U Jasenovcu su
Sanader i Hebrang osnovali »antifašizam« bez
komunista
Dozvolite mi da kao izvorni antifašist
reagiram na nekorektno imitiranje »antifašizma« od strane predsjednika i
potpredsjednika Vlade dr. Sanadera i dr. Hebranga u Jasenovcu 16. ožujka
o.g. Ono što su bili dužni reći na Bleiburgu i saboru HDZ-a, ako im je u
interesu bila stvarna katarza i stvarni antifašizam (bez crnokošuljaša
»Jure i Bobana«), oni će u Jasenovcu »osnovati« nekakav svoj »antifašizam«
– bez komunista, dakle bez onih, koji su 1941-1945. organizirali i
predvodili onaj realni antifašizam, što je pod Titovim vodstvom doveo do
pobjede, u sastavu Svjetske antifašističke koalicije, u korist Hrvatske i
drugih zemalja bivše federacije.
Stojeći na
zemljištu gdje su pokopani prvi mučenici jasenovačkog logora – komunisti,
dakle prvi naši antifašisti, on ih je podvalama o »totalitarizmu« faktično
vrijeđao! To se odnosi i na Prvi partizanski odred (Sisački), sastavljen
od tada najhrabrijih komunista, po kome imamo i državni blagdan, Dan
antifašističke borbe, koga će baš HDZ sustavno sabotirati! Tako je u Sisku
HDZ izbrisao ulicu s njegovim časnim imenom, minirao spomenik Prvom
odredu, ukinuli su 22. lipanj (državni praznik!) kao Dan općine i uveli
slaviti Sv. Kvirina (koji je živio tri stoljeća prije dolaska Slavena), da
bi se na kraju legitimirali ulicom Mile Budaka, ustaškog ministra i
sutvorca rasnih fašističkih zakona! Sanader je tamo faktično uvrijedio i
autora jasenovačkog Cvijeta, umjetnika Bogdana Bogdanovića i predsjednika
Savjeta Slavka Goldsteina, koji su također bili komunisti – da bi na
najbolji način u ondašnjim uvjetima djelovali – antifašistički.
Mogao je znati i zašto Tito nikada nije došao u
Jasenovac – baš zato da ne potvrdi one preuveličane brojke! Mi smo prije
Sanadera, ukazivali na velikosrpske namjere sa 700.000 i više žrtava u
Jasenovcu, no, što je s ustaškim napuhavanjem Bleiburga do preko 550.000,
o čemu Sanader i HDZ mudro šute!
Dok je govorio
protiv »minimiziranja« broja žrtava, preskočio je – da je to, uz ustaše,
učinio još jedino HDZ putem svoje komisije na čelu s Vicom Vukojevićem,
koji će (za velike pare naših poreznih obveznika!) realnih oko 80.000
žrtava svesti na svega 2.386 žrtava! S tim je u vezi i HDZ-ovo ukidanje
Trga žrtava fašizma u Zagrebu, jer, eto, jedva ih je »nešto« bilo!
Zagrebački antifašisti uspjeli su protiv volje HDZ-a vratiti ime trgu i
sjećanje na žrtve fašizma. Ironijom sudbine HDZ-ova centrala ostala je baš
na trgu odakle su ustaše i zatim Nijemci slali svoje žrtve u Jasenovac i u
druge logore uključujući i Auschwitz! Vukojević je kao HDZ-ov »antifašist«
bio poznat i po izjavi – da »sve partizane treba pokokati!« Za takve
»zasluge« unapređen je bio i za suca Ustavnog suda!
Titov je antifašistički pokret bio jedini koji se suprotstavio na ovim
prostorima Hitleru i Musoliniju. »Pokret« po definiciji znači razne struje
i skupine, čiji je zajednički nazivnik tada bio – istjerivanje okupatora i
kvislinga, uspostava federacije ravnopravnih republika, vraćanje Hrvatskoj
oduzetih joj zemalja i onemogućavanja povratka Karađorđevićeve i Dražine
prve Jugoslavije. Godine 1945. bilo je pitanje – Tito, vođa partizana, ili
Draža (Mihailović) vođa četnika. Sanaderove »alternative« ni u čijoj
pameti nije bilo! Ustaški ideolog književnik Bogdan Radica dobro je
primjetio po povratku u zemlju 1990. godine: »Da nije bilo Tita, još bi
milijun Hrvata bilo manje«!
Spomenimo
svjedočenje kanonika dr. Svetozara Rittiga, župnika crkve sv. Marka u
Zagrebu, na ZAVNOH-u u listopadu 1943. godine. Nakon divljenja i priznanja
velikim uspjesima NOP-a dodao je: »A za sve to hvala vama, dragi naši
komunisti, jer vi ste dali najveće žrtve i ostvarili ono, za čim su težili
vjekovima najveći sinovi hrvatskog i srpskog naroda, vi ste ne štedeći
žrtava ni krvi ostvarili (ovdje u Hrvatskoj) jedinstvo Srba i Hrvata«!
