|
sociolog svetozar livada tvrdi da je hrvatska devedesetih
sistematski etnički očistila srbe |
zastupnici srba u
saboru korumpirani i historijski neodgovorni
|
Bez sistema etničko čišćenje takvih razmjera ne bi bilo moguće.
Cjelokupno današnje usuglašavanje hrvatskoga zakonodavstva sa zakonima EU
zapravo je mijenjanje Šeksove doktrine. Ljevičarima je javnost potpuno
nepristupačna. Ne postoje, ni organizacijski ni institucijski preduvjeti
za promjenu, jer se odričemo sučeljavanja s istinom
razgovarao boris
pavelić
|
Demograf Svetozar Livada u našem se listu priključuje
obnovljenoj raspravi o tome jesu li u Hrvatskoj devedesetih etnički
očišćeni Srbi, ne dopuštajući pritom da ga predstavimo kao »srpskog
intelektualca«. »Samo u nas možete naći 'srpske i 'hrvatske'
intelektualce«, kaže. – U Hrvatskoj je izvršeno
najveće etničko čišćenje. Sistematski je napadnuta toponomastika,
onomastika i katastar. Razoreni su ljudi i institucije, a sad se čisti
povijest. To je bilo planirano norvalskim programom kod Tuđmana, koji je s
fratrima konceptualno dogovorio da ne treba lustrirati komuniste, nego
Srbe. I to je postala nepisana strategija države.
represija krenula iz države Tvrdite da
zločini nad Srbima nisu pojedinačni, nego da je riječ o strategiji
osmišljenoj još prije rata? – Nemoguće je
napraviti takav povijesni zločin kao incidentnu situaciju: da vam, na
primjer, iz gradova, gdje nije bilo nikakve pobune, nestane 125 tisuća
ljudi. A skoro nema grada gdje nije bilo nekakvoga logora, gdje se nije
bukačilo: 'Ubij Srbina!' Pa i u Saboru se govorilo: »Ne vjeruj Srbinu ni
kad darove nosi!«. Ljudi su nestajali na zvjerski način. Ubojstvo obitelji
Zec, Krivokuće, ili nestanak oko 200 ljudi iz Paviljona 22 bilo je
monstruozna poruka Srbima u Zagrebu, i zato ih je iz glavnog grada nestalo
18 tisuća. Represija je krenula iz države, organa gonjenja, prosvjete i
drugih državnih tijela. Kada vidite kako su neki od današnjih vladajućih
bukačili protiv Srba... Svi znaju da su 'Slobodni tjednik' opskrbljivali
ministri, činovnici, policajci... A onaj čije bi se ime našlo u tim
novinama, znao bi da mu ide kraj. Naposlijetku, da nakon tolikih miniranja
kuća – ponekad i s cijelim obiteljima – nitko ne reagira, osim 'Ferala' i
nevladinog sektora: to je dokaz da se cijela država orijentirala oko
pojedinca prema etničkom podrijetlu. Uostalom, u
Hrvatskoj su i svi ostali etniciteti smanjeni. Kad pogledate teorijsku
sintagmu s kojom Tuđman kreće u teorijski obračun s etnicitetima – da je
genocid koristan i da su Srbi remetilački faktor, kao i s notornom
falsifikacijom da između Hrvata i Srba postoji povijesna mržnja – to
govori o strateškom planu koji je kasnije postala strategija izgradnje
države. Oni koji su otišli, izgubili su sve. Da nije tako, ne bi se broj
Srba u svim gradovima drastično smanjio. A u Hrvatskoj i danas vlada
teorija o samoizgonu. Seljak je vezan za zemlju, nikada ne bi otišao sam.
