"SVEDOK"
OTKRIVA Bojana Isakovic, istoricar umetnosti, potvrdjuje pisanje
naseg lista da je konak u Vranju namerno zapaljen: NISU UNISTENI SAMO DOKAZI O JASENOVCU, NEGO I
O MASAKRU 7.000 DECE U SISKU @ Boris ALEKSIC
Kako je bSvedokb pisao
u proslom broju hrvatska i vatikanska obavestajna sluzba su deo svog
rada u SCG posvetile unistavanju dokumentacije o zlocinima nad
Srbima, Jevrejima i Romima u NDH. Prosle godine u eparhiji vladike
Pahomija izgorela je do sada najpotpunija izlozba o genocidu nad
Srbima u svetu. Autor postavke od najveceg drzavnog znacaja je
istoricar umetnosti Bojana Isakovic. Izlozba bGenocid nad Srbima
1941- 1945. i 1991- 1992.b bila je zabranjena za prikazivanje u
Zapadnoj Evropi, a mediji koji su i pored toga objavili podatke o
njoj su ugaseni. Preciznom diverzijom ona je izgorela u konaku
manastira Sveti Nikola mesec dana posto ju je sudija Ricard Mej u
Haskom tribunalu uvrstio u dokazni materijal odbrane Slobodana
Milosevica. - Sama sam
otisla u udruzenje bSlobodab i dala im moje knjige, nastale na
osnovu izlozbe, kako bi Milosevic mogao da ih koristi za odbranu -
kaze Bojana Isakovic. - Ocigledno je da se u Hagu ne sudi samo
Milosevicu, nego svim Srbima. To se jasno vidi iz optuznice.
Poslednjeg dana svedocenja u Hagu Milana Babica, Slobodan Milosevic
je na odgovor bivseg gradjanina RSK da mu nije poznato da su Hrvati
ubijali srpske civile, predao sudu obe moje knjige bGenocid nad
srpskim narodom 1941 b 1945. i 1991- 1992.b Sudija Mej ih je
uvrstio u dokazni materijal odbrane. Mesec dana posle toga zapaljen
je konak u Vranju u kojem je cuvana moja postavka. Sve je izgorelo.
Sve! Ostalo je samo par nagorelih
fotografija. Svedok: Da li
je pozar bio slucajan?
Bojana Isakovic: Pozar nije bio slucajan. Paljevina je izazvana
izuzetno precizno. Izgorele su samo prostorije u kojima je bila
gradja od drzavnog znacaja. Ostali delovi konaka izgledaju
netaknuto! Plamen je bio visok 10 metara. Toga dana, 18. maja,
temperatura je bila 30 stepeni, a na uvidjaju nam je receno da je
najverovatnije grejalica uzrok pozara. Kako je to moguce kada
grejalica nije koriscena, a nije ni bila u izgorelim prostorijama. U
medjuvremenu je zapaljen i Hilandar. Opominjuca simbolika te
tragedije je jasna, cela drzava nam je u plamenu, sve sto je srpsko
gori i tu nema slucajnosti.
S: U to vreme pocinju i napadi na vladiku Pahomija koji je bio Vas
domacin u Vranju... B.I: Ta
paljevina se d obro uklopila u stvoreni ambijent napada na vladiku
Pahomija. On pripada onoj vrsti ljudi koji su imali potrebu da stite
sve sto je strateski vazno za ovu zemlju. Najpre, slao je apele
dosovskom rezimu da ne prodaje fabriku vode bHebab Albancima i da
sacuva posao za vecinsko srpsko stanovnistvo na tim prostorima. Vec
tada je imao problema. Pokrenuo je inicijativu za ocuvanje
Vlasinskog jezera koje treba da se proda Nemcima. Ta zemlja je
nacionalizovana, a pre toga je pripadala Crkvi. Isti slucaj je sa
zemljom na kojoj je danas fabrika bHebab. Poznato je svima da je
zdrava voda vec danas strateski proizvod i da najpoznatiji
analiticari sa Zapada najavljuju da ce se za deset godina voditi
ratovi za nju. Onda je jasno da je neko bacio oko na to prirodno
bogatstvo Srbije i da nece stedeti truda da ga oduzme od nasih
gradjana. Dakle, vladika je puno dobrog uradio za nase gradjane.
