VESTI, 9mart, 2004.

 

ZVANIČNI BEOGRAD PREDLAŽE KANTONIZACIJU POKRAJINE, SVET ZASAD NEM NA OVE ZAHTEVE

KASNO SRBI KOSOVO DELIŠE

• Najnovije u nizu rešenja za kantonizaciju Kosmeta ponudio premijer Vojislav Koštunica, sličan predlog potekao i od Zorana Đinđića, Čovića i Mićunovića, Batakovića... • Iz Amerike već stižu zahtevi da se Albancima da privremena nezavisnost

Foto: FoNet

Premijer Srbije dr Vojislav Koštunica se, prilikom inauguracije, založio za kantonizaciju Kosova i Metohije. Pojašnjavajući, naglasio je da "kao što Rezolucija 1244 Saveta bezbednosti UN podrazumeva suštinsku autonomiju Kosova i Metohije u Srbiji i SCG, tako je u okviru pokrajine, potrebna suštinska autonomija za srpski i nealbanski živalj", u vidu teritorijalne, personalne i kulturne autonomije, s tim što se "teritorijalna autonomija može nazivati decentralizacijom, kantonizacijom ili entitetima".
Dodao je da se "u Evropi i Savetu Evrope pre dve godine pojavio plan o decentralizaciji preko kojeg bi se omogućila dodatna institucionalna zaštita za srpski i nealbanski živalj u pokrajini".
To je najnoviji u nizu predloga za rešenje konačnog statusa Kosova koji su se poslednjih godina pojavili. Ovi predlozi nemaju podršku međunarodne zajednice, ali ni Albanaca, koji Kosovo već uveliko vide kao nezavisnu državu. Iz sveta se za sada stižu poruke da još rano za razgovor o ovoj balkanskoj "rak-rani", ali iz usta bivših američkih funkcionera, među kojima je najglasniji Holbruk, stižu zahtevi da se Albancima da privremena nezavisnost.

Šta je predlagao Ćosić?

Akademika Dobricu Ćosića neki smatraju rodonačelnikom ideje o podeli Kosmeta. Polovinom devedesetih, švajcarski list "Tan" objavio je intervju sa njim, u kome Ćosić podseća da je ideju podele pokrenuo 80-ih, i da je tada bio jedini: "Srbija ima na svojoj strani istoriju, a Albanci demografiju... Verujem da tako misli veliki deo srpskog naroda, ali ne Vlada i opozicija, kao ni Albanci ili Evropska unija", prenosi Ćosićeve reči list "Tan". Slične stavove docnije su imali još neki akademici SANU-a.

- Ideju kantonizacije, odnosno unutrašnje autonomije srpske zajednice u okviru Kosova i Metohije, kao sastavnog dela Srbije, Eparhija raško-prizrenska već godinama smatra najoptimalnijim rešenjem, koje jedino može da omogući miran život i koegzistenciju svih nacionalnih manjina - kaže vladika Artemije Radosavljević, dok u SPC podsećaju da je Sveti arhijerejski sabor "još maja 1998. tražio autonomiju za manastire i manastirske posede, po ugledu na Svetu goru atosku u Grčkoj".
Predsednik Kordinacionog centra za Kosovo i Metohiju Nebojša Čović izneo je, 2001. godine, tezu da bi pokrajinu "trebalo podeliti na dva entiteta - srpski i albanski". Sličnu tezu izneo je svojevremeno i Dragoljub Mićunović. Za vreme premijera Zorana Đinđića, aprila 2002. doneta je Nacionalna strategija za Kosovo i Metohiju. Sam premijer se, upozoravajući da će "nezavisna država Kosovo i Metohija najlakše nastati u mraku i tišini", zalago da Srbija pokrene inicijativu po pitanju statusa pokrajine, jer time "naše šanse rastu":

Srbima 20 odsto pokrajine

Vladika Atanasije Jeftić, član Odbora SPC-a za Kosovo i Metohiju, pomenuo je gostujući na tribini na Mašinskom fakultetu u Beogradu, priče po kojima, kako je rekao, "Amerika nam (Srbima) nudi 20 posto teritorije Kosova i Metohije, dok Rusija zagovara tezu o 30 odsto". Analitičari međunarodne politike kažu da su te ideje za sada nezvanične, jer Amerika se Kosmetom neće posebno baviti dok se ne završe predstojeći novembarski izbori u SAD. Inače, rešavanje statusa južne pokrajine predviđa se u 2005. godini.

