Kolumne, komentari: <<< Natrag
Legija
lažaca
Hoće li engleski
premijer Tony Blair zbog zapovjedne odgovornosti završiti pred
Međunarodnim sudom za ratne zločine nakon što su njegovi vojnici
zlostavljali i ponižavali zarobljene Iračane, te ih potom izbacivali iz
jurećih vozila? Hoće li pak Milorad Luković Legija, bivši zapovjednik
srbijanske specijalne policije i glavni optuženik za ubojstvo premijera
Zorana Đinđića, koji se iznenada predao vlastima, umjesto zatvora dobiti
trg i ulicu u Beogradu?
Unatoč tvrdnjama
medija kako su koalicijski vojnici snimili hrpu sličnog materijala,
britanske vlasti istragu su usmjerile na osporavanje autentičnosti
optužujućih fotografija. Jer, Blair je, za razliku od svog kolege Busha,
čiji su »osloboditelji« činili slične stvari, u znatno gorem položaju.
Naime, Washington nikada nije potpisao rimski sporazum i suradnju s
ICC-em, nagovarajući i one o sebi ovisne države da se obavežu na
neizručivanje američkih vojnika pravdi, bez obzira za što bili
osumnjičeni. Tako je Bush postao najiskreniji nastavljač doktrine desnog
krila HDZ-a koje je svojedobno kao istinu željelo progurati tezu kako se u
»obrambenom ratu ne mogu počiniti zločini«. Budući da se SAD brani svugdje
u svijetu gdje poželi, onda niti najnoviji masakr nad kojima se svijet
zgrozio ne podliježe pravdi.
Imaju li Bush i
Blair i nekih drugih sličnosti s monstruoznim Legijom osim sklonosti brzom
potezanju oružja? Zašto se famozni Milorad Luković, koji se po svemu
sudeći služio i hrvatskom putovnicom u svome bijegu, predao vlastima baš
sada kada je u Srbiji legalno na vlasti crveno-crna fašistoidna koalicija
koju predvode nasljednici profesora zločina Miloševića i Šešelja,
trenutačno na privremenom radu u Haagu? U Srbiji u kojoj suđenje
osumnjičenima za Đinđićevo ubojstvo sve više skreće stranputicom i kada se
sve češće ponavlja kako su premijera »ubili njegovi« odnosno da se radi o
»politički opravdanom ubojstvu«?
Što se
dogodilo tog 12. ožujka 2003., pita se komentator »Vremena« Stojan
Cerović: »Je li ubijen premijer Đinđić? Ako jeste, da li je to dobro za
ovu zemlju i ovaj narod? Ako jeste, da li su ubojice u stvari heroji?«.
Srbiju 13. lipnja čekaju predsjednički izbori, a suđenje Đinđićevim
ubojicama postalo je najvažnijom temom kampanje u kojoj Šešeljev pulen
Tomislav Nikolić (koji najavljuje prekid diplomatskih odnosa sa Zagrebom i
raskid gospodarskih s Crnom Gorom) očigledno mora pobijediti Borisa Tadića
čiji je politički mentor i uzor bio upravo Đinđić. Nekadašnji
potpredsjednik Vlade Žarko Korać u Legijinoj predaji vidi »uporno
nastojanje jednog dijela javnosti i sadašnje vlasti da se ta jedinica i
njen bivši komandant prikažu kao istinski patrioti«, a predsjednica
Komiteta pravnika za ljudska prava Biljana Kovačević Vučo smatra da ona
»nije slučajna, jer se od početka suđenja vodila medijska kampanja čiji je
cilj pomiješati uloge krvnika i žrtve«.
I
kao što se u Beogradu ponovo vodi operacija uvjeravanja »kako ubojstvo
može biti bogougodno«, koja je i od Miloševića napravila heroja, pa zašto
ne bi i od Legije, sličan proces skretanja s glavne teme, odvija se u
Washingtonu i Londonu. Kada se tortura svodi na fotomontažu, kada nas oni
koji su lagali o iračkim zločinačkim namjerama prema cijelom svijetu
uvjeravaju kako se zločini koje su oni počinili nisu niti dogodili, kada
oni koje su njihovi sunarodnjaci zbog »sklonosti« istini umjesto Blair
prekrstili u Bliar (B-lažac), na djelu je opasno miješanje krivnje i
pravde.
Suština je u oba slučaja ista, samo
što su anglosaksonske metode sofisticiranije. Ono što malima predbacuje
kao barbarstvo, licemjerna demokracija velikih sebi pripisuje u
domoljublje.
http://www.novilist.hr/