Nikog nije napadao. Imao je ideje bolje od nasih drzavnika, a
pomogao je nama da u konaku manastira Svetog Nikole u Vranju
osnujemo institut za proucavanje genocida nad srpskim
narodom. S: Izlozba ciji ste
sadrzaj brizljivo prikupljali godinama, dozivela je sudbinu ubijanih
i progonjenih o kojima je svedocila. Recite nam nesto o tome.
B.I: Izlozba je do 5.
oktobra bila u Muzeju primenjene umetnosti u Beogradu. Tog meseca je
Ivanka Zoric postavljena za novog direktora muzeja. Jedna od njenih
prvih odluka je bila da se gradja koja je tamo cuvana, a koja je u
vezi sa mojom izlozbom smesta ukloni. Dan danas mi stoje njene reci
urezena u pamcenje. Rekla je bnosite taj smrad odavdeb. Tom
prilikom ona je iz muzeja izbacila i poznatog ruskog akademika
istoricarku Jelenu Guskovu. Bilo je puno ljudi koji su smatrali u to
vreme (posle 5. oktobra) da se dokazi o zlocinima nad Srbima moraju
ukloniti, a da se samo navodnim zlocinima koje su Srbi pocinili mora
dati medijska paznja. Da bi sacuvala gradju preba cujem je sa
bliskim prijateljima u jedan privatni stan u Beogradu. Kamion sam
sama platila. Materijal je na taj nacin sklonjen od domasaja ljudi
koji su dokaze o zlocinima u NDH predano decenijama pronalazili i
unistavali. Zamislite molim vas unuka Ante Pavelica je jedno vreme
bila kustos u Muzeju primenjene umetnosti u Beogradu!
S: Tada ste dobili i ponudu
vladike Pahomija? B.I: Da.
Posle dugog traganja gde da smestim i sacuvam gradju od
neprocenjivog drzavnog znacaja primila sam ljubaznu ponudu
preosvecenog vladike Pahomija da to mesto bude parohijski dom u
Vranju. Tako je jednog dana celokupna izlozba iz Beograda preneta. U
vladicanskom domu sam imala prostorije u kojima sam slobodno mogla
da radim. Kada je konak pored crkve Svetog Nikole iz 14. veka bio
izgradjen, ceo njegov gornji sprat mi je ustupio vladika Pahomije.
Vremenom tamo su stizali i drugi nasi ugledni strucnjaci tako da je
zdanje postepeno prerastalo u institut za proucavanje genocida nad
Srbima. Zivela sam tamo zajedno sa
monahinjama. S: Vasa
postavka je uz teske muke, a u jeku rata stigla i u Zapadnu
Evropu. B.I: Izlozba je
najpre iz Muzeja primenjene umetnosti skinuta 1993. Premestila sam
je u Kragujevac. Stigla je do Frankfurta, Londona, Stokholma. Tako
da je u tom trenutku usred sankcija gotovo cela Evropa bila
pokrivena mojom postavkom.
S: Da li su Vasi saradnici na Zapadu imali problema zbog toga sto su
ugostili izlozbu? B.I:
Naravno! Ukinuli su Balkanoloski institut u Londonu usred
demokratskog Ujedinjenog kraljevstva jer se usudio da objavi moju
postavku. bIndipendentb je prvi objavio sta nas organizatore
izlozbe ceka, da bi posle njega pojedini casopisi u Evropi poceli
citave brojeve da posvecuju toj temi. Prvi se osmelio levicarski l
ist bLiving marksizamb i njihova novinarka Dzoan Filips.
