Desimir ToÅiÄ:
BeleÅka o Zoranu ÄinÄiÄu
BeleÅka o razgovoru sa Zoranom ÄinÄiÄem na dan 1. novembra 1995. godine: "on je i ovom prilikom rekao onu svoju staru misao - da je to njegova politika, a ako on ne uspe, neka doÄe neko drugi 'kao Labus'..."
Vrlo uÄtiv, stalno nasmejan, odliÄno obuÄen moj sagovornik. Govorio je dosta, po obiÄaju, ali ja sam ga prekidao kadgod sam hteo. Pozvao me je jer je Åeleo da razgovara o izvesnim pitanjima. Prvo pitanje je pitanje da li Äe od fonda Demokratskog centra nastati posebna stranka, i to pred same izbore. On mora da zna na vreme i da reaguje na vreme, a ne da bude iznenaÄen. Taj uvod je bio dosta dug. "RaÄuna na mene", da Äu reÄi istinu. U meÄuvremenu, on je "obaveÅten" da se profesor MiÄunoviÄ stalno sastaje sa Milomirom MiniÄem - a to je rekao i Labus pre viÅe meseci - i da se sprema nova stranka. Äuo je da je dr Pavle PopoviÄ izjavio da se stranka priprema, samo se traÅi novac.
|
O liku i delu pokojnog premijera, kao i, u to vreme, predsednika Demokratske stranke, sigurno Äe biti joÅ mnogo reÄi i tek Äe biti utvrÄivano i utvrÄeno pravo mesto ovog nesumnjivo izuzetnog, ali pomalo i, makar za ove naÅe, balkansko-srbijanske prilike, kontroverznog Äoveka, politiÄara, pa i, zaÅto i to ne reÄi u ovom Äasu, filozofa. Ovaj tekst-uspomena, izaÅao iz pera jednog od naÅih najsjajnijih intelektualaca, uvek skrupuloznog i suptilnog, odmerenog i umerenog Desimira ToÅiÄa (da li je to prirodna odlika ToÅiÄevog karaktera ili "danak" viÅedecenijskom boravku u inostranstvu, Velikoj Britaniji posebno - nije ni vaÅno) predstavlja jedan mali doprinos tim pokuÅajima. |
Rekao sam da govorim u svoje ime, kazujem ono Åto znam, a to je da fond Demokratski centar ne moÅe da bude nova stranka, jer je to zabranjeno zakonom. Bila je Åteta Åto nismo odmah, 1990. godine, osnovali Centar, jer ima ljudi koji ne bi Åeleli neposredni politiÄki rad, ali bi Åeleli da budu aktivni intelektualno. Da li Äe izvesni ljudi iz Centra (koji pripadaju Demokratskoj stranci) krenuti u politiÄku akciju i udruÅiti se s drugim snagama pred izbore - to zavisi od Demokratske stranke - da li Äe ih uzeti na listu za izbore ili ne. Ako ih ne uzme, nema prava da se ljuti.
Profesor MiÄunoviÄ, naravno, ima velikog pristupa na televiziji. Odgovorio sam da profesor biva i u Åtampi i na televiziji izuzetno korektan, s obzirom kako ste ga Vi napadali celu godinu dana, i to napadali i ismejavali. KaÅe mi: Nije godina dana... Dobro, ja odgovaram, jedanaest meseci... Nisam razumeo taj fenomen, dodajem ja, da je MiÄunoviÄ bio agresivan, to bih razumeo, to bih prihvatio, ali da ga Vi napadate kad ste pobedili, nije mi je jasno?! Nije odgovorio... Uostalom, dodajem ja, MiÄunoviÄev gest je istorijski za ovo vreme, jer je dao ostavku, prvi predsednik koji je dao ostavku i pokazao da ostavka nije ni katastrofa ni smrt. "Nije dao ostavku nego je smenjen..." To nisam znao, ja odgovaram, i to do sada nisam Äuo...
Drugo pitanje, to je klub poslanika u VeÄu graÄana, kako bi to moglo da funkcioniÅe bolje, jedinstvenije, jer stranka zahteva da ima jedno lice jedinstva i akcije. Odgovorio sam: poÅteno govoreÄi, Klub ne postoji. Pred samo zasedanje, progovori se neka reÄ o tome kako Äemo raditi i kako Äemo glasati. Ja se Äesto bunim, ali me niko ne stavlja u poloÅaj optuÅenog. Treba da dodam da ja od deset sluÄajeva, pitam Labusa u nekih pet sluÄajeva kako da glasam, jer se Äesto ne mogu lako da opredelim o stvarima koje nedovoljno poznajem. Vrlo retko sam glasao protiv onoga Åto je veÄina predloÅila. Tu postoje dva problema: jedan je, da ja ne mogu protiv svojih miÅljenja, Äak i kada je reÄ o odluci.