"To što mi tražimo u novom Ustavnom okviru jeste: konstitutivnost srpske zajednice u poretku Kosova i Metohije. Ta konstitutivnost će se ogledati u nekoj vrsti federalizovanja Kosova i Metohije, priznavanjem srpskog entiteta kao političkog činioca, koji ima svoje institucije preko kojih ostvaruje svoje interese. Po toj koncepciji, politički sistem Kosova i Metohije bi se zasnivao na saradnji albanskog i srpskog entiteta, pri čemu bi svaki entitet svoje interese ostvarivao preko svojih institucija, međusobno kompatibilnih. Zajednički interesi bili bi ostvarivani preko zajedničkih organa (slično Federaciji BiH). U novi koncept treba uneti pravo Srbije na regularne odnose sa srpskim entitetom, kao i efikasne mehanizme zaštite kulturnih i verskih spomenika. Takođe, onaj deo zakonodavstva koji autonomno ostvaruje albanski entitet morao bi biti u skladu sa standardima EU. Tako federalizovano Kosovo i Metohiju, Srbija bi prihvatila u nekoj vrsti asimetrične veze (više od pokrajine, manje od republike)", govorio je Đinđić, decembra 2002.

Po uzoru na Dejton

U svetskim medijima pojavile su se i pre dve godine glasine o podeli pokrajine. Tada je u međunarodnim političkim kuloarima navodno bilo reči da "Srbi ne mogu dobiti više od 25 odsto teritorije, to je maksimum na koji bi Albanci pristali". Na to je, navodno, "iz tadašnjeg političkog i državnog vrha Srbije odgovoreno da bi podela eventualno mogla ići samo po ugledu na Dejtonski sporazum o Bosni i Hercegovini, po kojem je Srbima pripalo 49 procenata teritorije".

Plan o kantonizaciji Kosova i Metohije, čiji je autor istoričar prof. dr Dušan T. Bataković, nastao je septembra 1998. kao jedno od mogućih načina da se kriza razreši kompromisom. Nuđen je okvir u kojem će Srbija biti očuvana kao državna celina, a južna pokrajina ostavljena takođe u svom dotadašnjem obimu. Plan i mapa kantona, koji su sačinjeni na osnovu popisa stanovništva na Kosovu i Metohiji 1981. godine, inače poslednjeg popisa na kojem su učestvovali i Albanci, podrazumevao je pet srpskih kantona u ruralnim sredinama i multietničke gradove, dok bi manje srpske enklave, pravoslavne crkve i manastiri, koji bi ostali izvan srpske teritorije, trebalo da budu izuzeti iz albanske vlasti i u nadležnosti najbližeg srpskog kantona.

Nudili 40 milijardi dolara

Krajem 1997. i početkom 1998. godine, u stranoj i domaćoj štampi osvanjivali su napisi da je moćni albanski lobi iz sveta navodno nudio Beogradu čak 40 milijardi dolara za otkup - otcepljenje Kosova i Metohije. U međuvremenu cena je višestruko pala, te su se u novije vreme navodne ponude srozale na dve i po milijarde dolara. Poznate su i glasine da bi za otcepljenje "najskuplje srpske reči" međunarodna zajednica Srbiju navodno utešila pripajanjem Republike Srpske. Najnoviji signali iz sveta govore kako je Kosovo i Metohija "omča oko vrata Srbiji za ulazak u EU", te da bi Beograd trebalo da se "samoinicijativno odrekne pokrajine".

Po tom predlogu, Srbi bi imali Ibarski, Kosovskopoljski, Novobrdski, Šarski i Metohijski kanton, kao i nekoliko enklava. Srpski kantoni imali bi svoju lokalnu administraciju, sudove i zakonodavstvo. Plan je predviđao da se albanski kantoni ustanove u dogovoru sa liderima kosovskih Albanaca.
Potonji predlog o kantonizaciji, u revidiranoj verziji i prilagođenoj Rezoluciji 1244 SB UN o Kosovu, odbijen je od predstavnika UNMIK i Albanaca, kao što zatim nije zaživeo ni plan o decentralizaciji, tako da osim Rezolucije 1244, čije se sve odredbe ne sprovode, za sada ne postoji nijedan verodostojan i Srbima prihvatljiv plan o trajnom osiguranju njihove lične i kolektivne bezbednosti na Kosovu i Metohiji.

Četiri opcije Amerike

U vezi sa Kosmetom, kako se može videti na Internetu, u Americi postoji više planova. Projekat "Federacije naučnika SAD", obznanjen 1993. godine, ima četiri opcije. Prva je podela pokrajine između Srba i Albanaca na osnovu demografske i političke projekcije. Druga opcija je zakupnina koju bi Albanci plaćali Srbima, čime bi se postigla konfirmacija srpskog poseda na Kosovu i došlo do novca za srpsku dislokaciju Kosova, ali i stvorile pretpostavke za maksimalnu autonomiju koja bi se kasnije pretvorila u albansku samoadministraciju Kosova i Metohije. Treća opcija je protektorat UN nad pokrajinom, dok je četvrta opcija prekrajanje granica tadašnje SRJ i nova državna pozicija Kosova. S druge strane plan "Minesota" podrazumeva vraćanje autonomije Kosova i Metohije iz 1974. godine.

Radmila Lončar

Одговори путем е-поште