Protojerej dr Zarko Gavrilovic smatra da nam je unistenjem dve trecine manastirskog kompleksa naneta duhovna steta koja se nikakvim parama ne moze nadoknaditi:
PLASIM SE DA JE VATRA PODMETNUTA, KAO KADA SU IZGORELI SABORNA CRKVA U NISU I KONAK U VRANJU
@ Svetlana Vojinovic
U velikom pozaru, prosle nedelje na Svetoj gori, unisteno je, prema jos
nepotpunim podacima, vise od dve trecine manastirskog kompleksa
Hilandara.
Vatra je progutala
srednjovekovnu crkvu pored pirga Svetog Save sa ikonostasom i freskama iz 17. i
18. veka, deo konaka iz 1821, obnovljeni Beli konak 1598. godine, a znatno su
ostecene i gradjevine iz 12. veka.
Iako
jos nije utvrdjena tacna materijalna procena stete, pretpostavlja se da je za
obnovu svete Lavre hilandarske potrebno vise od deset miliona
evra.
Iako protivpozarna sluzba tvrdi da
je uzrok pozara zapaljeni dimnjak na igumaneriji, kontradiktorne informacije
koje su se mogle cuti ovih dana od zvanicnih drzavnih i crkvenih organa Grcke i
SCG, samo su jos vise pospesile sumnju, da se iza ove vatrene stihije mozda
kriju i neki drugi motivi.
Iz sata u sat
stizale su razlicite informacije, da je uzrok pozara zapaljena grejalica, da je
vatra prvo izbila iz sobe oca Mojsija, igumana Hilandara, koju je navodno on
ukljucio, iako su neki monasi tvrdili da iguman uopste tada nije bio u
manastiru, sto je kasnije i potvrdjeno. Zatim, da je uzrok nalozena pec, pa sve
do vesti da je vatra krenula s dva razlicita
mesta!
- Prema mojim saznanjima mnoge
stvari su tu cudne . I ako smem otvoreno da kazem, bojim se da je u pitanju zla
namera. Nije iskljuceno ni da je pozar podmetnut. Zasto sumnjam? Mnogo se
spekulisalo sa informacijama. Cak je bilo receno da se vatra pojavila u
gostinskoj sobi. U to vreme u manstiru je bilo gostiju. Ali ono sto me je
posebno zabrinulo, jeste vest da je pozar krenuo s dva razlicita mesta i da se
toboze vatra s jedne strane zgrade, preko dvorista, prosirila u drugi deo. Bio
sam na Hilandaru, i verujte, to je nemoguce - kaze za "Svedok" protojerej Zarko
Gavrilovic.
U manastiru se u trenutku
pozara nalazilo oko tridesetak monaha i grupa
gostiju.
- Sasvim je moguce da je vatra
mogla da se podmetne i iznutra i spolja. Prvo, ima puno onih koji su dosli u
Hilandar, a nisu bili pravoslavci. Onda su se brzo docepali nekih polozaja. Bilo
je i nekih afera. Najpoznatija je ona oko finansijskih zloupotreba. Ako su tako
nesto mogli da urade, zasto ne bi i zapalili manstir?! Bez obzira sto na
Hilandar ne moze da ode svako, znam da je sasvim moguce, jer sam vise puta bio
tamo, da se i spolja organizuje ovako nesto. Bojim se samo da prava istina o
uzroku pozara te noci ne ostane zauvek skrivena u pepelu i zgaristu onoga sto je
zauvek unisteno na Svetoj gori.
Gavrilovic smatra da je ovo velika tragedija za srpski
narod:
- Prosto kao da neka
neprijateljska ruka ima nekog udela u svemu tome. U pitanju je duhovna steta
koja se nikakvim parama ne moze nadoknaditi. Srpske svetinje su i ranije gorele
ili su bile rusene. To se nazalost desilo nedavno i u Srbiji. Izgorela je
Saborna crkva u Nisu. I paljevina konaka u Vranju je dosta sumnjiva. Licno
mislim da su i ta dva pozara podmetnuta.
I istrazivac Bojana Isakovic, cija je
cela dokumentacija od 26 sanduka, o genocidu nad srpskim narodom, stradala
prosle godine u pozaru u konaku u Vranju, smatra da razloga za sumnju oko
Hilandara ipak ima.
- Posle moje izlozbe
o genocidu nad srpskim narodom tokom rata u bivsoj SFRJ "Crkve i zrtve", koja je
2003. skinuta iz Muzeja primenjene umetnosti, cela dokumentacija je sklonjena u
Vranje, u konak Svetog Nikole. Cinjenica da je za to znalo samo dvoje-troje
ljudi, govori o tome da se radilo o vrlo znacajnim dokumentima. Od svega posle
tog pozara, nazalost, nista nije ostalo. Sve je izgorelo - objasnjava Bojana
Isakovic.
