"SVEDOK" OTKRIVA
Bojana Isakovic, istoricar umetnosti, potvrdjuje pisanje naseg lista da je konak u Vranju namerno zapaljen:

NISU UNISTENI SAMO DOKAZI O JASENOVCU, NEGO I O MASAKRU 7.000 DECE U SISKU
@ Boris ALEKSIC

       Kako je bSvedokb pisao u proslom broju hrvatska i vatikanska obavestajna sluzba su deo svog rada u SCG posvetile unistavanju dokumentacije o zlocinima nad Srbima, Jevrejima i Romima u NDH. Prosle godine u eparhiji vladike Pahomija izgorela je do sada najpotpunija izlozba o genocidu nad Srbima u svetu. Autor postavke od najveceg drzavnog znacaja je istoricar umetnosti Bojana Isakovic. Izlozba bGenocid nad Srbima 1941- 1945. i 1991- 1992.b bila je zabranjena za prikazivanje u Zapadnoj Evropi, a mediji koji su i pored toga objavili podatke o njoj su ugaseni. Preciznom diverzijom ona je izgorela u konaku manastira Sveti Nikola mesec dana posto ju je sudija Ricard Mej u Haskom tribunalu uvrstio u dokazni materijal odbrane Slobodana Milosevica.
       - Sama sam otisla u udruzenje bSlobodab i dala im moje knjige, nastale na osnovu izlozbe, kako bi Milosevic mogao da ih koristi za odbranu - kaze Bojana Isakovic. - Ocigledno je da se u Hagu ne sudi samo Milosevicu, nego svim Srbima. To se jasno vidi iz optuznice. Poslednjeg dana svedocenja u Hagu Milana Babica, Slobodan Milosevic je na odgovor bivseg gradjanina RSK da mu nije poznato da su Hrvati ubijali srpske civile, predao sudu obe moje knjige bGenocid nad srpskim narodom 1941 b 1945. i 1991- 1992.b Sudija Mej ih je uvrstio u dokazni materijal odbrane. Mesec dana posle toga zapaljen je konak u Vranju u kojem je cuvana moja postavka. Sve je izgorelo. Sve! Ostalo je samo par nagorelih fotografija.
       Svedok: Da li je pozar bio slucajan?
       Bojana Isakovic: Pozar nije bio slucajan. Paljevina je izazvana izuzetno precizno. Izgorele su samo prostorije u kojima je bila gradja od drzavnog znacaja. Ostali delovi konaka izgledaju netaknuto! Plamen je bio visok 10 metara. Toga dana, 18. maja, temperatura je bila 30 stepeni, a na uvidjaju nam je receno da je najverovatnije grejalica uzrok pozara. Kako je to moguce kada grejalica nije koriscena, a nije ni bila u izgorelim prostorijama. U medjuvremenu je zapaljen i Hilandar. Opominjuca simbolika te tragedije je jasna, cela drzava nam je u plamenu, sve sto je srpsko gori i tu nema slucajnosti.
       S: U to vreme pocinju i napadi na vladiku Pahomija koji je bio Vas domacin u Vranju...
       B.I: Ta paljevina se d obro uklopila u stvoreni ambijent napada na vladiku Pahomija. On pripada onoj vrsti ljudi koji su imali potrebu da stite sve sto je strateski vazno za ovu zemlju. Najpre, slao je apele dosovskom rezimu da ne prodaje fabriku vode bHebab Albancima i da sacuva posao za vecinsko srpsko stanovnistvo na tim prostorima. Vec tada je imao problema. Pokrenuo je inicijativu za ocuvanje Vlasinskog jezera koje treba da se proda Nemcima. Ta zemlja je nacionalizovana, a pre toga je pripadala Crkvi. Isti slucaj je sa zemljom na kojoj je danas fabrika bHebab. Poznato je svima da je zdrava voda vec danas strateski proizvod i da najpoznatiji analiticari sa Zapada najavljuju da ce se za deset godina voditi ratovi za nju. Onda je jasno da je neko bacio oko na to prirodno bogatstvo Srbije i da nece stedeti truda da ga oduzme od nasih gradjana. Dakle, vladika je puno dobrog uradio za nase gradjane. Nikog nije napadao. Imao je ideje bolje od nasih drzavnika, a pomogao je nama da u konaku manastira Svetog Nikole u Vranju osnujemo institut za proucavanje genocida nad srpskim narodom.
       S: Izlozba ciji ste sadrzaj brizljivo prikupljali godinama, dozivela je sudbinu ubijanih i progonjenih o kojima je svedocila. Recite nam nesto o tome.