Ministarstvo za nauku i tehniku Velike Britanije je zabranilo nasu
izlozbu. Pored zabrane novinarka Dzoan Filips je fotografisala
izlozbu i predstavila je u Londonu. Tek sto je objavio pricu o mom
delu list je zabranjen. Svim prodavcima je nalozeno da moraju povuci
casopis iz prodaje. Medjutim, pojedinci to nisu ucinili. Neki su se
tome opirali iz licnog ubedjenja, a neki jer su u tome videli
profit. Novine koje su se usudile da pisu o genocidu nad Srbima,
prema podacima strucnjaka u Engleskoj nikad u istoriji nisu imale
veci tiraz i bile su prosto razgrabljene.
S: Da li je izlozba stigla
i do Nemaca? B.I: Jeste.
Tomas Fiser, ispred lista bNovob iz Frankfurta, dolazi u London i
u potpunosti preuzima formu izlozbe. Iako u Nemacku nije otisla cela
postavka za kratko vreme nju je videlo preko sto hiljada
Nemaca. S: Sta su posetioci
mogli da vide na izlozbi?
B.I: Postavka je tretirala zlocin genocida nad Srbima u periodima od
1941. do 1945. i od 1991. do 1992. Objavila sam podatke o jedinoj
drzavi na planeti koja je jedina u celoj istoriji covecanstva imala
konclogore za decu! To je bila Hrvatska. Znamo imena 20 hiljada dece
umorene u Jasenovcu i sedam hiljada decaka i devojcica od kolevke do
14 godina koji su na najsvirepiji nacin izmasakrirani u konclogoru
za decu u Sisku. Do dana danasnjeg Hrvati nisu odgovarali za te
zlocine. Na izlozbi su jedna do druge prikazane slike zaklanih Srba.
Htela sam da objasnim i osnovne razloge za pocetak rata. Jasenovac
je jedno ogromno stratiste. Ne postoji nijedna srpska porodica
zapadno od Drine da neki njen clan nije zavrsio u konclogoru ili u
nekoj jami u NDH. Nisam mogla sve da prikazem, ali sam obradila
Jasenovac i decji logor. Njihova drzava je organizovala genocid.
Zatim je to ucinio Tudjma n. Milorad Ekmecic mi je rekao da se u
mojoj izlozbi ne primecuju razlike izmedju dva rata, sem sto su u
novijem delu od 1991. fotografije u koloru.
TIM DOKUMENTIMA NIJE MESTO U
VASINGTONU S: Sta bi
trebalo nasa drzava i nova vlada da uradi da bi sacuvala
dokaze o genocidu nad
Srbima? B.I: Kostunica
mora da trazi od Hrvata da obnove Jasenovac. Nije tesko
obnoviti postavku tog logora. SFOR je upao u banjalucke arhive
u kojima su se cuvali dokumenti i predmeti o genocidu u
Jasenovcu. Sve je to preneto u Vasington. Umesto da bude
izlozeno u Jasenovcu ili u Srbiji. Pitam se s kojim pravom
vasingtonski jevrejski muzej sme da popunjava vitrine
predmetima i materijalom iz Jasenovca. Oni na to nemaju prava.
Tu je rec o nasim pobijenim Jevrejima i Srbima u vecini.
Njihovi predmeti moraju biti na teritoriji na kojoj su
poubijani, a ako Hrvati unistavaju te dokaze onda oni moraju
biti u Srbiji. Vasingtonski jevrejski muzej je deo materijala
iz Jasenovca preuzeo, a drugi deo predao
Hrvatima.
|
PROVALJEN STAN, DOBILA BATINE - Provaljeno mi
je u stan. Obili su mi sve tri brave. Ispreturali sve. Nesto
su trazili. Vec su me i napadali fizicki. Cutala sam o tome
deset godina jer sam verovala i sada verujem da su zrtve i
njihove porodice o kojima svedocim mnogo gore prosli. U napadu
mi je povredjena kicma. Nisam mogla da pomeram ruke i noge,
ali sam z ahvaljujuci doktoru Apostolskom i snagom volje
pobedila svoju nemoc. Zastitu i pomoc drzave nisam imala, ni
sada je nemam. Drzavu ne interesuje dokumentacija o genocidu
nad Srbima. Kako onda ja da ih zainteresujem - pita se jedan
od najvecih svetskih istrazivaca nacistickih zlocina, Bojana
Isakovic.
| |
| |