A poslije njihovoga odlaska hrvatske oružane snage devastirale su 25
tisuća objekata, pretvorivši krajinu u povijesni muzej zločina.
kontroverzni galbraith Galbraith tvrdi da
odlazak iz krajine nije etničko čišćenje, a postoje i naredbe vrha
krajinske vojske o masovnom odlasku. – Galbraith
je kontroverzan ambasador. Jedno vrijeme bio je guverner Hrvatske. Bili
smo prisni. Jest, sjeo je na traktor, ali mogao ih je i obrnuti, da se
vrate, da ne odlaze. Znao je sve o 'Oluji'. Prije nje, cinično je položio
vijenac u Jasenovcu. On apsolutno nema kredibiliteta, jer je svojedobno, u
razgovoru sa mnom, bio uvjeren da se u Hrvatskoj prema Srbima provodi
etničko čišćenje. Složio se sa mnom da je riječ o strateškom planu.
Uvjerio sam ga da se nad Srbima provodi obezglavljivanje njihovih
najsnažnijih intelektualnih snaga. Tvrdite da je
čišćenje sistematski provedeno. – Nemoguće je
opseg i sadržaj takvog etničkog čišćenja provesti bez sistema. Postojali
su naputci za kulturocid, knjigocid. Na prvi pogled bezazleni, ali su
pružili strašnu mogućnost samovolje i interpretacije. Kad pogledate
najveće skulptorske vrednote, uništenu javnu plastiku, primjerice Vojina
Bakića. Znao je govoriti: »Pa koji sam zločin ja napravio, da mi nisu
poštedjeli ni postolja, a makete mojih spomenika izložene su u svim
svjetskim muzejima?!« Njegova je umjetnost nestala, jer je bio Srbin. Umro
je kao prezren. A Srbi nikome u gradovima nisu nanijeli zla.
kontinuitet historijskih tragedija Može li
se o svemu tome govoriti izvan povijesnog
konteksta? – Ne. Na ovom području postoji
kontinuitet historijskih tragedija. Postoji i kontinuitet mentaliteta: svi
su narodi Balkana hajdučki, dinarski, violentni. Imamo dugo usađenu
tradiciju: na Kosovu se sve donedavno sačuvala krvna osveta. U nas je
tinjala. Međutim, u nas je etnička distanca bila gotovo na minimumu. A
najveći zločini organizirani su baš ondje gdje je bila najmanja. Zašto?
Naš je seljak povodljiv i neodgovoran, i vrlo ga je lako korumpirati: »Evo
ti kuća; što uhvatiš, to je tvoje.« Svaki je rat pljačka. Ali kad
pogledate koji su se nikogovići, na cijelome ovom prostoru, domogli
materijalne koristi... To će nas razarati do kraja sljedećeg stoljeća. Pa
gledajte sve te vodoinstalatere, te legionare, te razbojnike, recidivne
kriminalce... Domogli su se tolikih materijalnih dobara i tolike moći...
Pa, molim vas, kakva je to zajednica u kojoj predsjednik Ustavnoga suda
izjavljuje da novac nije roba? Ili da sudac toga suda bude osumnjičen za
silovanje i organiziranje logora u BiH? I u Hrvatskoj su postojali logori,
ali su zvani milozvučno, prema toponimima: Velesajam, Lora, Jodno,
Poljana... Je li hrvatski nacionalizam u
devedesetima bio reakcija na srpski? –
Nacionalizmi su spojene posude. Srpski nacionalizam, koji je inaugurirao
agresiju, jako je dobro došao hrvatskome, i na kraju su se pretvorili u
komunikacijski dogovorni proces žrtvovanja, i to ne samo Srba u Krajini,
nego i posavskih Hrvata da se dobije koridor, i tako dalje. Kad pogledate
sliku prirode rata, slično je kao jaje jajetu. Hrvatska je, primjerice,
preimenovala simboličan broj naselja. Ali u Republici Srpskoj imate 70
preimenovanja toponima. Kad preimenujete naselje, mijenjate cjelokupni
identitet svega na tom području. I nitko se danas u Hrvatskoj ne stidi što
se Srpske Moravice više tako ne zovu! Nitko se ne stidi što se Vrginmost
zove Gvozd, iako i danas postoje stanovnici koji se prezivaju Vrge –
mjesto je dobilo ime po prezimenu čovjeka koji je ondje sagradio most.
Kamo god pogledate, imate instaliranu ideologiju mržnje koja je
funkcionirala tako da je bio omražen onaj koji nije mrzio. I taj sindrom
guran je kao historijska potreba za naciju, tlo, fetišiziranu državu.
