|
SUDSKA
FARSA 2 By Emil VLAJKI
Zloduh novog totalitarnog dru�tva u vidu američke globalizacije kru�i
svijetom. Narodi, zemalja u razvoju, koji mu se opiru bivaju ucjenjivani,
demonizirani, bombardirani, uni�tavani, i okupirani. Jedna od �suptilnijih�
metoda je izazivanje etničkih i vjerskih sukoba kod naroda koji se ne �ele
pokoriti, a naknadne vojne intervencije zločinaca koji su te sukobe izazvali
pravdaju se humanitarnim razlozima. Jednom kad su �neposlu�ne� zemlje okupirane,
beskrupulozno se eksploatiraju njihova bogatstva, a na vlast se dovode poslu�ni
političari koji za pregr�t dolara izdaju interese vlastitog naroda. Dr�avnici i
političke strukture koji se suprotstavljaju novom totalitarnom dru�tvu bivaju
eliminirani, zatvarani, mučeni, drogirani, neprikladno liječeni. Najnoviji izum
globalizacijskih zločinaca je stvaranje nelegalnog i nelegitimnog Ha�kog 'ad
hoc' Medjunarodnog Tribunala za
zločine na prostorima biv�e Jugoslavije gdje se odvija prava sudska farsa kroz
dugoročne farsične procese u kojima je glavni optu�enik srpski narod
predstavljen kroz mnogobrojne, unaprijed osuđene, pripadnike biv�e političke
elite. Uloga sudskih farsi je vi�estruka:
-Zločinci �međunarodne zajednice� skreċu pa�nju sa vlaste odgovornosti za
zlodjela protiv mira u zemljama gurnutih u bratoubilački rat tako �to
demoniziraju politička vođstva tih zemalja.
-Stavljajuċi dio političkih elita neke zemlje na optu�eničku klupu, vr�i
se u istoj zemlji, preko prijetnje i ucjene, pritisak na ostatak elita koje bi
se eventualno mogle suprotstaviti globalizacijskim
moċnicima.
-Suđenja i osude pobunjenih elita slu�e kao prijetnja elitama i narodima
u drugim zemljama ukoliko bi im palo na pamet da se pobune protiv novog
totalitarnog poretka.
-Vi�egodi�nje trajanje ovih sudskih farsi i njihova navodna
demokratičnost trebalo bi da ubijedi zapadno javno mnijenje u ispravnost
globalističkih vojnih intervencija.
-Ovakvi sudski procesi, vođeni po uzoru na staljinističke procese kao i
osude optu�enih na vi�edecenijske zatvorske kazne, ne samo da opravdavaju
prethodne vojne intervencije, veċ su i uvod u nove
agresije.
-Ove sudske farse sadr�e i veliku dozu cinizma. Naime, globalizacijski
zločinci najprije, preko zamamnih obeċanja, gurnu elite neke zemlje u
bratoubilački rat. Nakon toga kada se rat zavr�i, zemlja uni�ti, a međusobna
mr�nja zavlada na tim prostorima, zločinački inicijatori dovode na optu�eničku
klupu one iste elite koje su prethodno podr�avali, postavljajuċi se pritom kao
nepristrasni arbitri!!!
-Osude lidera jedne zemlje poslu�it ċe nekada ratom suprotstavljenim
zemaljama, miljenicima �medjunarodne zajednice�, za tra�enje milijardskih
od�teta od glavnih �krivaca-agresora�.
-Konačno, vi�egodi�nji procesi optu�enim liderima zaraċenih strana,
produ�ava medjusobnu mrznju njihovih naroda �to omoguċuje svjetskim mocnicima
dodatnu manipulaciju tih populacija.
U ovom je času u Hagu sve spremno za nastavak suđenja Slobodanu
Milo�eviċu koji bi trebao da se brani od optu�be za �genocidno i
ratno-zločinaċko pona�anje� na prostorima Hrvatske, Bosne i Hercegovine i
Kosmeta. Ovaj drugi dio sudske farse bit ċe poguban za globalizacijske zločince.
