|
|
|
VESTI, 9mart, 2004.
ZVANIČNI BEOGRAD
PREDLAŽE KANTONIZACIJU POKRAJINE, SVET ZASAD NEM NA OVE
ZAHTEVE
KASNO SRBI KOSOVO DELIŠE
• Najnovije u nizu rešenja za
kantonizaciju Kosmeta ponudio premijer Vojislav Koštunica, sličan predlog
potekao i od Zorana Đinđića, Čovića i Mićunovića, Batakovića... • Iz
Amerike već stižu zahtevi da se Albancima da privremena nezavisnost
|
|
|
Premijer Srbije dr Vojislav Koštunica se, prilikom
inauguracije, založio za kantonizaciju Kosova i Metohije. Pojašnjavajući,
naglasio je da "kao što Rezolucija 1244 Saveta bezbednosti UN podrazumeva
suštinsku autonomiju Kosova i Metohije u Srbiji i SCG, tako je u okviru
pokrajine, potrebna suštinska autonomija za srpski i nealbanski živalj", u
vidu teritorijalne, personalne i kulturne autonomije, s tim što se
"teritorijalna autonomija može nazivati decentralizacijom, kantonizacijom
ili entitetima". Dodao je da se "u Evropi i Savetu Evrope pre dve
godine pojavio plan o decentralizaciji preko kojeg bi se omogućila dodatna
institucionalna zaštita za srpski i nealbanski živalj u pokrajini". To
je najnoviji u nizu predloga za rešenje konačnog statusa Kosova koji su se
poslednjih godina pojavili. Ovi predlozi nemaju podršku međunarodne
zajednice, ali ni Albanaca, koji Kosovo već uveliko vide kao nezavisnu
državu. Iz sveta se za sada stižu poruke da još rano za razgovor o ovoj
balkanskoj "rak-rani", ali iz usta bivših američkih funkcionera, među
kojima je najglasniji Holbruk, stižu zahtevi da se Albancima da privremena
nezavisnost. |
|
Šta je
predlagao Ćosić? |
|
Akademika Dobricu Ćosića neki smatraju
rodonačelnikom ideje o podeli Kosmeta. Polovinom devedesetih,
švajcarski list "Tan" objavio je intervju sa njim, u kome
Ćosić podseća da je ideju podele pokrenuo 80-ih, i da je tada
bio jedini: "Srbija ima na svojoj strani istoriju, a Albanci
demografiju... Verujem da tako misli veliki deo srpskog
naroda, ali ne Vlada i opozicija, kao ni Albanci ili Evropska
unija", prenosi Ćosićeve reči list "Tan". Slične stavove
docnije su imali još neki akademici
SANU-a. | |
- Ideju kantonizacije, odnosno unutrašnje autonomije
srpske zajednice u okviru Kosova i Metohije, kao sastavnog dela Srbije,
Eparhija raško-prizrenska već godinama smatra najoptimalnijim rešenjem,
koje jedino može da omogući miran život i koegzistenciju svih nacionalnih
manjina - kaže vladika Artemije Radosavljević, dok u SPC podsećaju
da je Sveti arhijerejski sabor "još maja 1998. tražio autonomiju za
manastire i manastirske posede, po ugledu na Svetu goru atosku u Grčkoj".
Predsednik Kordinacionog centra za Kosovo i Metohiju Nebojša
Čović izneo je, 2001. godine, tezu da bi pokrajinu "trebalo podeliti
na dva entiteta - srpski i albanski". Sličnu tezu izneo je svojevremeno i
Dragoljub Mićunović. Za vreme premijera Zorana Đinđića,
aprila 2002. doneta je Nacionalna strategija za Kosovo i Metohiju. Sam
premijer se, upozoravajući da će "nezavisna država Kosovo i Metohija
najlakše nastati u mraku i tišini", zalago da Srbija pokrene inicijativu
po pitanju statusa pokrajine, jer time "naše šanse rastu": |
|
Srbima 20
odsto pokrajine |
|
Vladika Atanasije Jeftić, član Odbora
SPC-a za Kosovo i Metohiju, pomenuo je gostujući na tribini na
Mašinskom fakultetu u Beogradu, priče po kojima, kako je
rekao, "Amerika nam (Srbima) nudi 20 posto teritorije Kosova i
Metohije, dok Rusija zagovara tezu o 30 odsto". Analitičari
međunarodne politike kažu da su te ideje za sada nezvanične,
jer Amerika se Kosmetom neće posebno baviti dok se ne završe
predstojeći novembarski izbori u SAD. Inače, rešavanje statusa
južne pokrajine predviđa se u 2005.
godini. | |
"To što mi tražimo u novom Ustavnom okviru jeste:
konstitutivnost srpske zajednice u poretku Kosova i Metohije. Ta
konstitutivnost će se ogledati u nekoj vrsti federalizovanja Kosova i
Metohije, priznavanjem srpskog entiteta kao političkog činioca, koji ima
svoje institucije preko kojih ostvaruje svoje interese. Po toj koncepciji,
politički sistem Kosova i Metohije bi se zasnivao na saradnji albanskog i
srpskog entiteta, pri čemu bi svaki entitet svoje interese ostvarivao
preko svojih institucija, međusobno kompatibilnih. Zajednički interesi
bili bi ostvarivani preko zajedničkih organa (slično Federaciji BiH). U
novi koncept treba uneti pravo Srbije na regularne odnose sa srpskim
entitetom, kao i efikasne mehanizme zaštite kulturnih i verskih spomenika.
