sociolog svetozar livada tvrdi da je hrvatska devedesetih sistematski etnički očistila srbe
zastupnici srba u saboru korumpirani i historijski neodgovorni
Bez sistema etničko čišćenje takvih razmjera ne bi bilo moguće. Cjelokupno današnje usuglašavanje hrvatskoga zakonodavstva sa zakonima EU zapravo je mijenjanje Šeksove doktrine. Ljevičarima je javnost potpuno nepristupačna. Ne postoje, ni organizacijski ni institucijski preduvjeti za promjenu, jer se odričemo sučeljavanja s istinom

razgovarao boris pavelić

Demograf Svetozar Livada u našem se listu priključuje obnovljenoj raspravi o tome jesu li u Hrvatskoj devedesetih etnički očišćeni Srbi, ne dopuštajući pritom da ga predstavimo kao »srpskog intelektualca«. »Samo u nas možete naći 'srpske i 'hrvatske' intelektualce«, kaže.
    – U Hrvatskoj je izvršeno najveće etničko čišćenje. Sistematski je napadnuta toponomastika, onomastika i katastar. Razoreni su ljudi i institucije, a sad se čisti povijest. To je bilo planirano norvalskim programom kod Tuđmana, koji je s fratrima konceptualno dogovorio da ne treba lustrirati komuniste, nego Srbe. I to je postala nepisana strategija države.
   
represija krenula iz države

Tvrdite da zločini nad Srbima nisu pojedinačni, nego da je riječ o strategiji osmišljenoj još prije rata?
    – Nemoguće je napraviti takav povijesni zločin kao incidentnu situaciju: da vam, na primjer, iz gradova, gdje nije bilo nikakve pobune, nestane 125 tisuća ljudi. A skoro nema grada gdje nije bilo nekakvoga logora, gdje se nije bukačilo: 'Ubij Srbina!' Pa i u Saboru se govorilo: »Ne vjeruj Srbinu ni kad darove nosi!«. Ljudi su nestajali na zvjerski način. Ubojstvo obitelji Zec, Krivokuće, ili nestanak oko 200 ljudi iz Paviljona 22 bilo je monstruozna poruka Srbima u Zagrebu, i zato ih je iz glavnog grada nestalo 18 tisuća. Represija je krenula iz države, organa gonjenja, prosvjete i drugih državnih tijela. Kada vidite kako su neki od današnjih vladajućih bukačili protiv Srba... Svi znaju da su 'Slobodni tjednik' opskrbljivali ministri, činovnici, policajci... A onaj čije bi se ime našlo u tim novinama, znao bi da mu ide kraj. Naposlijetku, da nakon tolikih miniranja kuća – ponekad i s cijelim obiteljima – nitko ne reagira, osim 'Ferala' i nevladinog sektora: to je dokaz da se cijela država orijentirala oko pojedinca prema etničkom podrijetlu.
    Uostalom, u Hrvatskoj su i svi ostali etniciteti smanjeni. Kad pogledate teorijsku sintagmu s kojom Tuđman kreće u teorijski obračun s etnicitetima – da je genocid koristan i da su Srbi remetilački faktor, kao i s notornom falsifikacijom da između Hrvata i Srba postoji povijesna mržnja – to govori o strateškom planu koji je kasnije postala strategija izgradnje države. Oni koji su otišli, izgubili su sve. Da nije tako, ne bi se broj Srba u svim gradovima drastično smanjio. A u Hrvatskoj i danas vlada teorija o samoizgonu. Seljak je vezan za zemlju, nikada ne bi otišao sam. A poslije njihovoga odlaska hrvatske oružane snage devastirale su 25 tisuća objekata, pretvorivši krajinu u povijesni muzej zločina.
   