Naime, pokazat ċe se:
-Da su bratoubilački rat na prostorima biv�e Jugoslavije inicirali i
vojno podr�avali upravo oni koji su ovaj farsični sud
osnovali.
-Da su ru�enje i podjelu jedne suverene zemlje izveli protivno
medjunarodnom pravu.
-Da su se za ru�enje Jugoslavije poslu�ili krajnje nedemokratskim
metodama protivnim neprekidnim hvalospjevima o njihovom humanizmu. U tom se
smislu mo�e reči za �nove gospodare svijeta�: a)Da su na prostorima Hrvatske doveli na vlast i
podr�avali jednu totalitarno-�ovinističku političku elitu kojoj je cilj bio
etnički čista dr�ava, to jest dr�ava bez Srba, i da su metode či�ċenja tog
naroda bolno podsjeċale na ono �to se u nedavnoj povijesti tom istom narodu na
istim prostorima događalo. b)Da su na prostorima Bosne i Hercegovine i
Kosmeta favorizirali i aktivno
pomagali islamski fundamentalizam koji je na područjima BiH i Kosmeta vr�io
mnogobrojne zločine nad Srbima. Povrh svega, na Kosmetu se zločini nad Srbima
nastavljaju uz punu suradnju NATO-om predvođenih okupacionih
snaga. c)O zločinima nad srpskim narodom u toku
posljednjih deset godina postoji ogromna i detaljna dokumentacija koja je
ponuđena Ha�kom tribunalu i na koju se taj (američki) tribunal nije ni osvrnuo.
Razlog je taj, �to su globalizacijski zločinci izazivajuċi konflikte na na�im
prostorima unaprijed odlučili da Srbi budu glavni krivci za sve. S toga su svi
drugi narodi, osim Srba, mogli i morali biti �rtve. Srbima je bila namijenjena
uloga agresora i genocidnog naroda, a kada se u pojedinim slučajevima nisu mogla
sakriti njihova stradanja, onda je najče�ċi komentar bio: �Tako im i treba,
zaslu�ili su�. Naprimjer, kada se Srbi bore protiv albanskog terorizma, onda se
to ocjenjuje kao genocid nad Albancima. A kada Albanci ubijaju i protjeruju Srbe
i uni�tavaju njihov kulturni identitet na Kosmetu, onda se oni �s pravom
osveċuju�!
-S obzirom na ovakvo stanje stvari, Srbi su se na tim prostorima morali
samoorganizirati u obrambene entitete, i nije bio potreban nikakav Milo�eviċ da
bi to samoorganiziranje sproveli.
-Slobodan Milo�eviċ kao dr�avnik i kao Srbin, nije mogao a ni smio biti
indiferentan na totalitarne i terorističke formacije koje je �medjunarodna
zajednica� uspostavljala i hrabrila na datim prostorima.
S druge strane, koliko god da je srpski narod fundamentalno bio u pravu i
bio prisiljen da se brani, to nije bilo i ne mo�e biti ikakvo opravdanje za
etničko či�ċenje koje je on vr�io na teritorijama u Hrvatskoj i BiH gdje se je
samoorganizirao kao i za druge zločine izvr�ene nad Hrvatima, Muslimanima i
Albancima (Ovčari, bombardiranje okolice Dubrovnika, bombardiranje Sarajeva,
itd.). Iako
u ovim sukobima nije bilo nevinih, ostaje činjenica, da je srpski narod postao
najveċa �rtva balkanske tragedije. Praktično je protjeran iz Hrvatske, iz
pojedinih dijelova Bosne i Hercegovine i sa Kosmeta. �Velika Srbija� na koju je
bila tolika povika, svela se na �malu Srbiju� koja uz izuzetne te�koċe ugo�ċava
veċ godinama oko milijun izbjeglica. A, na �alost, nije dokazano da je
prekrajanje granica na Balkanu, na daljnju �tetu Srbije, jo� zavr�eno
Tragično je to, da oni koji su sve to zakuhali i doveli narode
Jugoslavije do međusobnih ratova, ciklusa nasilja i mr�nje, da se oni sada prave
naivni i dopu�taju sebi da dijele pravdu. Na�i narodi nikada ne smiju zaboraviti
tko je glavni krivac za tragediju na prostorima biv�e Jugoslavije, i to ċe u
nastavku suđenja biti jasno istaknuto. U Nirnbergu je prvi i osnovni zločin bio
zločin protiv mira, �to u ha�kom tribunalu očito nije tako jer bi, u tom
slučaju, globalizacijski zločinci prvo morali suditi samima
sebi.
