Kako je slamana Srbija
Sve što se desilo Srbima i Srbiji je dobra poruka onima koji su želeli ili žele da sačuvaju svoju nezavisnst i teritorijalnu celovitost u novim geopolitičkim uslovima. Bez obzira na velike probleme u zemlji je počeo proces ozdravljenja. Sada je potrebno imati političku mudrost i napraviti balans u odnosu sa Zapadom, pokazati visoki profesionalizam u rešavanju zadataka, ali i voditi novu kadrovsku politiku
Doktor istorijskih nauka, specijalista za istoriju jugoslovenskih naroda, Guskova Jelena Jurjevna, rukovodilac Centra za izučavanje savremene balkanske krize Instituta RAN u Moskvi važi za jednog od najvećih poznavalaca zbivanja na prostorima bivše SFRJ. Gospođa Guskova, koja je i predavač na Istorijskom fakultetu MGU, 1994. godine je radila kao naučni ekspert za Balkan u štabu mirovne misije UN u Zagrebu. Autor je više od 250 naučnih radova, među kojima je i knjiga "Istorija jugoslovenske krize (1990-2000), iz koje "Glas" već skoro dva meseca objavljuje najzanimljivije delove. U razgovoru za "Glas", Guskova govori o svom viđenju trenutne situacije na našim prostorima.
Ima li novih momenata u temi raspada SFRJ u odnosu na vreme pisanja
knjige?
- Kao da se istorija ponavlja. Balkan je u svim porama nespokojan
i nestabilan. Pojavile su se nove bolne tačke, ili obnovile stare. Proizašli su
novi događaji, poput rata u Makedoniji, takozvane revolucije u Srbiji, promena
političkog i ekonomskog kursa u Srbiji i Crnoj Gori, jačanja albanskog faktora u
krizi na teritoriji bivše Jugoslavije. Prestala je da postoji SFRJ, nastala je
politička kriza u odnosima između Srbije i Crne Gore, ubijen je premijer Đinđić…
Dogodila se predaja predsednika Srbije, kao i nekoliko srpskih generala i
oficira Haškom tribunalu. U knjizi nedostaje mnoštvo događaja koji su prethodili
agresiji NATO, kao i o njenim posledicama. O tome ću napisati posebnu
knjigu.
Kako ocenjujete trenutnu situaciju u državnoj zajednici SCG?
-
Situacija izgleda nestvarno. Počelo je Solaninim bombardovanjem Jugoslavije, a
nastavilo se stvaranjem nepostojeće države. Narod nije pitan, paralament je
ignorisan. U zamenu za sve ovo predložena je neka forma državne zajednice koja u
svetskoj praksi ne postoji. I, što je veoma čudno, uspelo se u svemu tome. Njega
su poslušali i saglasili se sa tim. Iz toga se može izvući samo jedan zaključak
- narod je slomljen, lišen je volje da sam rešava svoju sudbinu. Sve što se
desilo Srbima i Srbiji je dobra poruka onima koji su želeli ili žele da sačuvaju
svoju nezavisnost i teritorjilanu celovitost u novim geopolitičkim uslovima.
Sistemom sankcija, izolacijom zemlje, primenom sile, Srbija je razrušena,
oslabljena, slomljena.
Postavlja se pitanje da li je ona sposobna da se brzo izdigne iz toga bez
strane pomoći.
- Ja lično mislim da bi Srbi i Crnogorci živeli zajedno,
jer je poznato da je malim državama dosta teško da opstanu. Veliki ih glođu.
Crnogorci se o tome moraju zamisliti. Nadu u zajedništvo ulivaju poslednji
događaji, pre svega popis stanovništva u Crnoj Gori i rezultati izbora u Srbiji.
Bez obzira na velike probleme u zemlji je počeo proces ozdravljenja. Sada je
potrebno imati političku mudrost i napraviti balans u odnosu sa Zapadom,
pokazati visoki profesionalizam u rešavanju zadataka, ali i voditi novu
kadrovsku politiku.
| |||||||||||||||||||
| |||||||||||||||||||
Da li su ratovi na Balkanu definitivno za nama?