Takođe, onaj deo zakonodavstva koji autonomno ostvaruje albanski entitet
morao bi biti u skladu sa standardima EU. Tako federalizovano Kosovo i
Metohiju, Srbija bi prihvatila u nekoj vrsti asimetrične veze (više od
pokrajine, manje od republike)", govorio je Đinđić, decembra 2002.
|
|
Po uzoru
na Dejton |
|
U svetskim medijima pojavile su se i pre dve
godine glasine o podeli pokrajine. Tada je u međunarodnim
političkim kuloarima navodno bilo reči da "Srbi ne mogu dobiti
više od 25 odsto teritorije, to je maksimum na koji bi Albanci
pristali". Na to je, navodno, "iz tadašnjeg političkog i
državnog vrha Srbije odgovoreno da bi podela eventualno mogla
ići samo po ugledu na Dejtonski sporazum o Bosni i
Hercegovini, po kojem je Srbima pripalo 49 procenata
teritorije". | |
Plan o kantonizaciji Kosova i Metohije, čiji je autor
istoričar prof. dr Dušan T. Bataković, nastao je septembra 1998.
kao jedno od mogućih načina da se kriza razreši kompromisom. Nuđen je
okvir u kojem će Srbija biti očuvana kao državna celina, a južna pokrajina
ostavljena takođe u svom dotadašnjem obimu. Plan i mapa kantona, koji su
sačinjeni na osnovu popisa stanovništva na Kosovu i Metohiji 1981. godine,
inače poslednjeg popisa na kojem su učestvovali i Albanci, podrazumevao je
pet srpskih kantona u ruralnim sredinama i multietničke gradove, dok bi
manje srpske enklave, pravoslavne crkve i manastiri, koji bi ostali izvan
srpske teritorije, trebalo da budu izuzeti iz albanske vlasti i u
nadležnosti najbližeg srpskog kantona. |
|
Nudili 40
milijardi dolara |
|
Krajem 1997. i početkom 1998. godine, u
stranoj i domaćoj štampi osvanjivali su napisi da je moćni
albanski lobi iz sveta navodno nudio Beogradu čak 40 milijardi
dolara za otkup - otcepljenje Kosova i Metohije. U međuvremenu
cena je višestruko pala, te su se u novije vreme navodne
ponude srozale na dve i po milijarde dolara. Poznate su i
glasine da bi za otcepljenje "najskuplje srpske reči"
međunarodna zajednica Srbiju navodno utešila pripajanjem
Republike Srpske. Najnoviji signali iz sveta govore kako je
Kosovo i Metohija "omča oko vrata Srbiji za ulazak u EU", te
da bi Beograd trebalo da se "samoinicijativno odrekne
pokrajine". | |
Po tom predlogu, Srbi bi imali Ibarski, Kosovskopoljski,
Novobrdski, Šarski i Metohijski kanton, kao i nekoliko enklava. Srpski
kantoni imali bi svoju lokalnu administraciju, sudove i zakonodavstvo.
Plan je predviđao da se albanski kantoni ustanove u dogovoru sa liderima
kosovskih Albanaca. Potonji predlog o kantonizaciji, u revidiranoj
verziji i prilagođenoj Rezoluciji 1244 SB UN o Kosovu, odbijen je od
predstavnika UNMIK i Albanaca, kao što zatim nije zaživeo ni plan o
decentralizaciji, tako da osim Rezolucije 1244, čije se sve odredbe ne
sprovode, za sada ne postoji nijedan verodostojan i Srbima prihvatljiv
plan o trajnom osiguranju njihove lične i kolektivne bezbednosti na Kosovu
i Metohiji. |
|
Četiri
opcije Amerike |
|
U vezi sa Kosmetom, kako se može videti na
Internetu, u Americi postoji više planova. Projekat
"Federacije naučnika SAD", obznanjen 1993. godine, ima četiri
opcije. Prva je podela pokrajine između Srba i Albanaca na
osnovu demografske i političke projekcije. Druga opcija je
zakupnina koju bi Albanci plaćali Srbima, čime bi se postigla
konfirmacija srpskog poseda na Kosovu i došlo do novca za
srpsku dislokaciju Kosova, ali i stvorile pretpostavke za
maksimalnu autonomiju koja bi se kasnije pretvorila u albansku
samoadministraciju Kosova i Metohije. Treća opcija je
protektorat UN nad pokrajinom, dok je četvrta opcija
prekrajanje granica tadašnje SRJ i nova državna pozicija
Kosova. S druge strane plan "Minesota" podrazumeva vraćanje
autonomije Kosova i Metohije iz 1974.
godine. | | |
|
Radmila Lončar |
|
|