Srbija ima šansu da vrati Kosovo
Ako Koštunica uspe da sačuva mir na jugu Srbije, Albancima će izbiti glavne adute iz ruku i uspeće da sačuva Kosovo
Američka administracija promenila je retoriku o Kosovu, posle dramatičnih događaja. Albanci su postali krivci. O značaju te promene "Glas" je razgovarao sa Obradom Kesićem, partnerom u TSM Global Konsultants i jednim od najuticajnijih srpskih lobista u Sjedinjenim Američkim Državama.
Postoji li u američkoj administraciji sumnja u spontanost
širenja nasilja kosovskih Albanaca nad Srbima?
Ne postoji. Mišljenje je da je
nasilje bilo organizovano i da su Albanci tražili izgovor kako bi, kroz etničko
čišćenje i demografski izmenjenu sliku Kosova, de fakto ostvarili
nezavisnost.
A svrha bi bila?
Da se svet dovede pred svršen čin, da
se pokaže kako je jedini način da se sve smiri da Kosovo proglasi nezavisnost.
To je stav koji podrazumeva etničko čišćenje Srba.
Kako će Vašington gledati na kosovske Albance, posle ovoga
što se dogodilo?
Potpuno je uzdrmano zvanično mišljenje u Americi i
Evropi da problem Kosova može da se reši kroz dijalog i pregovore Srba i
Albanaca. Administracija je sve više uverena da pregovori, u ovom trenutku, ne
mogu brzo i efikasno rešiti niz konkretnih pitanja, a samim tim ni pitanje
konačnog statusa Kosova. Čini mi se da ljudi sada shvataju šta Albanci zaista
hoće - državicu u kojoj neće biti ne samo Srba, već ni drugih nealbanaca koji se
doživljavaju kao pretnja albanskim interesima. Administracija je donela odluku
koju nije bilo nimalo lako doneti - da se, ako je potrebno, upotrebi sila, da se
puca kako bi se ubili nasilni demonstranti.
To je, pre svega, učinjeno kako bi se zaštitili pripadnici
KFOR-a i UNMIK-a?
Pre svega, kako bi se zaštitili Srbi, drugi nealbanci,
a tek onda i pripadnici međunarodnih mirovnih snaga. Najveći strah
administracije u ovom trenutku je da se ponavlja ono što se desilo u Ruandi.
Genocid u prisustvu međunarodne zajednice, koji može da poljulja kredibilitet
Ujedinjenih Nacija, Amerike i Evrope, da dovede u pitanje svrha dolaska na
Kosovo. Ljudi bi mogli da se zapitaju koji su stvarni ciljevi kada je očigledno
da je priča o humanitarnoj intervenciji šuplja.
I niko ne bi mogao da tvrdi kako je Kosovo uspeh američke
diplomatije?
Naravno, a kad to ne može da se kaže za Kosovo, ne može da
se koristi ni kao primer za Irak, što je za Ameriku od daleko većeg
značaja.
Kako će Vašington gledati na Beograd?
Vlada u Srbiji
je pokazala zrelost na ovom prvom, velikom, ispitu. U samoj administraciji nisu
očekivali da Koštuničina vlada može funkcionisati, a pogotovo ne da unutar nje
postoji jedna vrsta kohezije, čak konsenzusa.
Vlada je pokazala da je sposobna da reaguje brzo i
odlučno?
Posle pada Miloševića, ovo je najodgovorniji i najefikasniji
odgovor Srbije i Crne Gore na jedno zaista važno pitanje. Iznenađujuće je koliko
je odgovor na ovu krizu bio odlučan i promišljen, pogotovo ako se ima u vidu da
su sve opcije loše. U Americi je postojalo snažno uverenje da je Koštunica
pasivan, spor i neodlučan. Sada je to izmenjeno. Ofanziva ministra spoljnih
poslova, izjave iz kabineta predsednika Marovića itd. pokazuju da sada postoji
jedna koordinacija Srbije sa Crnom Gorom. Niko ne može reći da na nivou državne
zajednice postoje različiti stavovi.
Koliko su nam štete naneli ekscesi kao što je paljenje
džamija u Beogradu i Nišu?
