Title: Message
Kako država brine o haškim optuženicima

Pomoć samo za dobrovoljce

Naknada dela troškova boravka u pritvorskoj jedinici MKS u Ševeningenu iznosi 200 evra mesečno

Saradnja s Haškim tribunalom jedan je od uslova koji se postavlja našoj zemlji da bi ušla u porodicu evropskih država. Premijer Srbije Vojislav Koštunica je u svom prvom obraćanju poslanicima republičkog parlamenta rekao da Srbija mora da učini sve da saradnja s Tribunalom konačno bude dvosmerna.

- U tom smislu, između ostalog, nastojaćemo da obezbedimo sve pravne, materijalne i kadrovske pretpostavke da se ostvari i ubrza suđenje svim optuženima za ratne zločine pred domaćim sudovima, da se od Tribunala dobiju na korišćenje određena dokazna sredstva protiv naših državljana, kao i da se svim našim državljanima optuženim od Tribunala pruži adekvatna pravna pomoć u njihovoj odbrani - kazao je Koštunica.

"Glas" je pokušao da sazna na koji način se naša država do sada odnosila prema optuženima koji se nalaze u pritvorskoj jedinici UN u Ševeningenu i kakav je odnos Hrvatske, Republike Srpske i Federacije Bosne i Hercegovine prema svojim državljanima u Hagu.

Karte za Hag

Država se obavezala da nadoknađuje i troškove putovanja u Hag članovima uže porodice pritvorenika koji su se dobrovoljno predali. Ova pomoć sastoji se u nabavci tri povratne avionske karte na relaciji Beograd - Amsterdam i isplati iznosa od 250 evra po osobi na ime ostalih troškova svaka dva meseca.

Krajem 2002. godine država je odlučila da će materijalno pomagati haške optuženike i članove njihove uže porodice sa kojima su živeli u zajedničkom domaćinstvu. Ali, pomoć stiže samo "dobrovoljcima", a rešenja o ostvarivanju pojedinačnih prava donosi Savezno ministarstvo pravde i bez posebnog zahteva stranke.

Uslov da optuženi dobiju pomoć jeste da su državljani SRJ, da su se dobrovoljno predali i da se nalaze u pritvorskoj jedinici Međunarodnog krivičnog suda. Pomoć se sastoji u naknadi dela troškova boravka u pritvorskoj jedinici MKS u iznosu od 200 evra mesečno, kao i u naknadi putnih troškova članova uže porodice za posetu pritvorenika koji su se dobrovoljno predali.

Osim ovoga, Nacionalni savet predvideo je i materijalno pomaganje optuženih koji se nalaze na teritoriji SR Jugoslavije po odluci MKS o privremenom puštanju na slobodu, uz poštovanje uslova pod kojima su pušteni. Materijalna pomoć daje se i članovima uže porodice pritvorenika i optuženima koji su privremeno pušteni na slobodu. Ona je u visini razlike između prosečne zarade na teritoriji republike na kojoj primaoci pomoći žive i ukupnih mesečnih prihoda porodice. Nezvanično saznajemo da je prošle godine u ove svrhe utrošeno oko 10.000 evra.

Advokat Udruženja "Sloboda" Dragoljub Tomašević ostaje pri svom ranijem stavu da je ova odluka neustavna jer stavlja u diskriminatorski položaj naše državljane koji su odbili da se dobrovoljno predaju, već su uhapšeni. Pri tom, podseća Tomašević, predaja ne postoji kao krivično pravni institut. Zato je, nastavlja naš sagovornik, ova odluka neustavna, kao i Zakon o saradnji s Haškim tribunalom, u skladu s kojim je učinjeno sve da se udovolji Sudu u Hagu, a zauzvrat nije dobijeno ništa. Nisu čak ispoštovane ni državne garancije za one koji su se dobrovoljno predali da do početka suđenja budu na slobodi.

U Republici Srpskoj nema razlike među haškim optuženicima i pomoć se podjednako daje svima, bez obzira na to da li su se dobrovoljno predali ili su na silu odvedeni u Ševeningen. Pretprošle godine u RS je za pomoć haškim pritvorenicima potrošeno 110 hiljada maraka, prošle oko 19.000. Porodice optuženih dobijaju jednokratnu pomoć čiji iznos i tempo isplate zavise od materijalnog njihovog položaja i kreću se od 100 do 300 maraka. Ovu pomoć dobijale su 43 porodice, a nisu zaboravljena ni deca, pa je za stipendiranje učenika izdvajano po 70, a studenata po 100 maraka. Na adresu porodice stiže i jedna besplatna povratna karta do Haga.

I Bosna i Hrvatska su odavno zakonski regulisale odnos države prema svojim državljanima koji se nalaze u pritvorskoj jedinici UN u Hagu, pa materijalno pomažu kako njih, tako i članove porodica koji im odlaze u posetu. Saradnja Federacije BiH sa Haškim tribunalom obavlja se na nivou Ministarstva inostranih poslova i Predsedništva. U BiH se formirana i fondacija "Pravda" u koju gađani dobrovoljno uplaćuju novac. Sredstva iz ovog fonda koriste se i za finansiranje tužbe BiH protiv SRJ pred Međunarodnim sudom pravde, čije je sedište, takođe, u Hagu.

Pomoć svojim optuženim državljanima, ali i Hrvatima iz BiH koji se nalaze u Ševeningenu, pruža i Hrvatska. Kolika je ta pomoć, u Uredu hrvatske vlade uz saradnju s MKSJ, teško je saznati jer je to službena tajna.

Nije tajna, međutim, da su bivši hrvatski predsednik Franjo Tuđman i ministar odbrane Gojko Sušak javno preuzeli obavezu da će snositi troškove odbrane generala Tihomira Blaškića. Koliko je novca hrvatska potrošila na njegovu odbranu nikada nije saopšteno.

U slučaju visokog funkcionera HDZ u BiH Dario Kordića sve je postalo mnogo jasnije posle poraza njegove partije na izborima 2000. godine. Tada je obelodanjeno da , bez znanja i odluke Sabora, Kordićevu odbranu finansira hrvatsko Ministarstvo odbrane, te da je iz budžeta za haške optuženike izdvojeno 14 miliona dolara.

LJILJANA STALETOVIĆ


http://www.glas-javnosti.co.yu/

Одговори путем е-поште