govorio je o mladom čovjeku koji
je doveo nekoliko godina ranije Enriku Manhof, čuvenu teroristkinju, koja se
osjećala tako slobodnom da je bila hit te godine svih lijepih Budvana.
<>
Ne postoji, a nije ni postojala nikakva Enrike (Enrika) Manhof, čuvena
teroristkinja.
Postojala je Urlike Majnhof (Ulrike Meinhof), 'cuvena teroristkinja'. (Da ne
bude zabune, njena sestra se zove Weinke i nije 'cuvena teroristkinja').
Da je g. Jovanovic nesto ozbiljno pobrkao govori i nepreciznost u datiranju.
1. Ako DAN i g. Jovanovic ispravno koriste pojmove za dekadnu periodizaciju
(sto je prilicno retka pojava, nazalost), onda on govori o periodu oko 1975.
godine.
- Zoran Djinjdjic je ima ~23 godine. U to vreme jos nije bio 'disident-
koji- je-doktorirao-kod-Habermasa '. Njegov povratak iz Nemacke i povremeni,
kratkotrajni dolasci u Beograd padaju tek pose 1981, cini mi se u rano
prolece '82. U vreme koje bi po preciznoj periodizaciji bila 'sredina
osamdesetih' i 'nekoliko godina ranije' ZDj. je jos student, pred njim je i
vojska i zatvor i odlazak u Nemacku (a ne povratak) .
2. Sva je prilika da i DAN a i g. Jovanovic koriste odomacenu periodizaciju
koju namecu pretendenti na casno zvanje intelektualca, te pogresno misle na
godine oko 1985, i nekoliko godina ranije.
Istini za volju, ZDj. je tada vec mogao da odmara u Budvi, ali uz neku
sasvim drugu zenu; mozda zanosnu, sto Urlike M. tada nikako nije mogla da
bude, ne samo zato sto je rodjena 1934. godine.
- Prema zvanicnim izvestajima nemackih vlasti Urlike Majnhof se ubila u
zatvoru, preciznije - obesila, 9. maja 1976, citavu deceniju ranije.
Ako su pak, ostale informacije tacne (ili bar priblizno tacne) steta je sto
naklonost prema baron-mihauzenovstini cini da se nicemu od drugih navoda ne
moze verovati.
nina
----- Original Message -----
From: "Miroslav Antic& SNN" <[EMAIL PROTECTED]>
To: "NSP" <[EMAIL PROTECTED]>; "'SIEM'" <[EMAIL PROTECTED]>; "SIM"
<[EMAIL PROTECTED]>; "Sorabia" <[EMAIL PROTECTED]>; "Srpska Informativna
SIM-YAHOO" <[EMAIL PROTECTED]>; "YUGO"
<[EMAIL PROTECTED]>
Cc: "'Ljudska Prava'" <[EMAIL PROTECTED]>;
<[EMAIL PROTECTED]>
Sent: Monday, January 19, 2004 6:51 PM
Subject: [sorabia] Jovanovic: Djindjic je bio stari saradnik DB-a
DEMOKRATSKA STRANKA "ČEDO" TAJNE POLICIJE
Jovanović: Đinđić je bio stari saradnik DB-a
Kako su stvarane političke partije u Srbiji, kako one na vlasti tako i
opozicione, i koliko je u svemu tome uzela učešća srpska tajna policija,
vjerovatno će dugo ostati misterija. Posebno je interesantno kako je stvoren
opozicioni blok stranaka u Srbiji (DOS), kao i ko su bili pojedini njihovi
lideri. Jedan od onih koji pokušavaju rasvijetliti neke detalje vezane za
ovu tematiku je i Vuk Jovanović, koji je na neposredan način bio uključen u
ove društvene tokove i koji je u izjavi za naš list iznio neke manje poznate
detalje u vezi pokojnog srpskog premijera.
