Autonomasi srpske pokrajine Vojvodine se pozivaju u svojoj teznji ka nekoj nezavisnosti na ustav iz 1974 godine. Ni manje ni vise

            nego na taj ustav, koji je napravljen od strane slovenackih i hrvatskih secesionista, i titoistickih poltrona. Zanimljivo je to da se mnogi sadasnji

            tako zvani politiciari i pseudo lideri pozivaju na taj ustav, kao da je on jedini merodavan za izvrsenje ekstremnih opcija. Medjutim iz toga i proizilazi

            cinjenica da vecina danasnjih pseudo politicara izlaze iz jedne te iste skole, one “za koju smo se borili” i one “koja potvrdjuje nas revolucionarni pravac”.

            Tu se mora jedino izostaviti fraza, “ bratstvo i jedinstvo” koje su tvorci tog ustava propovedali narocitio srpskom zivlju.

                        Pozivanje na ustav iz 1974 govori i o tome da, ma koliko taj ustav bio nerealan i maglovit, oni drugi koji su ga dopunjavali ili skrnavili nisu imali

            neko narocito dejstvo, sem saznanja da je neki drugi kasnije donet bio neefikasan i neadekvatan u situaciji u kojoj je trebalo da bude primenjen.

            Drzava Srbija bi trebalo da danas uzme u obzir ozbiljnost i znacenje jednog Ustava, ali pre svega da gas to pre donese i time da karakter pravne drzave

            ovoj danas haoticnoj zajednici.  Usav iz 1974. bi trebalo da bude samo deo istorije jednog neuspesnog rezima i da bude proglasen kao nevazeci.

            Primenjivanje nekih njegovih klauzula danas bi bilo kao traziti u Hrvatskoj ili Sloveniji, nezavisnost Srba ili praviti srpsku drzavu u tim danas novim zemljama.,

            ili traziti primenu Dusanovog zakonika u danasnjoj situaciji.

                        Trebalo bi da se najzad i politicari vec jednom uozbilje, i da na odgovoran i profesionalan nacin uvide sta je danas najpotrebnije Srbiji da bi cinila uspesno jedan deo svetske zajednice.

 

 

 

                        Dragan Rakic

                        F- Strasbourg                 



Одговори путем е-поште