       B.I: Izlozba je do 5. oktobra bila u Muzeju primenjene umetnosti u Beogradu. Tog meseca je Ivanka Zoric postavljena za novog direktora muzeja. Jedna od njenih prvih odluka je bila da se gradja koja je tamo cuvana, a koja je u vezi sa mojom izlozbom smesta ukloni. Dan danas mi stoje njene reci urezena u pamcenje. Rekla je bnosite taj smrad odavdeb. Tom prilikom ona je iz muzeja izbacila i poznatog ruskog akademika istoricarku Jelenu Guskovu. Bilo je puno ljudi koji su smatrali u to vreme (posle 5. oktobra) da se dokazi o zlocinima nad Srbima moraju ukloniti, a da se samo navodnim zlocinima koje su Srbi pocinili mora dati medijska paznja. Da bi sacuvala gradju preba cujem je sa bliskim prijateljima u jedan privatni stan u Beogradu. Kamion sam sama platila. Materijal je na taj nacin sklonjen od domasaja ljudi koji su dokaze o zlocinima u NDH predano decenijama pronalazili i unistavali. Zamislite molim vas unuka Ante Pavelica je jedno vreme bila kustos u Muzeju primenjene umetnosti u Beogradu!
       S: Tada ste dobili i ponudu vladike Pahomija?
       B.I: Da. Posle dugog traganja gde da smestim i sacuvam gradju od neprocenjivog drzavnog znacaja primila sam ljubaznu ponudu preosvecenog vladike Pahomija da to mesto bude parohijski dom u Vranju. Tako je jednog dana celokupna izlozba iz Beograda preneta. U vladicanskom domu sam imala prostorije u kojima sam slobodno mogla da radim. Kada je konak pored crkve Svetog Nikole iz 14. veka bio izgradjen, ceo njegov gornji sprat mi je ustupio vladika Pahomije. Vremenom tamo su stizali i drugi nasi ugledni strucnjaci tako da je zdanje postepeno prerastalo u institut za proucavanje genocida nad Srbima. Zivela sam tamo zajedno sa monahinjama.
       S: Vasa postavka je uz teske muke, a u jeku rata stigla i u Zapadnu Evropu.
       B.I: Izlozba je najpre iz Muzeja primenjene umetnosti skinuta 1993. Premestila sam je u Kragujevac. Stigla je do Frankfurta, Londona, Stokholma. Tako da je u tom trenutku usred sankcija gotovo cela Evropa bila pokrivena mojom postavkom.
       S: Da li su Vasi saradnici na Zapadu imali problema zbog toga sto su ugostili izlozbu?
       B.I: Naravno! Ukinuli su Balkanoloski institut u Londonu usred demokratskog Ujedinjenog kraljevstva jer se usudio da objavi moju postavku. bIndipendentb je prvi objavio sta nas organizatore izlozbe ceka, da bi posle njega pojedini casopisi u Evropi poceli citave brojeve da posvecuju toj temi. Prvi se osmelio levicarski l ist bLiving marksizamb i njihova novinarka Dzoan Filips. Ministarstvo za nauku i tehniku Velike Britanije je zabranilo nasu izlozbu. Pored zabrane novinarka Dzoan Filips je fotografisala izlozbu i predstavila je u Londonu. Tek sto je objavio pricu o mom delu list je zabranjen. Svim prodavcima je nalozeno da moraju povuci casopis iz prodaje. Medjutim, pojedinci to nisu ucinili. Neki su se tome opirali iz licnog ubedjenja, a neki jer su u tome videli profit. Novine koje su se usudile da pisu o genocidu nad Srbima, prema podacima strucnjaka u Engleskoj nikad u istoriji nisu imale veci tiraz i bile su prosto razgrabljene.
       S: Da li je izlozba stigla i do Nemaca?
       B.I: Jeste. Tomas Fiser, ispred lista bNovob iz Frankfurta, dolazi u London i u potpunosti preuzima formu izlozbe. Iako u Nemacku nije otisla cela postavka za kratko vreme nju je videlo preko sto hiljada Nemaca.
        S: Sta su posetioci mogli da vide na izlozbi?
       B.I: Postavka je tretirala zlocin genocida nad Srbima u periodima od 1941. do 1945. i od 1991. do 1992. Objavila sam podatke o jedinoj drzavi na planeti koja je jedina u celoj istoriji covecanstva imala konclogore za decu! To je bila Hrvatska. Znamo imena 20 hiljada dece umorene u Jasenovcu i sedam hiljada decaka i devojcica od kolevke do 14 godina koji su na najsvirepiji nacin izmasakrirani u konclogoru za decu u Sisku. Do dana danasnjeg Hrvati nisu odgovarali za te zlocine. Na izlozbi su jedna do druge prikazane slike zaklanih Srba. Htela sam da objasnim i osnovne razloge za pocetak rata. Jasenovac je jedno ogromno stratiste. Ne postoji nijedna srpska porodica zapadno od Drine da neki njen clan nije zavrsio u konclogoru ili u nekoj jami u NDH. Nisam mogla sve da prikazem, ali sam obradila Jasenovac i decji logor. Njihova drzava je organizovala genocid. Zatim je to ucinio Tudjma n. Milorad Ekmecic mi je rekao da se u mojoj izlozbi ne primecuju razlike izmedju dva rata, sem sto su u novijem delu od 1991. fotografije u koloru.