Uostalom, nikad nije Demokratska stranka, a to sam rekao i dr MijatoviÄu (ekonomisti), nije bila tako daleko od mojih glediÅta koje sam razvijao i negovao kroz decenije. Drugi je problem da ja ne odustajem od autonomnosti poslanika. Izvesna disciplina treba da postoji, i kao Åto znate - ja sam uvek bio za disciplinu, ali nisam nikada odbacivao ili potcenjivao posebno glediÅte. Poslanik je predstavnik i narodne suverenosti, nije samo delegat svoje stranke. Vi moÅete protiv nedisciplinovanog poslanika da preduzmete neku proceduru, a demokratija je procedura, duga i neprijatna, ali ne moÅete ga izbaciti kao neku sekretaricu. Voleo bih da vidim jednog poslanika u nekom pravom parlamentu da bude izbaÄen, jer je glasao protiv odluke stranke. "Postoji u GrÄkoj", dobacio je ÄinÄiÄ. Äudo je da mi niste dali primer Albanije, odgovaram pomalo ironiÄno ja.
Onda sam ja razvezao priÄu o raznim sistemima ponaÅanja poslanika u strankama, odnosno u parlamentu. Da ne beleÅimo ameriÄki sistem gde uvek parlamentarci iz dve stranke glasaju i na jednu i na drugu stranu, da ne pominjemo francuski sistem izmeÄu dva rata, gde su neke stranke, kao Radikalna i Radikal-socijalistiÄka, uvek imale jednu grupu u vladi i jednu grupu u opoziciji; nikad se nisu "cepale" niti je ko bio iskljuÄivan. DanaÅnje francuske stranke su disciplinovanije, a tek britanske! MeÄutim, i tamo gde je disciplina ozbiljna i Ävrsta kategorija, ne moÅe biti iskljuÄivanja iz stranke, jer je poslanik i predstavnik glasaÄa, naroda, ne samo stranke.
Nije bilo reakcije, ali se svelo na to da Äe Glavni odbor odluÄivati. Ja sam sa svoje strane dodao da Äu se na Glavnom odboru zaloÅiti za toleranciju prema poslanicima.
| "Meni se Äini da je on opsednut dvema idejama: da se MiÄunoviÄ dogovara sa SPS svakog jutra posle doruÄka, kako da onemoguÄe Demokratsku stranku i ÄinÄiÄa" |
"Da li bih se ja pojavio u radu Demokratske stranke", pita Zoran. Ne znam kako moÅete da mi postavite to pitanje, odgovorio sam. Od kako ste Vi predsednik, biÄe dve godine, nigde nisam pozvan, izuzev poslanika RadiÄa koji me je pozvao u Kragujevac na jednu tribinu o informacijama. I jedan predsednik OpÅtinskog odbora, LjubiÅa RistiÄ, koji me liÄno poziva na ribu... U Rakovici su me zvali na skupÅtinu, i to je sve. â "Da li biste uÄestvovali ako bismo Vas pozvali?" - U naÄelu da.
"Nije taÄno, veli sagovornik, da Vam je stranka sada dalje nego 1990. godine. To se samo Äini. Stranka je, meÄutim, u poreÄenju s 1990. godinom uÅla u 'bazu naroda', jer upotrebljava oba oruÅja, i nacionalizam i socijalizam. Ja sam za Evropu, Evropejac sam, Åiveo sam u NemaÄkoj desetak godina, ali oseÄam da je naÅ narod po svojoj tradiciji u isti mah i socijalist i nacionalist. Kad stranka konaÄno obezbedi 20 odsto, onda Äemo lakÅe moÄi da idemo dalje, odnosno usredsrediÄemo se na graÄansku drÅavu, na neku socijal-demokratiju. Ne danas. Potreban nam je, istina, u stranci rad na politiÄkom obrazovanju, na razvijanju izvesnih osobina koje su neophodne funkcionerima."
Stranka nije moÅda bila graÄanska 1990. u smislu u kome sam ja to oseÄao, ali je u meÄuvremenu postajala nacionalistiÄka i populistiÄka, idem ja dalje. Razumem da se u ovom trenutku tako moÅe poveÄati broj glasova za neki postotak, ali naÅe vreme je vreme sutraÅnjice, ne danaÅnjice. DraÅkoviÄ je hteo takvu taktiku - i kako se ona zavrÅava? On je poÄeo nacionalistiÄki, a onda je preÅao na pacifizam. Koliko Äe njemu glasova ostati sutra? Lako je MiloÅeviÄu da menja poloÅaj, od ratobornog do pacifiste, ali on drÅi vlast i problem je sasvim drugojaÄiji.
