Title: Message
INTERVJU: DR MILAN BOŽIĆ, ČLAN POLITIČKOG SAVETA SPO
Vlada tek 22. februara

To je već postalo potpuno komično: DSS je načinila grešku, jer su demokratama morali javno poručiti da znaju o čemu se radi, i da će, ako već ne može drugačije, sačekati Skupštinu DS, umesto da svi dozvoljavamo da nas demokrate šikaniraju i još profitiraju iz toga

Pregovori oko zajedničkog kandidata demokratskog bloka za predsednika parlamenta ponovo su propali i njegovo konstituisanje je sada odloženo do daljeg, što dodatno uvećava ionako krupan znak pitanja oko formiranja vlade koju bi činile stranke demokratskog bloka. Postizborni savez DSS, G17 plus i koalicije SPO - NS se ponovo udaljava od Demokratske stranke nakon pristajanja na većinsku vladu. Postalo je jasno da pre sednice Skupštine DS, ostale stranke eventualne koalicije u demokratama neće imati validnog sagovornika ni za konstituisanje parlamenta, niti za formiranje nove vlade, o čemu za “Dnevnik” govori član Političkog saveta Srpskog pokreta obnove dr Milan Božić.
– Treba smanjiti tonus koji je stvoren tim pukim nastavkom prekinute sednice parlamenta. Naime, reklo bi se da je u startu napravljena greška kada je Velimir Simonović poslušao predloge da se što pre sazove nastavak konstitutivne sednice, jer je bilo potpuno jasno da još nema dogovora između četiri stranke iz takozvanog demokratskog bloka, a nastavak je bio fiksiran za petak. Dakle, ne treba tome pripisivati neki preteran značaj, jer je sednica jednostavno bez potrebe sazvana prerano.
Ipak, iz jučerašnje podele karata je bilo jasno da je DSS konačno odustao od insistiranja na manjinskoj vladi, za koju mi ni ne vidimo neki jasan osnov, jer zašto bi demokrate, posle distanciranja od Janjuševića i Kolesara, pristale da podržavaju manjinsku vladu? Dakle, logično je da oni traže pravu, većinsku vladu i, ako je to tako, onda nije ništa neočekivano to što DS ucenjuje i maltretira ostale, a to što se mi zbog toga nerviramo je naš problem, a ne njihov. Jednostavno, karte su pale kako su pale. Narod je glasao na način koji zahteva da ove četiri stranke uđu u vladu i za nas je to preferabilna opcija, mada bi se složili i kada bi DS pristao da podržava manjinsku vladu. Znači naš stav je tu mnogo umereniji, a mislim da je u slučaju DSS po tom pitanju bilo odveć gađenja, iza čega je moralo da sledi odveć vađenja. U suštini, bilo je neobično što je DSS uopšte očekivao da će demokrate podržati manjinsku vladu, jer ne vidim zašto bi oni pristali da hiljade njihovih ljudi ode sa svojih funkcija u državi, javnim preduzećima...

Karićima vakum pogoduje

Institucioni vakuum, koji je sada već potpuno evidentan, nekima očigledno pogoduje, pa se tako Bogoljub Karić ponaša maltene kao nekakav prelazni premijer. Kako vidite poslednje aktivnosti jednog od najmoćnijih ljudi u Srbiji i ogromnu medijsku pažnju koju one pobuđuju i kakvu to poruku daje biračima?
– Mislim da nije neobično što krupan kapital pokušava da popuni tu prazninu. Sa stanovišta državnog vrha koji čine izabrani predstavnici naroda, mora da se uvažava to da su ih birali birači koji su uglavnom nezaposleni i koji sada očekuju da dobiju posao. Dakle, sa privrednicima se mora razgovarati, ali se neki njihovi stavovi mogu priznati samo pod uslovom da su u stanju da pokrenu posao i otvore nova radna mesta u određenom roku, a ne da se bave samo uvozom strane robe, bez proizvodnje u svojoj zemlji, jer takvi nam ne mogu biti saveznici. Krupan kapital u svetu ima jedno značenje, a kod nas drugo. Naime, mi u ovoj zemlji ne pravimo razliku između špekulantskog i proizvodnog kapitala. Ovaj prvi me uopšte ne zanima, ali proizvodni kapital je skroz druga stvar. Zato ja prema takvim ljudima imam sasvim jednostavno osećanje - da li mi nude da zaposlim svog birača.