Zbog ċega se Milo�eviċu sudi u Hagu? On se optu�uje da je diktator,
zločinac i pljačka�. S obzirom, da Amerikanci upravljaju Tribunalo, optu�ba iz
njihovih ustiju je beskrajno smije�na. Amerika je u toku svoje historije
podr�avala največi broj beskrupuloznih diktatorskih re�ima u svijetu! Očito je,
prema tome, da im Milo�eviċevo navodno �diktatorstvo, zločina�tvo i pljačka�tvo�
ne bi trebalo da smeta. Smeta im, naravno, to �to se Milo�eviċ odupro njihovoj
agresiji. Ali time stvar nije iscrpljena. Po�to je, po Amerikancima trebalo da
srpski narod bude zločinački, a Milo�eviċ je bio njegov lider, onda je Milo�eviċ
unaprijed bio određen kao zločinac. Pored svega, u okviru ove sudske farse, a
zbog razloga koji su gore navedeni, Milo�eviċ i dalje mora figurirati kao
zločinac. Zato svi oni koji misle da bi Milo�eviċ mogao biti oslobođen ako bi se
na sudu dokazalo da nije kriv, imaju nerealne iluzije. Amerikanci su osnovali
taj sud i plačaju sudije i ostalo osoblje kako bi se dokazalo da zločini koje su
počinili i čine u Jugoslaviji i Srbiji nisu zločini veċ �pravda� i �humanost�,
te da su oni bili prisiljeni da �humanitarno� djeluju (čitaj: da uni�te jednu
zemlju) zbog �pravih zločinaca� kakav je, na primjer,
Milo�eviċ.
A sada pone�to o Milo�eviċevom navodnom �diktatorstvu, pljačka�tvu i
slično�:
-Milo�eviċ je uvijek bio legalno biran na dr�avničke funkcije. Legalnost
tih izbora nitko nikada nije doveo u pitanje.
-Toliko se pričalo o njegovom autoritetu nad Srbima van Srbije koji su
ga, medjutim, u vi�e navrata ignorirali i dezavuirali.
-Za njegovo doba opozicija je imala veċinu medija pod
kontrolom.
-Zapad je u jednom trenutku priznao da nikada ne bi uspio da organizira
svrgavanje Milo�eviċa u oktobru 2000-ute godine, da je on zaista bio pravi
diktator.
-Kada je te godine nakon prvog kruga izbora Ko�tunica do�ao kod
Milo�eviċa rekav�i mu, da ga je Savezna izborna komisija (SIK) proglasila
pobjednikom izbora, Milo�eviċ je đentlmenski, bez provjeravanja, do�ao pred TV
kamere i čestitao Ko�tunici na pobjedi. Kasnije se saznalo da SIK nije ni riječ
zucnula o pobjedniku, veċ da je, naprotiv, tra�ila ponavljanje izbora radi
nepravilnosti na Kosmetu!