kontroverzni galbraith

Galbraith tvrdi da odlazak iz krajine nije etničko čišćenje, a postoje i naredbe vrha krajinske vojske o masovnom odlasku.
    – Galbraith je kontroverzan ambasador. Jedno vrijeme bio je guverner Hrvatske. Bili smo prisni. Jest, sjeo je na traktor, ali mogao ih je i obrnuti, da se vrate, da ne odlaze. Znao je sve o 'Oluji'. Prije nje, cinično je položio vijenac u Jasenovcu. On apsolutno nema kredibiliteta, jer je svojedobno, u razgovoru sa mnom, bio uvjeren da se u Hrvatskoj prema Srbima provodi etničko čišćenje. Složio se sa mnom da je riječ o strateškom planu. Uvjerio sam ga da se nad Srbima provodi obezglavljivanje njihovih najsnažnijih intelektualnih snaga.
    Tvrdite da je čišćenje sistematski provedeno.
    – Nemoguće je opseg i sadržaj takvog etničkog čišćenja provesti bez sistema. Postojali su naputci za kulturocid, knjigocid. Na prvi pogled bezazleni, ali su pružili strašnu mogućnost samovolje i interpretacije. Kad pogledate najveće skulptorske vrednote, uništenu javnu plastiku, primjerice Vojina Bakića. Znao je govoriti: »Pa koji sam zločin ja napravio, da mi nisu poštedjeli ni postolja, a makete mojih spomenika izložene su u svim svjetskim muzejima?!« Njegova je umjetnost nestala, jer je bio Srbin. Umro je kao prezren. A Srbi nikome u gradovima nisu nanijeli zla.
   
kontinuitet historijskih tragedija

Može li se o svemu tome govoriti izvan povijesnog konteksta?
    – Ne. Na ovom području postoji kontinuitet historijskih tragedija. Postoji i kontinuitet mentaliteta: svi su narodi Balkana hajdučki, dinarski, violentni. Imamo dugo usađenu tradiciju: na Kosovu se sve donedavno sačuvala krvna osveta. U nas je tinjala. Međutim, u nas je etnička distanca bila gotovo na minimumu. A najveći zločini organizirani su baš ondje gdje je bila najmanja. Zašto? Naš je seljak povodljiv i neodgovoran, i vrlo ga je lako korumpirati: »Evo ti kuća; što uhvatiš, to je tvoje.« Svaki je rat pljačka. Ali kad pogledate koji su se nikogovići, na cijelome ovom prostoru, domogli materijalne koristi... To će nas razarati do kraja sljedećeg stoljeća. Pa gledajte sve te vodoinstalatere, te legionare, te razbojnike, recidivne kriminalce... Domogli su se tolikih materijalnih dobara i tolike moći... Pa, molim vas, kakva je to zajednica u kojoj predsjednik Ustavnoga suda izjavljuje da novac nije roba? Ili da sudac toga suda bude osumnjičen za silovanje i organiziranje logora u BiH? I u Hrvatskoj su postojali logori, ali su zvani milozvučno, prema toponimima: Velesajam, Lora, Jodno, Poljana...
    Je li hrvatski nacionalizam u devedesetima bio reakcija na srpski?
    – Nacionalizmi su spojene posude. Srpski nacionalizam, koji je inaugurirao agresiju, jako je dobro došao hrvatskome, i na kraju su se pretvorili u komunikacijski dogovorni proces žrtvovanja, i to ne samo Srba u Krajini, nego i posavskih Hrvata da se dobije koridor, i tako dalje. Kad pogledate sliku prirode rata, slično je kao jaje jajetu. Hrvatska je, primjerice, preimenovala simboličan broj naselja. Ali u Republici Srpskoj imate 70 preimenovanja toponima. Kad preimenujete naselje, mijenjate cjelokupni identitet svega na tom području. I nitko se danas u Hrvatskoj ne stidi što se Srpske Moravice više tako ne zovu! Nitko se ne stidi što se Vrginmost zove Gvozd, iako i danas postoje stanovnici koji se prezivaju Vrge – mjesto je dobilo ime po prezimenu čovjeka koji je ondje sagradio most. Kamo god pogledate, imate instaliranu ideologiju mržnje koja je funkcionirala tako da je bio omražen onaj koji nije mrzio. I taj sindrom guran je kao historijska potreba za naciju, tlo, fetišiziranu državu. Mnogi časni ljudi, ne poznavajući bit te ideologije, posrnuli su. Zato je Slavenka Drakulić s pravom napisala: »Kad ih gledaš, obični su ljudi.« Po Hannah Arendt, to se zove 'banalnost zla'.
    Danas je HDZ opet na vlasti, a predstavnici Srba s njima su u koaliciji.
    – Nije sporno da je HDZ demokratski izabran. Međutim, koruptivnom politikom krčmenja, dvije najveće žrtve – Srbi i umirovljenici – zajedno s njima formiraju vlast.
   