(Vjesnik, 30. 10. 1943.)
Sanader koji je odrastao u
sasvim drugoj »klimi«, ne može shvatiti trezvenost navedenog Radice i
kanonika Ritiga. O istarskom kleru na čelu s kanonikom Božom Milanovićem,
ne treba ni govoriti! Sanader je stoga krenuo na žongliranje s komunizmom
(i izvan teme Jasenovac) da bi ga na kraju falsificirao! Dobro zna da je
komunizam ideologija slična kršćanstvu, čak i bolja jer »raj« obećava na
zemlji umjesto onoga na nebu. Ideologija komunizma sa svim svojim
jednakostima ljudi, spolova, rasa i nacija pokazala se utopijom i nigdje
nikada nije realizirana. U Titovoj Jugoslaviji bio je »samoupravni
socijalizam«, nikada komunizam! Vlast komunističke partije nije
»komunizam« kao što ni vlast demokršćanske partije nije kršćanstvo!
Primjer: kada je demokršćanska vlada Italije 1945. i kasnije tražila našu
Istru, čemu je Tito rekao odlučno »Ne!« to nije bio sukob kršćanstva i
komunizma nego dviju državnih politika. Kad je Tito 1948. rekao odlučno
»Ne!« Staljinu, šefu jedne druge komunističke partije, opet se radilo o
različitim državnim ciljevima, a ne o komunizmu ili o dva komunizma. Čak
ni reformirani komunisti nisu »komunizam«, to su još manje nereformirani,
kojih je većina u Hrvatskoj otišla u HDZ, a manjina u četnike – riječ je o
istom mentalnom sklopu! Upozorit ću Sanadera – da je antikomunizam bio
fašistička politika koju nikada ne bi zapadni saveznici porazili bez
presudne pomoći Saljinovog Sovjetskog Saveza i njegovih 25 milijuna
poginulih! U tom su smislu svi oni bili antifašisti, iako na drugim
područjima svoje politike to nisu bili (kolonije, diktature, bespravlje i
dr.).
Sanader
ima pravo postati antifašistom, makar i naknadno, jer moderni svijet i
leži na tekovinama antifašizma kao što su OUN, EU, aktualno međunarodno
pravo (uključujući Haag) i dr. Budući da je HDZ pokret, a ne stranka,
zadatak bi mu bio da u tom pokretu prevlada antifašizam i to na djelu i
tako dobijemo potrebnu nam stranku demokršćanske orijentacije. Trebao se
stoga izjasniti i o slučaju saborske rehabilitacije (14. veljače 1992.) i
takvih ratnih zločinaca kakvi su bili Ljubo Miloš i fratar Miroslav
Filipović, zapovjednici jasenovačkog logora! Svoga »ministra za
provokacije« Hebranga trebao bi upozoriti da nije bilo u redu braniti
Dinka Šakića, živog jasenovačkog zločinca da je bio – »žrtva vremena«! Ili
opravdati uništavanje više od 20 tisuća kuća naših srpskih građana – da su
»pojedinačni zločini«! Srećom svi nismo »Norci« da bismo u to vjerovali,
ali bi dobro primili kad bi HDZ, a ne svi mi, nadoknadio ovu štetu, makar
i pod eufemizmom – »pojedinačna«! Budući da je Bleiburg pod okriljem HDZ-a
napuhnut preko svake logike, bilo bi antifašistički da Sanader tamo obeća
isti postupak kakav je vidio u jasenovačkom muzeju: napraviti pojedinačni
popis žrtava, bez obzira što je među njima bilo i odgovornih za Jasenovac,
kao što je na pr. dr. Mirko Puk, Pavelićev ministar pravosuđa, tvorac
rasnih zakona, a prije toga organizator pokolja Srba u glinskoj crkvi, na
što je čak i Stepinac reagirao.
Od prvog divljanja
uvezenih ustaških fašista 1990. borio sam se, često i u ovom listu, za
objektiviziranje svih navedenih brojki kako bismo uspješnije rješavali
današnje i sutrašnje probleme naše državne zajednice. Tu sam imao problema
i s tvrdokornim stavovima nekih vodećih ljudi bivših partizana, koji su
bili antifašisti u oružanoj borbi i kad je to bilo najteže, ali to nisu
posvjedočili i nakon toga u političkom djelovanju. Ipak, moramo im
priznati da imaju pravo kad traže da se izjednače prava boraca prvog
antifašističkog rata s pravima boraca našeg drugog (Domovinskog)
antifašističkog rata i vrate po HDZ-u izbrisani ili uništeni spomeni
hrvatskog NOP-a, u Zagrebu – 10. zagrebačkog korpusa, jedinstvenog u
Europi! Na tom putu, kao i na ostalim zadacima hrvatske Vlade, neka vas
prati dobro more, gospodine Sanaderu! I čuvajte Hrvatsku od aktualnog
američkog imperijalizma! – reagira Zvonko Ivanković
Vonta.
http://www.novilist.hr/