TIM DOKUMENTIMA
NIJE MESTO U VASINGTONU

      S: Sta bi trebalo nasa drzava i nova vlada da uradi da bi sacuvala dokaze o genocidu nad Srbima?
      B.I: Kostunica mora da trazi od Hrvata da obnove Jasenovac. Nije tesko obnoviti postavku tog logora. SFOR je upao u banjalucke arhive u kojima su se cuvali dokumenti i predmeti o genocidu u Jasenovcu. Sve je to preneto u Vasington. Umesto da bude izlozeno u Jasenovcu ili u Srbiji. Pitam se s kojim pravom vasingtonski jevrejski muzej sme da popunjava vitrine predmetima i materijalom iz Jasenovca. Oni na to nemaju prava. Tu je rec o nasim pobijenim Jevrejima i Srbima u vecini. Njihovi predmeti moraju biti na teritoriji na kojoj su poubijani, a ako Hrvati unistavaju te dokaze onda oni moraju biti u Srbiji. Vasingtonski jevrejski muzej je deo materijala iz Jasenovca preuzeo, a drugi deo predao Hrvatima.
PROVALJEN STAN, DOBILA BATINE
      - Provaljeno mi je u stan. Obili su mi sve tri brave. Ispreturali sve. Nesto su trazili. Vec su me i napadali fizicki. Cutala sam o tome deset godina jer sam verovala i sada verujem da su zrtve i njihove porodice o kojima svedocim mnogo gore prosli. U napadu mi je povredjena kicma. Nisam mogla da pomeram ruke i noge, ali sam z ahvaljujuci doktoru Apostolskom i snagom volje pobedila svoju nemoc. Zastitu i pomoc drzave nisam imala, ni sada je nemam. Drzavu ne interesuje dokumentacija o genocidu nad Srbima. Kako onda ja da ih zainteresujem - pita se jedan od najvecih svetskih istrazivaca nacistickih zlocina, Bojana Isakovic.









Do you Yahoo!?
Yahoo! Finance Tax Center - File online. File on time.
Yahoo! Groups Sponsor
ADVERTISEMENT
click here


Yahoo! Groups Links

Одговори путем е-поште