- To nije smelo da se dogodi. Ta osveta
relativizuje sve što se dešava na Kosovu, dozvoljava da se u američkim medijima
obnovi prosta slika da je reč o međuetničkom sukobu, a ne o pogromu Srba.
Takođe, ti ispadi ruše kredibilitet vlade.
Da li se promenila pozicija albanskih
političara?
Jedini političar o kome administracija trenutno ima dobro
mišljenje je Redžepi, zato što je pokazao odlučnost da aktivno spreči nasilje.
Masa je nasrnula na njega, čak su kamenovali njegov automobil i, da nije bilo
KFOR-a da zaštite kosovskog premijera od Albanaca, ko zna šta bi mu se
desilo.
Šta će se dogoditi sa pregovorima Srba i Albanaca?
Za
nekoliko nedelja trebalo ih je ponovo pokrenuti. Oni su izuzetno značajni jer su
temelj američke politike na Kosovu i na Balkanu. Na globalnom nivou, u interesu
američke spoljne politike je da se američke trupe povuku sa Balkana. Prvo iz
Bosne, a posle i sa Kosova. Čini mi se da sada, pod ovim okolnostima, to možda i
nije više moguće.
Sreli ste se sa zvaničnicima u Stejt dipartmentu i Savetu za
nacionalnu bezbednost. Da li ste stekli utisak da su zabrinuti da će se sukobi s
Kosova preliti na jug Srbije i Makedoniju?
Jako su zabrinuti i zato je
važno za Srbiju, za vladu, da se ništa ne desi na jugu Srbije. Niko ne bi imao
razumevanja za talas osvetničkog nasilja protiv Albanaca . Ako ne dođe do
ekscesa na jugu Srbije, onda Albanci gube glavni adut. Onda će neko Albancima
morati da kaže pa, dobro ljudi, ako ste vi spalili sve crkve i isterali sve Srbe
s Kosova, a Srbi su ipak sačuvali multietničnost na jugu Srbije, onda nešto nije
u redu s vašom pričom.
Sada je potpuno otvoren prostor ideji šire autonomije za Srbe na Kosovu što ide direktno na štetu albanskih aspiracija o nezavisnom Kosovu. Amerika sada shvata da je tačno kad Koštunica kaže da je ovo jedini način da Srbi zaštite svoje interese i da se se situacija stabilizuje. Međunarodna zajednica i UNMIK su pokazali nesposobnost da zaštite Srbe na Kosovu tako da se postavlja pitanje: Ako oni i NATO nisu spremni da se bore, kakve to druge garancije moraju da se stvore za bezbednost tih ljudi.
Jer je u suprotnom…
Cela priča o Kosovu postaje farsa.
Ova administracija nije spremna, iako je intervencija na Kosovu ideja prethodne
administracije, da prizna da je to sve samo farsa.
Broj međunarodnih snaga na Kosovu nije ni izdaleka dovoljan da
zaštiti Srbe od besa skoro dva miliona kosovskih Albanaca. Da li je neki
"zajednički aranžman" KFOR-a i naše vojske moguć? Recimo, neka nova zona kopnene
bezbednosti koja bi išla pet kilometara u dubinu teritorije Kosova?
Ako vlada
nastavi ovako da postupa, mislim da se otvara prostor za brzo poboljšanje odnosa
sa Amerikom i sa NATO. Recimo, kako da se prebacuju trupe iz Bosne na Kosovo ako
se ne sarađuje sa Srbijom i Crnom Gorom?
Primećuje li se u Vašingtonu rešenost Srbije da ne da
Kosovo?
Prvi put Amerikanci shvataju da u srpskoj javnosti postoji
raspoloženje koje je protiv otcepljenja Kosova. Do sad im je izgledalo da je reč
o igri jer su političari iz prethodne vlade slali signal da je Kosovo izgubljeno
i da samo treba naći načina kako s tim da se završi. Sada Amerikanci vide da je
to vrlo bitno pitanje za politički život u Srbiji i da se ne može očekivati da
neki srpski političar svesno ide ka ispunjenju albanskog interesa -
nezavisnosti.
Lidija Kujundžić
| ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||