ozakonjeni zločin – najveći zločin

Vi to zovete 'koruptivnom politikom krčmenja'. Ali nije li to način da se stvari isprave koliko mogu?
    – Ne. To bi bilo moguće da je HDZ reformirana stranka, a ne neka vrst jednopartijske glajhšaltovane strukture pokreta. Pogledajte dominantne političare u tom HDZ-u: Šeksa, koji je povratnicima zaprijetio: »Ako se i vrate, zagorčat ćemo im život!«. Zar mislite da se on reformirao? Ja sam za njega zajedno s Matvejevićem skupljao potpise kada ga je trebalo izvlačiti iz zatv
eu izrasla na suočenju s vlastitim zločinom
   
    Ali Hrvatska se ipak kreće prema EU. Kako objašnjavate kontradikciju svoje crne slike s tim putem, koji je, usprkos sporosti, očit ?
    – I to je apsurd. To vikanje da je ulazak u EU optimalno, podsjeća me na onu: »'Hoćemo republiku!' 'A što je to?' 'Ne znamo!'« Naša javnost pojma nema što znači ulazak u EU.
    Što je, po vama, EU?
    – Ona počiva na groblju zločina. Dva svjetska rata, kolonije...
    Ali nije li sadašnja EU upravo negacija tih zločina?
    – Da, i to je posljedica suočenja s vlastitom tragedijom – ono što Hrvatska odbija učiniti. Europa je u tom suočenju evoluirala toliko da je i zakonima izvršila denacifikaciju. Već nekoliko puta predlažem da se to učini i u Hrvatskoj. A kod nas se pjevaju fašističke pjesme, zemlja je premrežena fašističkim simbolima, izlazi fašistički list... I to se smatra folklorom. Nije to folklor! Svaki je zločin započeo sitnicom.
ora, a on meni zaprijetio da će mi dokinuti državljanstvo. On se ne može reformirati, jer je po strukturi mizantrop! Svojom zakonodavnom djelatnošću Srbe je pretvorio u corpus separatum. Pa cjelokupno današnje mijenjanje i usuglašavanje hrvatskoga zakonodavstva sa zakonima EU zapravo je prenoveliranje Šeksove doktrine! Kad pogledate kako su Srbi šumom zakona i prašumom bezakonja ex lege ostali bez stanarskoga prava, onda vidite. Bi li se takav čovjek mogao reformirati? A nema većega zločina od ozakonjenog zločina.
    Predstavnike Srba u Saboru, odnosno SDSS, optužujete za političku korupciju.
    – Apsolutno! Jer oni ili nemaju predodžbu o opsegu i sadržaju zločina ili toliko nagonski žele vlast da, istočnjaci bi rekli, prenebregavaju povijesni zločin, i to čine historijski neodgovorno. Pa nitko se ne vraća u gradove, jer nema kamo.
   