-Tvrdi se, da je Milo�eviċ navodno opljačkao svoju zemlju za ravno
milijardu dolara!!! Ali, eto, on je kao pravi �diktator� ostao u svojoj zemlji
znajuċi da ċe biti uhap�en i da ċe vjerovatno godinama ostati u zatvoru. Da je
zaista bio diktator i pljačka�, taj bi se, vidjev�i da mu vlast izmiče, na
vrijeme sklonio i u�ivao u opljačkanim parama; niz zemalja bi mu zasigurno dale
politički azil.
-U ovom času, ovaj �pljačka�� muku muči kako da iz zatvora osigura
financiranje ljudi koji mu �ele pomoċi oko njegove obrane.
Milo�eviċ, naravno, nije nevina�ce, niti je to mogao biti. Politika je
sama po sebi prljava stvar i �to je nivo političkog anga�mana vi�i, količina
neformalnih, vaninstitucionalnih akcija raste. Pored ove opċe konstatacije i
pored autokratskih postupaka, Milo�eviċ je (po autoru ovih redaka) imao dva
nedostatka:
-Birao je, često, krive ljude za suradnike, osamljivao se i sve je vi�e
gubio kontakt sa narodom.
-U određenim krucijalnim momentima, racionalnost (pragmatičnost) bi kod
njega prevladala nad vizijom.
Radi nekih svojih poltronskih i nelojalnih suradnika koji su mu
predstavljali Srbiju kao Potemkinovo selo, i koji su se bogatili na račun
nevolje srpskog naroda, Milo�eviċ je često bio dezinformiran o stanju u zemlji i
nije uvijek adekvatno politički reagirao. Sjetimo se samo afere oko opċinskih
izbora devedesetih kada je opozicija bila optu�ena da je te izbore
izmanipulirala. Sjetimo se i Milo�eviċeve odluke da godinu dana ranije od
predviđenog roka raspi�e predsjedničke izbore u 2000-utoj godini. Njegovi
savjetnici (a dio njih je sigurno bio dobro plačen od Amerikanaca) su ga
uvjerili kako je stanje u zemlji dobro i kako je sav narod uz njega pa je
raspisivanje prijevremenih izbora neminovnost. Direktan rezultat ovakve
nepromi�ljene odluke je za Milo�eviċa bio gubitak vlasti. �to se tiče drugog
nedostatka, ovaj je rezultat osobnog mi�ljenja autora ovih redaka, spekulativnog
je karaktera i ne mo�e biti predmet objektivne analize.
Naravno, mediokritetski, poltronski, pohlepni i nelojalni suradnici ne
oslobađaju Milo�eviċa odgovornosti za ono �to se u Jugoslaviji i Srbiji
događalo. Njegova odgovornost je, pored izuzetno te�ke
embargovsko-demonizacijsko-ratne situacije bila za stanje u zemlji
najznačajnija. Djelomično i zbog vlastitih gre�aka, Milo�eviċ je sada u vrlo
te�kom polo�aju. Međutim, autor ovih redaka se je često pitao �to bi netko drugi
na Milo�eviċevom mjestu bolje i vi�e uradio s obzirom na datu situaciju. Ali, ma
�to god da se misli o Milo�eviċevoj vladavini, njegovo je ispa�tanje u
zatvorskim okolnostima sada poprimilo Prometejske dimenzije. Njegovo tamnovanje
se pretvorilo u njegovu slobodu, u divovsku borbu za raskrinkavanje monstruoznog
američkog globalizacijskog poretka i u akciju za dedijabolizaciju srpskog
naroda.
U mnogim krugovima, kako zlonamjernim tako i naivnim, vlada uvjerenje
kako je Milo�eviċ nacionalista (u pejorativnom smislu), kako je prvenstveni
krivac za raspad Jugoslavije i kako je kriv za Tuđmanov dolazak na vlast. Ni�ta
pogre�nije.
-Milo�eviċu se mo�e pripisati �to�ta samo ne to da je (ekstremni, ultra)
nacionalista. Osim ako je nacionalizam briga za sudbinu dijela vlastitog naroda
na Kosmetu i u područjima van Srbije u zemlji koja se raspadala i gdje se je
srpski �ivalj iz konstitutivnog naroda pretvorio u deran�irajuċu manjinu?