Prema tome, logično je bilo da će DS, kada se pribere od prebrojavanja glasova, zahtevati svoje i to upravo sada i rade. Zato je taj stav Vojislava Koštunice odmah bio malo čudan, sem ukoliko ga ne objasnimo potrebom da se projektuje ka biračima koji su jasno dali antirežimski predznak svom glasu, a ti su ljudi uglavnom glasali za radikale. Koštunica, prirodno, računa i na deo tih glasova, kao što i radikali računaju da će na narednim izborima, ako Koštunica bude suviše koalicirao sa “antisrpskim snagama”, preuzeti njegove glasove. Dakle, udarna gigantomahija se i dalje vodi između dveju najjačih stranaka – SRS i DSS – i ona se već sada vodi u sledećoj ravni, odnosno ravni narednih izbora...
Sudeći po poslednjim izjavama, nijedna strana ne oseća krivicu za neuspeh iznalaženja kompromisa. Lideri DSS, G17 plus i SPO - NS smatraju da su prema demokratama napravili već dovoljno ustupaka, dok je Zoran Živković najavio da će javno priznati da je loš političar, ukoliko neko uspe da mu objasni zašto je za Srbiju dobro da prvo za predsednika parlamenta bude izabran Dragan Maršićanin, koji bi potom, kada se postigne konačan dogovor, bio zamenjen kandidatom DS-a...
– Što je najgore, Živković gađa u metu. Bojim se da je on, na žalost, s tim argumentom u pravu. Drugi je problem što je on mnogo nervozan, jer gubi izbore u stranci, pa se na javnim mestima izdire na novinare i kolege... Međutim, njegov argument ipak stoji, jer i ja bih, da sam u Demokratskoj stranci, imao utisak da s tim “ajde sada vi izaberite našeg, pa ćemo mi onda vašeg, kada bude formirana vlada” neko hoće da me prevari...
Problem DS je nešto drugo i on leži u toj jasnoj percepciji javnosti da su oni glavni krivci za stanje u državi tokom poslednje tri godine. Ipak, nesporno je da je u DOS bio i čitav niz drugih stranaka, a među njima i G17 plus, koji je, u krajnjoj liniji, kreator čitave ekonomske politike koja se i danas vodi, odnosno politike fiksnog kursa novca i uništavanja sopstvene proizvodnje. Međutim, DSS, G17 plus i Nova Srbija su se u adekvatnom momentu distancirali od Vlade Srbije... Zato se postavlja pitanje otkud Živkoviću hrabrosti za toliku bahatost, umesto da je do boga zahvalan ponudi da njegova stranka, razume se bez njega kao nekog značajnog političkog faktora, uđe u vladu i time samu sebe politički amnestira i opere za gomilu stvari u protekle tri godine!
Naime, DS je, po raspadu DOS, nesumnjivo uspela da, veštinom svojih kadrova, preotme celokupnu vlast u državi, iako su u toj koaliciji imali manje od trećine poslanika. To ih je, prirodno, vezalo za sve što vlast radi, pa i za ono iza čega su, objektivno, stajali drugi, koji su u međuvremenu najureni ili su se povukli sa vlasti. Dakle, DS je kriv za određenu politiku koja se u zemlji vodila i za to, kao stranka, ulaskom u novu vladu može biti politički amnestiran, a to je šansa koja se ne propušta...
Vuk Drašković je izjavio da je iz postupaka demokrata izvukao jasnu poruku da je njima trenutno najvažnija institucija u Srbiji predstojeća skupština njihove stranke. Da li je Srbija zaista postala talac tog famoznog 22. februara i unutarstranačke borbe za vlast u DS?
– Na žalost jeste. I SPO, koji se od početka kampanje trudio da pokaže razum i spremnost na svaki dogovor, sada je šokiran što smo posle čitavog ovog pregovaračkog cirkusa opet vezani i primorani da iščekujemo rezultat konflikta u DS. Pritom nam je jasno da će Boris Tadić postati predsednik DS, ali nam je isto tako jasno da ni Čeda Jovanović ne stoji tako loše i da će imati dovoljnu podršku da ostane potpredsednik stranke. Znači, Tadić će biti novi predsednik, ali će tu ostati i Jovanović i Gordana Čomić i Bojan Pajtić... i onda neko, posle toga, treba da kaže da je to nova, lepa i reformisana Demokratska stranka...
To je zaista postala potpuno komična atmosfera, pri čemu mislim da je naš “stariji” koalicioni partner DSS načinio grešku, jer su demokratama morali javno da poruče da znaju o čemu se radi i da su voljni da, ako već ne može drugačije, sačekaju tu Skupštinu DS, umesto da dozvoljavamo da nas demokrate šikaniraju i još profitiraju iz toga. Zato se bojim da smo prema DS bili preterano ljubazni. Znači, ne određujemo mi datum, ali neka nam ga zato oni jasno saopšte – 8. mart Dan žena, može... ali neka to konačno kažu i nama i javnosti.