Mnogi časni ljudi, ne poznavajući bit te ideologije, posrnuli su. Zato je
Slavenka Drakulić s pravom napisala: »Kad ih gledaš, obični su ljudi.« Po
Hannah Arendt, to se zove 'banalnost zla'. Danas
je HDZ opet na vlasti, a predstavnici Srba s njima su u
koaliciji. – Nije sporno da je HDZ demokratski
izabran. Međutim, koruptivnom politikom krčmenja, dvije najveće žrtve –
Srbi i umirovljenici – zajedno s njima formiraju vlast.
ozakonjeni zločin – najveći zločin Vi to
zovete 'koruptivnom politikom krčmenja'. Ali nije li to način da se stvari
isprave koliko mogu? – Ne. To bi bilo moguće da
je HDZ reformirana stranka, a ne neka vrst jednopartijske glajhšaltovane
strukture pokreta. Pogledajte dominantne političare u tom HDZ-u: Šeksa,
koji je povratnicima zaprijetio: »Ako se i vrate, zagorčat ćemo im
život!«. Zar mislite da se on reformirao? Ja sam za njega zajedno s
Matvejevićem skupljao potpise kada ga je trebalo izvlačiti iz zatv
eu izrasla na suočenju s
vlastitim zločinom
Ali Hrvatska se ipak kreće prema EU. Kako objašnjavate
kontradikciju svoje crne slike s tim putem, koji je, usprkos
sporosti, očit ? – I to je apsurd. To
vikanje da je ulazak u EU optimalno, podsjeća me na onu: »'Hoćemo
republiku!' 'A što je to?' 'Ne znamo!'« Naša javnost pojma nema što
znači ulazak u EU. Što je, po vama,
EU? – Ona počiva na groblju zločina. Dva
svjetska rata, kolonije... Ali nije li
sadašnja EU upravo negacija tih zločina? –
Da, i to je posljedica suočenja s vlastitom tragedijom – ono što
Hrvatska odbija učiniti. Europa je u tom suočenju evoluirala toliko
da je i zakonima izvršila denacifikaciju. Već nekoliko puta
predlažem da se to učini i u Hrvatskoj. A kod nas se pjevaju
fašističke pjesme, zemlja je premrežena fašističkim simbolima,
izlazi fašistički list... I to se smatra folklorom. Nije to folklor!
Svaki je zločin započeo sitnicom. | ora, a
on meni zaprijetio da će mi dokinuti državljanstvo. On se ne može
reformirati, jer je po strukturi mizantrop! Svojom zakonodavnom
djelatnošću Srbe je pretvorio u corpus separatum. Pa cjelokupno današnje
mijenjanje i usuglašavanje hrvatskoga zakonodavstva sa zakonima EU zapravo
je prenoveliranje Šeksove doktrine! Kad pogledate kako su Srbi šumom
zakona i prašumom bezakonja ex lege ostali bez stanarskoga prava, onda
vidite. Bi li se takav čovjek mogao reformirati? A nema većega zločina od
ozakonjenog zločina. Predstavnike Srba u Saboru,
odnosno SDSS, optužujete za političku korupciju.
– Apsolutno! Jer oni ili nemaju predodžbu o opsegu i sadržaju zločina ili
toliko nagonski žele vlast da, istočnjaci bi rekli, prenebregavaju
povijesni zločin, i to čine historijski neodgovorno. Pa nitko se ne vraća
u gradove, jer nema kamo.
domovinski rat kao fetiš Možda su srpski
zastupnici naprosto politički pragmatici, pa rezoniraju: »Dobij što
možeš«. – Ne. Na historijski zločin treba
tražiti historijski odgovoran kompromis. A ovaj kompromis nije historijski
odgovoran. Ne radi se o tome da se svi ili sve vrati: to se nije dogodilo
poslije nijednoga rata. Ali morala je biti historijski veća odgovornost
hrvatske političke klase prema povijesnome zločinu. Na primjer: Hrvatska
nikako neće da se suoči s prirodom građanske strane rata. Ona je
instalirala Domovinski rat kao fetiš, i nikako neće da vidi građansku
stranu rata. A civili su rat počeli, vodili, bili žrtve i zločinci.