Åto se tiÄe politiÄke edukacije, Vi znate da sam ja neÅto pokuÅao, ali su me onemoguÄili. Urednik 'Demokratije' me pozvao da piÅem o predratnoj Demokratskoj stranci, a potom nestao. Ja ne mogu da se izuzetno poÅalim na stranku, jer je moj poloÅaj dvostruko poseban. Najpre, ja nisam niÅta oÄekivao od stranke, sve Åto sam dobio bilo je za mene prijatno iznenaÄenje. Ja se nisam ni pre rata, kao student, spremao za neposrednu politiÄku aktivnost jednog politiÄara. U emigraciji viÅe sam uÄio, studirao i pisao, a ambicija nisam mogao ni da imam, jer nisam bio siguran da Äe do promena doÄi za vreme mog Åivota.
S druge strane, ja sam liÄno ideologiziran, ne mogu da prihvatim izvesne ideje i taktike koje ne odgovaraju onome Åto ja zamiÅljam kao 'politiku srednje linije', politiku centra. Nije reÄ samo o programu i ideologiji kao takvima, nego je reÄ i o ljudima. Pogledajte Glavni odbor ili skupÅtine Demokratske stranke! Ako bi se moglo reÄi da je pod profesorom MiÄunoviÄem bilo mnogo anarhije i mnogo ideja, sada mi Glavni odbor i skupÅtine liÄe na socijaliste u VeÄu graÄana. Samo se glasa. Vi kaÅete glavnu reÄ u poÄetku i posle nema rasprave, a kamoli nekih ideja. Dakle, pragmatika je potpuno ubila politiku, a za mene pragmatika vredi samo ako ima iza sebe politiku. Zato se deÅavaju tako protivreÄne stvari. Vi ste liÄno mene napadali zato Åto nisam "ugrizao" ÅeÅelja posle klevetanja, a potom se stihija obrnula protiv mene samo zato Åto sam uÄestvovao u glasanju za oduzimanje imuniteta jednom hercegovaÄkom majmunu.
Samo se smeÅkao, ali uÄtivo bez Åelje da protivreÄi. I ja ga nisam izazivao, nego sam govorio kao da je reÄ o nekom treÄem. Nije moglo biti drugojaÄije, jer on nije bio ofanzivan, niti je bio kratak, onako podoficirski - Åto je inaÄe Äesto bivalo kod njega.
Kako je doÅlo do toga da vest o naÅem sastanku bude objavljena danas, kad sam ja to sinoÄ dockan saopÅtio samo jednom prijatelju, pitam ja.
- "Mi imamo svoje ljude u Centru, a Centar ima svoje ljude kod
nas!"...
Meni se Äini da je on opsednut dvema idejama: da se MiÄunoviÄ
dogovara sa SPS svakog jutra posle doruÄka, kako da onemoguÄe Demokratsku
stranku i ÄinÄiÄa... S druge strane, njemu se straÅno Åuri, on forsira izbore
jer su njegove Åanse joÅ uvek dobre, u poreÄenju s DraÅkoviÄem i ÅeÅeljom, ako
doÄe odmah do izbora. Rekao sam da ne verujem u brze prevremene izbore, iako bi
to mene oslobodilo rada i sadaÅnjih briga. MeÄutim, on je i ovom prilikom rekao
onu svoju staru misao: da je to njegova politika, a ako on ne uspe, neka doÄe
neko drugi "kao Labus"... Iz toga bih zakljuÄio da Labus nije "na liniji",
odnosno da Zoran uvek sumnja ili sliÄno. U pogledu stranke stiÅu protivureÄne
vesti.
Po mnogima MiloÅeviÄ joÅ uvek stoji dobro, a "posle mira" stajaÄe joÅ bolje u Srbiji, ali da se i pored toga DS drÅi na nogama, ako ne napreduje. Glavni gubitnici su DraÅkoviÄ i ÅeÅelj, ovaj drugi pod pritiskom policije koja mu je nekad pomagala. Druge vesti vele da sve stranke idu na dole, i da je tu "na dole" i ÄinÄiÄ i DS, te iz toga izvlaÄe zakljuÄak da je potrebno da ljudi Demokratskog centra stupe u akciju u smislu osnivanja jednog graÄanskog bloka. LiÄno ne vidim neka jasna stanja, a Äak i kad bih video, ne bih tvrdio da Äe ona dati rezultate koji odgovaraju tome stanju. NaÅe druÅtvo je joÅ uvek u procesu nestabilnosti. Glavno pitanje u ovom trenutku je sledeÄe: kakvi Äe biti sporazumi u Dejtonu i kako Äe na to reagovati naÅe glasaÄke mase, na samom glasanju, ne samo sada u trenutku zbivanja u Srbiji. Treba voditi raÄuna da izmeÄu te dve stvari uvek ima neke ozbiljnije razlike ili rastojanja, posebno u Beogradu. (Sastanak trajao od 11.30 do 12.40)
Ovaj tekst Desimir ToÅiÄ je napisao za Ekonomist i za 'Danas'; ZahvaljujuÄi ljubaznosti kolega iz 'Danasa' imamo, kao nedeljnik, privilegiju da tekst objavimo neÅto ranije
http://www.ekonomist.co.yu/magazin/em198/sic/sic6.htm