U čemu Dinkić greši

Daleko od toga da je ovo država normalnih privatnih preduzetnika, ali nekoga ko potencijalno zapošljava veliki broj birača ne smemo ignorisati. Sigurno se nećemo ponašati kao Mlađan Dinkić, koji na njih ide đonom, a – moraće sa njima da sarađuje. Poreklo Karićevog kapitala tek treba valjano dokazati i zato je fascinantan taj Dinkićev voluntarizam, koji ispoljava kada javno obećava Kariću da će mu, nakon što dođe na vlast, ponovo uzeti porez na ekstraprofit.
Pritom zaboravlja da je zakon o porezu na ekstraprofit potpuno skandalozan i protivustavan, samo što predsednik Ustavnog suda Slobodan Vučetić nije imao hrabrosti da to prizna. “Neka se zakon sprovodi makar svet propao” je osnovno načelo pravne ravni, koja je i ovde izuzetno važna. Dakle, problem je u tome što niko u pravosudnim i istražnim organima nije imao snage da sprovede pravu istragu pre naplate ekstraprofita, što ima veze sa radom Vladana Batića i Dušana Mihajlovića.

Može li Srbija toliko da čeka na novu vladu? Investitori uveliko traže nove prostore za ulaganja, neki već gotovo izvesni poslovi, poput dokapitalizacije “Zastave”, propadaju, rokovi za potvrdu nekih donacija ovih dana ističu, a iz Svetske banke nas uveliko upozoravaju da je došlo vreme za naplatu starih kredita...
– Naravno da Srbija ne može da čeka, ali mi smo gubili na vremenu i u prethodne tri godine, kao i 13 godina pre toga! Dakle, u pitanju je stvar procene kolike će biti posledice ovog otezanja. Moj utisak je da posledice, u političkom smislu, neće biti osobito značajne, ali da će, sa ekonomske tačke gledišta, biti dramatično važne, jer na to očigledno mogu uticati čak i najmanja kašnjenja. Zato nije normalno da ignorišemo neke banalne tajminge, koji su vezani za finansijske, ali i političke obaveze prema svetu, jer će to sigurno mnogo da nas košta.
Mada bi eventualno ponavljanje parlamentarnih izbora bilo verovatno najnepopularnije rešenje, takav epilog pregovora uopšte nije nemoguć. Kako su DSS, G17 plus i SPO - NS tokom poslednjih mesec dana u mnogo čemu pronašli zajednički jezik i prerasli u neku vrstu tehničke koalicije, može li se očekivati i eventualni zajednički nastup u slučaju ponavljanja izbora, kao i na pokrajinskim i lokalnim izborima koji tek predstoje?
– S tačke gledišta SPO, nama bi čak odgovaralo ponavljanje izbora, s obzirom da smatramo da bi na njima podigli svoj procenat, jer je sasvim sigurno da nam je koalicija sa Velimirom Ilićem omogućila da pređemo cenzus i da se naš birač više ne boji da nam poveri svoj glas. Naravno, to bi Srbiji produžilo agoniju za još nekoliko meseci, ali to je problem za koji ne možemo da odgovaramo, jer sigurno nećemo mi biti ti koji će, eventualno, ponoviti parlamentarne izbore u Srbiji.
Tehničku koaliciju je pomenuo Dragan Maršićanin, nakon prvih propalih pregovora, kada se ozbiljno pominjala mogućnost ponavljanja izbora, rekavši da je najrealnije da tri stranke koje pokušavaju da sastave vladu zajedno nastupe na izborima. Otvoreni smo i za tu opciju, mada mislimo da nam to ipak malo manje odgovara, jer smo u međuvremenu uznapredovali. Međutim, to bi ipak bila kompleksnija koalicija, jer, iako se birači DSS i SPO vrlo dobro slažu, pitanje je kako bi na to reagovali birači G17 plus. Naime, oni svoju stranku vide kao neku otmenu, evropejsku opciju, zbog čega nisam siguran da bi oni hteli da glasaju za koaliciju sa nama, pa postoji opasnost da se deo njihovih glasova odlije nazad prema DS. Samim tim, to je već pitanje o kome pre svega treba da razmišljaju ljudi u G17 plus.

Aleksa Grubeša

 
http://www.dnevnik.co.yu/


Одговори путем е-поште