Ona potom
kaze:
- Fotografije i dokumenta bili su
smesteni u potkrovlju gde su se i nalazile moje kancelarije. Prilikom pozara
nisu stradali ni prizemlje ni prvi sprat, nego samo ovaj deo gde su bili moj
kabinet i depo s dokumentacijom. Kada se posmatra slika konaka odozdo, uopste se
ne vidi da je bilo pozara, a ako se gleda odozgo tacno se vidi sta je izgorelo.
Moje iskustvo je tol iko strasno. Sigurna sam da su mnoge stvari namerno
zapaljene, a sve cesce se desava da nam nesto izgori. Na Kosovu i u centralnoj
Srbiji nestaju, a evo sada i u Hilandaru, najdragocenije
stvari.
Uzimajuci s dosta rezerve
saopstenje grcke vatrogasne brigade, Bojana Isakovic dodaje:
- Zamislite samo taj paradoks, uzrok
pozara se saopstava samo na osnovu izvestaja lokalne vatrogasne sluzbe iz
Poligirosa! Hilandar nije obicna zgrada. Za objekte od takvog znacaja nadlezne
su specijalne sluzbe i strucnjaci. Pitam se jos kako je moguce da za nepunih 48
sati od pojave vatre i samo nekoliko sati od kada je ona ugasena, vec znamo sta
je uzrok. Za pozar ovakvih razmera, odgovorno tvrdim, ne moze se tako brzo
donositi sud, pa makar to bio i dimnjak kao se tvrdi.
OSAM
CUDOTVORNIH IKONA
Hilandar je izgradjen 1188.
godine. Podigli su ga Sveti Sava i njegov otac sv. Simeon
Mirotocivi.
Hilandar je na srpsku
drzavu i narod u odredjenim istorijskim periodima imao presudan
znacaj.
U hilandarskoj riznici,
koja je, srecom, posle ovog pozara ostala neostecena, cuvaju se
neprocenjive vrednosti. Cuveni portativni mozaik iz 12. veka, oltarske
zavese - dar monahinje Jefimije, a na samom prestolu je cudotvorna ikona
Presvete Bogorodice Trojerucice i jedan diptih iz 13. veka sa 24
minijature na pergamentu.
Tu se
nalazi i najveca zbirka mostiju svetitelja, cuvene srpske zbirke
srednjovekovnih ikona, medju kojima je cak osam cudotvornih. Zatim i
najveca srpska zbirka starih bakropisnih i bakroreznih ploca, kao i
najvrednija kolekcija raznih bogosluzbenih predmeta, tekstila i
svestenickih odezdi.
Tokom osam
vekova u Hilandaru je sakupljen i najveci diplomatar u zlatopecatnim
poveljama, dragocenim pismima, tu je i najveca kolekcija bisera i
keramike.
OD BUGARA
GA OTKUPIO
KRALJ ALEKSANDAR
Hilandar je u doba Nemanjica
doziveo najveci uspeh. On je u odnosu na tadasnju Vizantiju predstavljao i
znacajan politicki faktor.
Drugi
uspon, ne samo Hilandara, nego i celog srpskog monastva na Svetoj gori,
kako se navodi u istorijskim spisima, desio se posle Kosovske bitke. U to
vreme je pored "krcatog" Hilandara, kupljen i zapusteni grcki manastir
Svetog Pavla, zatim obnovljen manastir Konstamonit. Tada nije bilo
svetogorskog manastira, a da u njemu nije bilo
Srba.
U doba Turaka polozaj
Hilandara se naglo pogorsao, cak je u jednom trenutku on pripadao
Bugarima.
Ipak, 1896. godine,
zahvaljujuci novcanoj pomoci kralja Aleksandra Obrenovica, Hilandar je
ponovo postao srpski.
TRECI
VELIKI POZAR
Ovo nije prvi veci pozar u
Hilandaru. Prvi je bio 1722. godine, drugi 1896. i treci sada 2004, a bilo
ih je i vise manjih.
Legenda kaze,
navode nasi istoricari, da je u jednoj vatrenoj stihiji, kada je gorela
Sveta gora, prestona ikona Bogorodica, koju su monasi izneli isped
Hilandara, spasla ovaj s rpski manastir od pozara, tako sto su plameni
jezici - ustuknuli pred
ikonom!

