DRAGAN KOPRIVICA OTVORENO O PRVOM MAJU, IGRANKAMA, DZEPARCU, LOGORSKIM
VATRAMA...
Dok sam ja svirao harmoniku, drugi su se zaljubljivali...
Prvi maj nekad i sad?
- Praznik rada je nekada imao onaj oreol koji zalužuje. Tokom prvih majeva
koji su za nama bolje se živjelo, pa se i više i ljepše praznovalo. Tada
smo, ipak, bili mnogo veci romanticari nego danas. Surova realnost nam se
vratila i od romanticara optimista napravila realiste pesimiste. Prvi maj
danas ima ironijski prizvuk. Teško da ce se to vrijeme nekad ponoviti.
Današnji praznik rada je, imajuci u vidu atmosferu i standard gradana, sušta
suprotnost od nekadašnjih kojih se sa zadovoljstvom sjecam. Bilo je
raznoraznih štafeta za koje se nije znalo ko koju prati. Jedino što je bilo
sigurno - štafeta nije moglo faliti. Iz ove današnje optike sve to ima manju
ikonografiju i atmosferu. Sve te svecanosti su ljudima godile jer su
predstavljale poziv na prijateljstvo.
Šta gradani danas slave?
- Radnicima je jedino prostalo da slave propast svojih preduzeca što
vjerovatno nikome ne pada napamet. Realisticne su proslave danas, jer
gradani vide da je praznik rada nešto što je teško slaviti kada im taj rad
ne pomaže da prehrane sebe i porodicu.
Sjecate li se prvog zaradenog dzeparca?
- Prvi novac zaradio sam kao ucenik. Svirao sam harmoniku u raznim mladim
sastavima. Na taj nacin sam sticao omladinski xeparac. Naravno, kao svaki
dobar sin prvi zaradeni novac dao sam majci, racunajuci da je to znak pažnje
prema roditelju od kojeg sam dobio harmoniku. Majka je taj novac iskoristila
kupeci mi prikladan poklon kako bi me nagradila. Sve je to imalo lijepu
aromu djetinjstva.
Gdje su proslave tu su i anegdote?
- Sjecam se proslave 1. maja kada sam ja kao ucenik drugog ili treceg
razreda, ne sjecam se baš najbolje, govorio na manifestaciji uprilicenoj za
tu priliku. Tadašnjem direktoru nikšicke željezare "Boris Kidric" poželio
sam da željezara postane najbolja na svijetu. Plašim se da je ona postala
najgora na svijetu, ali duboko u meni još ima nade da do toga, ipak, nece
doci.
Igranke donose i "skrivene" poglede, "padali" su poljupci... Vaše iskustvo?
- Na igrankama su muzicari, makar tada, obicno bili servis tudim romansama.
Dok smo mi svirali, drugi su se zabavljali i plesali. Bili smo omiljeni medu
posjetiocima jer smo ih okupljali. Ne mogu se pohvaliti da su mi igranke
otvarale ljubavne puteve. Možda je to jedan od glavnih razloga zbog kojeg
sam se opredijelio za književnost, jer kada stvaraš, a drugi se zaljubljuju
onda se kod tebe rada opažajna moc i bolje sagledavaš ljude oko sebe.
Je li Vas "opekla" logorska vatra?
- Vatre su se ložile na mnogim mjestima i predstavljale su simbol praznika
rada. Bio je to pravi spektakl. Željeli smo svi da imamo svoju vatru oko
koje bi se okupljalo društvo po volji. Na brdima oko Nikšica istovremeno su
paljene logorske vatre te je ovaj grad u nocima praznovanja bio u "plamenu".
To su vremena kada je oko grada pod Trebjesom gorelo sa lijepim namjerama.
Vatre su nam ostale u lijepom sjecanju. Nezaobilazni su bili i prvomajski
uranci gdje su seljudi okupljali u želji da im se desi nešto novo i lijepo.
Dražen Živkovic
http://www.revijad.cg.yu/dan/
Srpska Informativna Mreza
[EMAIL PROTECTED]
http://www.antic.org/