Autor ovih redaka je nedavno u Hrvatskoj razgovarao sa istaknutim
predstavnikom za ljudska prava jedne medjunarodne institucije. Obojica smo se
slo�ila da Milo�eviċ ne mo�e biti nacionalista. Ali, zapitao se moj sugovornik,
zar Milo�eviċ nije bio svjestan da je svojom politikom izazvao srpski
nacionalizam i time dobar dio zla koje je zavladalo na na�im prostorima?
Ovakvo pitanje jedne dobronamjerne osobe ne mo�e ostati bez potpunijeg
odgovora. A odgovor je: Raspad Jugoslavije i proisteklo zlo je direktan rezultat
američkog, njemačkog, austrijskog i vatikanskog me�etarenja. Druga je stvar
koliko se je Milo�eviċ u tim okolnostima dobro snalazio i u kojoj mjeri je
njegova briga za sudbinu dijela vlastitog naroda prouzrokovala formiranje
(ultra) nacionalističkih raspolo�enja, grupa i djelovanja. Ali, zar se u ime
ne�eljnih poslijedica jedan dr�avnik, direktno impliciran u nametnuti konflikt,
mo�e i smije dezinteresirati za vlastiti narod?
I jo� ne�to. U sličnim situacijama, Amerikanci, Grci, Turci, Hrvati,
Albanci, Slovenci, Arapi, Kurdi, itd.(i njihove vođe), svi oni imaju pravo da
budu nacionalist (patrioti), da se samoorganiziraju, bore, pa i da pribjegavaju
terorizmu! Svi imaju na to pravo, ali ne i Srbi!
-�to se tiče priče kako je Milo�eviċ svojom nacionalističkom politikom
doveo na vlast Tuđmana, stvar je krajnje neozbiljna. Treba biti ili
nedobronamjeran ili ignorant pa ne uzeti u obzir Tuđmanovo povezivanje sa
emigrantskim, antijugoslavenskim grupama i nekim zapadnim vladama sedamdesetih
godina i u drugoj polovici osamdesetih. Treba usput zaboraviti i na hrvatski
maspok ranih sedamdesetih i maspokovu propagandu koja je djelovala na dobar dio
hrvatskog naroda i koja se tek privremeno primirila do Titove
smrti.
I da rezimiramo:
Milo�eviċ u ovom času, u ovom političkom farsičkom procesu koji se
odigrava u Hagu, ne vodi borbu (samo) za sebe; �to se njega lično tiče, on je
unaprijed osuđen. Njegova borba je mnogo �ira, historijska. Ona je borba protiv
novog totalitarnog svjetskog poretka, protiv neokolonijalizma. Ona je borba za
dostojanstvo srpskog naroda, iračkog naroda, afganistanskog naroda,
latinsko-američkih naroda, borba i za normalan su�ivot svih naroda na prostorima
biv�e Jugoslavije. Ona je borba protiv la�i i nasilja, a za dostojanstvo i
potrebu malih, siroma�nih naroda i dr�ava da upravljaju vlastitom sudbinu, da se
nitko ne mije�a u njihov suverenitet, da ih ne napada u ime la�nih, izmi�ljenih
razloga. Iz ovih razloga, bez obzira na ličan stav prema Milo�eviċu, njemu se u
ovoj borbi mora pomoċi: Javno iskazanim stavovima, svjedočenjima, dokumentima,
protestima protiv sada�njih svjetskih moċnika. I pobijedit ċemo, konkretno i
historijski, jer je istina na na�oj strani.
P.S. Ako mislite da mo�ete pomoċi na bilo koji način u naznačenom smislu,
obratite se autoru ovih redaka. Drugi dio ovog farsičnog procesa počima vrlo
brzo, za mjesec dana, u junu 2004. Svaki
prevod ovog teksta na druge jezike bit ce dobrodosao.
|