- Za Zorana Đinđića sam čuo prvi put sredinom osamdesetih od poznanika,
inače službenika jednog poznatog hotela u Budvi. Govorio je o mladom čovjeku
koji je doveo nekoliko godina ranije Enriku Manhof, čuvenu teroristkinju,
koja se osjećala tako slobodnom da je bila hit te godine svih lijepih
Budvana. Tada je Jugoslavija bila meta terorista, a Palestinac Abu Nidal je
bio u veoma bliskim odnosima sa Đinđićevim i Draškovićevim političkim
mentorom, profesorom Jovanom Marjanovićem, inače sinom načelnika UDBE i
profesorom na fakultetu političkih nauka. Tamo su godinama unaprijed
opservirali i programirali buduće lidere ili "opozicionare". Tako je počelo
i sa osnivanjem Demokratske stranke na čijem čelu je bio već viđen Borislav
Pekić, koji je tu funkciju odbio, zbog toga, kako mi je jednom prilikom
rekao, što je ucijenjen. Tada je na sjednici stranke Đinđić predložio prof.
Dragoljuba Mićunovića za predsjednika. Vrlo brzo su stranku napustili prof.
Milošević i Kosta Čavoški, jer su vjerovali da je Mićunović dualna ličnost
koju je UDBA ubacila. Kada je došlo do puča u DS-u, i smjene Mićunovića, za
koji svi tvrde da je djelo tajne policije, ta ista služba je tada odabrala
mladog Đinđića kao starog saradnika koji je bio zadužen za opserviranje
terorističke scene na njemačkim univerzitetima - tvrdi Vuk Jovanović. On
dalje dodaje da je vladalo pravilo da kada stranka dostigne određen broj
koji prelazi 30.000 mora da se cijepa i onda se lideri "posvađaju".
- I gazda Jezda je u više¸navrata izjavio: "Kada sam god Mićunoviću ili
Đinđiću dao donaciju za stranku odmah bi me sljedeći dan posjetio Jovica
Stanišić i saopštio mi tačan iznos novca, čak i u apoenima. Poslije pobjede
na republičkim i saveznim izborima, lokalni, koji su preostali, bili su samo
forma. Iznenađenje za sve je bilo da je opozicija dobila u velikim gradovima
i to je priznao i sam Milošević. Nijedna velika TV stanica nije došla u
Beograd na spontane demonstracije koje su pokrenute 1996. godine. DS je
imala vrlo skromne prostorije preko puta zgrade Albanije. Tada sam bio
svakodnevno prisutan u Beogradu i postao sam, po prvi put, član te stranke
iako su mi svi detalji o opoziciji bili poznati. Kada su demonstracije
dostigle kulminaciju, htio sam da organizujemo stranku za slučaj promjena i
tom prilikom sam ponudio jednom visokom službeniku vojske da nam postane
savjetnik. On je izašao iz zatvora i znali smo da je želio promjenu režima.
Iako je dogovor bio da na tom sastanku ne bude Zoran Đinđić, on se ipak
pojavio i sjedio je za susjednim stolom gdje je sve vrijeme čitao sa usana
svaku riječ koju je ovaj oficir progovorio. U restoranu "Verdi" bilo je više
ljudi DB-a nego li gostiju - priča Jovanović, dodajući da ga je upravo u tom
vremenskom periodu Dragan Malešević Tapi informisao da je Stanišić
pregovarao sa Miloševićem u vezi primarne emisije za Điđićevog kuma
Markovića, i da mu je tada odobrena primarna emisija od 50 miliona njemačkih
maraka, po kursu šest dinara za marku.
- Surčinska mafija, Čume i ostali su promijenili novac u toku nekoliko dana
na ulici i kumovi su bili bogatiji za po 125 miliona svaki. Epilog svega je
bilo da je Demokratska stranka dobila ekskluzivan prostor u Krunskoj na
mjestu ambasade Iraka, milion dolara za rekonstrukciju prostorija, tri
blindirana "audija" i jedan crni xip "rendz rover". Te iste godine je DS
vodio kampanju za bojkot izbora u Srbiji i režim je dobio što je želio -
kazao je između ostalog Jovanović.
D.M.
http://www.revijad.cg.yu/dan/
Srpska Informativna Mreza
[EMAIL PROTECTED]
http://www.antic.org/