domovinski rat kao fetiš

Možda su srpski zastupnici naprosto politički pragmatici, pa rezoniraju: »Dobij što možeš«.
    – Ne. Na historijski zločin treba tražiti historijski odgovoran kompromis. A ovaj kompromis nije historijski odgovoran. Ne radi se o tome da se svi ili sve vrati: to se nije dogodilo poslije nijednoga rata. Ali morala je biti historijski veća odgovornost hrvatske političke klase prema povijesnome zločinu. Na primjer: Hrvatska nikako neće da se suoči s prirodom građanske strane rata. Ona je instalirala Domovinski rat kao fetiš, i nikako neće da vidi građansku stranu rata. A civili su rat počeli, vodili, bili žrtve i zločinci.
    Što podrazumijevate pod 'građanskom stranom rata'?
    – Rat je, uz agresiju, apsolutno bio i klasični građanski rat. Bio je to i vjerski rat, i rat seljaka protiv grada. A hrvatska politička klasa nikako ni da pokuša problematizirati građansku stranu rata. A dok se to ne dogodi, neće biti ni istinskog izmirenja.
    Koje su, po vama, osnovne postavke takve vrste razgovora?
    – Ljudi bi se prvo morali miriti sami sa sobom. Odgovoriti na pitanje što su sami činili u ratu. Drugo, istina bi morala ovladati bez sankcija za onoga tko je iznosi. Dok god istina sama sebi ne bude sudac, ne možete doći do pomirenja. A ovdje nekažnjeno ubijaju zaštićene svjedoke!
    Tvrdite da još nema atmosfere slobodnoga govora?
    – Apsolutno! Ni štampa nije slobodna. Sanaderu sam uputio dosta oštro otvoreno pismo, i nitko ga nije objavio. A svaku sam svoju rečenicu smjestio u historijski kontekst. A što se sve, s druge strane, objavljuje! Svaku budalaštinu možeš objaviti.
   
poraženi antifašizam

U društvu ne postoji želja za razgovorom kakav vi zagovarate.
    – Pouzdano znam da su obični ljudi pretežno moralni i odgovorni. Također pouzdano znam da se etniciteti ne mrze toliko koliko se vole njihova oteta dobra. Svaki je rat pljačka. Pogledajte kako su se neki namirili u ovome ratu! Išao sam gledati časnike kako se vraćaju s bojišta: iza njih su dolazili šleperi, traktori, krave! O svemu tome treba početi govoriti. Kao i o nadgradnji: u krajini su nestale sve biblioteke, svi zavičajni muzeji. Miniran je povijesni muzej ZAVNOH-a, i nitko nije kažnjen. A odande su nestali originalni rukopisi Nazora i Gorana! Osobno sam im poklonio časopise i knjige. Nađite ijednoga tko je odgovarao za minirani zavičajni muzej, crkvu, spomenik! Nemoguće je da nekažnjeno nestane 3.200 spomenika, a da iza toga ne stoji država. Osim toga, antifašizam u Hrvatskoj je poražen, jer više nije civilizacijska tekovina.
    Nije li ga Mesić reafirmirao?
    – Njegovi pokušaji pobuđuju nadu, ali to je glas vapijućeg u pustinji. Ova je vlast licemjerna: pa i Sanader izjavljuje da je antifašist!. Ali djela ga demantiraju. To je tragedija. On je, kao, obrazovan, učenik Goethea, Heinea, Schillera i tako dalje, a etnički je čistio kazalište! Užas jedan! Nije građanin, i gotovo! Ne postoje ni alternativne građanske skupine koje bi, na primjer, ponudile konceptualno rješenje problematizacije građanske strane rata.
   
javnost nepristupačna ljevičarima

Ponudite ga sada vi.
    – Ne može se reći da Hrvatska nema intelektualaca, ali nema intelektualne društvene grupe. Potom, vlast se smjenjuje prema načelu ' ja tebi, ti meni'. Efemerno se optužuju, nagađaju. Drugo, najbolji kreativci izvan su bilo kakvog sudjelovanja u javnom životu. Ljevičarima je javnost potpuno nepristupačna.
    Kako će se stvari razvijati?
    – S neodgovornom političkom klasom i licemjernom vlašću produžavamo entropiju. Mirimo se i produbljavamo zatečeno stanje. Nekvalificirani efemerno dociraju. Masovna kriza, rezignacija i dešperaterstvo dovode do totalnog konzervativizma bolesnih prostora. A što duže sve to traje, teže je promijeniti. Ne postoje, međutim, ni organizacijski ni institucijski preduvjeti za promjenu, jer se odričemo sučeljavanja s istinom.


 http://www.novilist.hr/

Одговори путем е-поште