- Mislim da su
ratna dejstva za nama, ali su drugi, nimalo bezaleni problemi - pred nama. To je
problem Kosova i Metohije, a još šire, u Makedoniji, Crnoj Gori, Grčkoj. Ti
problemi mogu se nazvati jednim imenom- albanski krizni faktor na teritoriji
bivše Jugoslavije. U našem Centru se interesujemo za izučavanje ovog pitanja,
pripremamo izdavanje tri toma dokumenata, organizujemo okrugle stolove…
Recite nam svoje viđenje problema na Kosovu i Metohiji.
- Očigledno
je da je međunarodna zajednica učinila sve kako bi stvorila najpovoljnije uslove
za odvajanje Kosova i Metohije od Srbije. Bilo bi čudno kada bi odustali od
svoga plana. Srbija će biti prinuđena da donese odluku o samostalnom Kosovu.
Sada sve mnogo zavisi od političke elite zemlje, njene sposobnosti da štiti
vlastite interese i mogućnosti da pronađe saveznike ili grupu za podršku.
Zbog čega se Ruska vojna misija povukla sa Kosova?
- To je velika
strateška greška koja se objašnjava nedostatkom sredstava. Mislim da iza ovoga
stoje nerazumevanje ruskih interesa, ustupci NATO-u, odstustvo strategije na
Balkanu. Podsećam na poznati marš ruskih plavih šlemova juna 1999. godine od
Ugljevika u Bosni do Kosova. Oni su tako brzo zauzeli aerodrom Slatinu, ali NATO
nije mislio da Rusima da poseban sektor na severu, gde je srpsko stanovništvo
bilo u većini. Srbi su ruske vojnike dočekali s oduševljenjem, onim istim kakvo
su pokazali i 1945. godine. Bilo je cveća, reči dobrodošlice, suza radosnica i
nade ne samo za svoju budućnost, već i za povratak Rusije na Balkan. Nažalost,
zbog odsustva političke volje kod ruskog rukovodstva, nisu uspeli da čitavu
operaciju izvrše do kraja i uz faktor iznenađenja izvrše desant nekoliko hiljada
naših mirotovoraca koji bi NATO postavili pred činjenicu stvaranja ruske zone
odgovornosti. Ipak, ruski vojnici su na Kosovu i Metohiji mnogo učinili.
Hoće li će se Rusija, uz SAD i EU, uključiti u razgovore o konačnom stausu
Kosova, najavljene za iduću godinu?
- Rusija mora da učestvuje u
pregovaračkom procesu, ali ne kao instrument Zapada za pritisak na Srbe, s
ciljem dobijanja maksimalnih ustupaka, kao što je to bilo devedesetih godina,
već kao ravnopravni partner s izrađenim planom dejstva i s konkretnim
usaglašenim predlozima. Pri ravnodušnosti Rusije, Zapad neće ostaviti Srbiji
veliki izbor, uključujući i pitanje Kosova i Metohije.
Koliko je Rusija zainteresovana za Balkan?
- Ima reči o tome da je
politička elita devedestih godina uradila sve da bi izrazila svoju
nezaintersovanost za Balkan. Politika koju su vodili Kozirjev (namerno) i
Jeljcin (nenamerno) unela je pogoršanje odnosa sa Srbijom i faktički izlaz
Rusije s Balkana. Ali to ne znači da će tako biti uvek. Istorijski i
geopolitički, Rusija je vrlo zainteresovana za svoje prisustvo u tom regionu.
Kao i uvek, skoro sve će zavisiti od političke volje rukovodstva zemlje. Što se
tiče nas, naučnika, mi radimo sve da bi razjasnili i podržali ovaj proces
povratka.
Kakva je uloga Rusije u novoj Evropi?
- Sama Rusija se nalazi u
teškom položaju. Ona se s velikim naporom bori za svoje mesto u novoj Evropi.
Zbog rata u Čečeniji, zbog pokušaja sprovođenja samostalne politike, ona je
prinuđena da uspostavi stalni dijalog u Strazburu, Briselu, Vašingtonu. No, u
mnogo čemu to je rezultat njene spoljne politike u prethodnom periodu. Ja pišem
i govorim o tome da strategija u politici ne može zameniti taktiku. A strategija
Rusije bila je odsutna, i još uvek je - kaže Guskova Jelena Jurjevna.