Što podrazumijevate pod 'građanskom stranom
rata'? – Rat je, uz agresiju, apsolutno bio i
klasični građanski rat. Bio je to i vjerski rat, i rat seljaka protiv
grada. A hrvatska politička klasa nikako ni da pokuša problematizirati
građansku stranu rata. A dok se to ne dogodi, neće biti ni istinskog
izmirenja. Koje su, po vama, osnovne postavke
takve vrste razgovora? – Ljudi bi se prvo morali
miriti sami sa sobom. Odgovoriti na pitanje što su sami činili u ratu.
Drugo, istina bi morala ovladati bez sankcija za onoga tko je iznosi. Dok
god istina sama sebi ne bude sudac, ne možete doći do pomirenja. A ovdje
nekažnjeno ubijaju zaštićene svjedoke! Tvrdite
da još nema atmosfere slobodnoga govora? –
Apsolutno! Ni štampa nije slobodna. Sanaderu sam uputio dosta oštro
otvoreno pismo, i nitko ga nije objavio. A svaku sam svoju rečenicu
smjestio u historijski kontekst. A što se sve, s druge strane, objavljuje!
Svaku budalaštinu možeš objaviti.
poraženi antifašizam U društvu ne postoji
želja za razgovorom kakav vi zagovarate. –
Pouzdano znam da su obični ljudi pretežno moralni i odgovorni. Također
pouzdano znam da se etniciteti ne mrze toliko koliko se vole njihova oteta
dobra. Svaki je rat pljačka. Pogledajte kako su se neki namirili u ovome
ratu! Išao sam gledati časnike kako se vraćaju s bojišta: iza njih su
dolazili šleperi, traktori, krave! O svemu tome treba početi govoriti. Kao
i o nadgradnji: u krajini su nestale sve biblioteke, svi zavičajni muzeji.
Miniran je povijesni muzej ZAVNOH-a, i nitko nije kažnjen. A odande su
nestali originalni rukopisi Nazora i Gorana! Osobno sam im poklonio
časopise i knjige. Nađite ijednoga tko je odgovarao za minirani zavičajni
muzej, crkvu, spomenik! Nemoguće je da nekažnjeno nestane 3.200 spomenika,
a da iza toga ne stoji država. Osim toga, antifašizam u Hrvatskoj je
poražen, jer više nije civilizacijska tekovina.
Nije li ga Mesić reafirmirao? – Njegovi
pokušaji pobuđuju nadu, ali to je glas vapijućeg u pustinji. Ova je vlast
licemjerna: pa i Sanader izjavljuje da je antifašist!. Ali djela ga
demantiraju. To je tragedija. On je, kao, obrazovan, učenik Goethea,
Heinea, Schillera i tako dalje, a etnički je čistio kazalište! Užas jedan!
Nije građanin, i gotovo! Ne postoje ni alternativne građanske skupine koje
bi, na primjer, ponudile konceptualno rješenje problematizacije građanske
strane rata.
javnost nepristupačna ljevičarima Ponudite
ga sada vi. – Ne može se reći da Hrvatska nema
intelektualaca, ali nema intelektualne društvene grupe. Potom, vlast se
smjenjuje prema načelu ' ja tebi, ti meni'. Efemerno se optužuju,
nagađaju. Drugo, najbolji kreativci izvan su bilo kakvog sudjelovanja u
javnom životu. Ljevičarima je javnost potpuno nepristupačna.
Kako će se stvari
razvijati? – S neodgovornom političkom klasom i
licemjernom vlašću produžavamo entropiju. Mirimo se i produbljavamo
zatečeno stanje. Nekvalificirani efemerno dociraju. Masovna kriza,
rezignacija i dešperaterstvo dovode do totalnog konzervativizma bolesnih
prostora. A što duže sve to traje, teže je promijeniti. Ne postoje,
međutim, ni organizacijski ni institucijski preduvjeti za promjenu, jer se
odričemo sučeljavanja s
istinom. |
http://www.novilist.hr/