21.05.2004
Kaluđeri nam pričaju da Njemci nisu ni poku�ali da ih brane, da brane manastir cara Du�ana. Potrpali su ih u transporter i odvezli u srpsko selo. Sad kad su Arnauti osjetili njihovu slabost sljedeći put kad krenu neće se Kfor zaustaviti prije Soluna
Uvijek sam volio da putujem patrijarhovim prevozom..
Devedeset treće kad su se autobusi raspadali, kad u njima nije moglo da se di�e patrijarh Pavle je gradskim prevozom dolazio do sestre u Učiteljskom naselju. Nikad nisam volio da se vozim kolima na kojima je napisano pres. Idealna meta za snajperiste i zabava dokonih na punktovima. Autobusima kojima je putovao običan svijet uvijek se br�e putovalo. I uvijek je u njima bilo dobre priče.
Na stanici kupujem kartu za noćni autobus koji, tako mi pi�e na karti, ide do Gračanice.
Pitam konduktera i on mi potvrđuje da je to taj autobus.
Prolazi kroz Pri�tinu, ide za Prizren do Draga�a.
I odmah sam osjetio da autobus nije isti kao oni kojima sam �irom zapaljene zemlje putovao. Ljubazni kondukter dijeli svim putnicima sokove sa slamčicom.
U tri ujutru pitam majstora: �Kad sti�emo do Gračanice?�
�A, ne idemo u Gračanicu.�
�Molim, a karta, �ta ovdje pi�e.�
�Pi�e, pi�e ali mi stajemo pet kilometara od Gračanice. Mi stajemo na raskrsnici i onda mora� pje�ke.�
Pada ki�a, nebo se sastavilo. Mrak je. Kuda ću sad. Adrenalin se penje do gornje granice. U telefonskom imeniku nema nikog sem Pjesnika koga budim. Čekaće me, ka�e. Telefon dajem R. A. dopisniku Bete. Da mu objasni gdje da me čeka. Opet sam imao vi�e sreće no pameti. Pjesnik �ivojin Rakočević stanuje sto metara od raskrsnice. I čeka me. U selu Preoci.
2.
Nema spavanja. U �est dolazi protosinđel otac Nektarije po nas da idemo u spaljeni manastir Svetih Arhanđela kod Prizrena. �ivojin i ja smo isku�enici. D�ip ima kosovske tablice uredne i papire. Idemo ka Prizrenu. Carskom gradu.
Gradu o kojem je nekad pjevao i sanjao ga crnogorski kralj Nikola. R. A. mi je pričao da okrug Prizren duguje Elektrodistribuciji za potro�enu struju četrdeset dva miliona evra.
U jedno selo kraj Prizrena do�ao je radnik Elektrodistribucije i poku�ao da isječe struju.
Na smrt su ga pretuki i poslali u centralu poruku: �Skidaćemo vas sa stubova kao vrapce ako ponovo poku�ate da sečete struju.� Amerikanci će ovdje morati da jo� mnogo toga nauče. Oni su do�li ovdje misleći da je u pitanju narod a ne plemena. Plemena koja ne priznaju njihovu vlast a o na�ima koji su na vlasti da ne govorimo. Oni imaju svoju plemensku vlast. I druga im ne treba. Jo� sto godina će proći prije nego im plate struju a o ostalom i da ne govorimo. U urbanim sredinama ulica je pleme. Svaki sokak ima svog plemenskog poglavicu. Imaju i mirovna vjeća koja rje�avaju probleme između plemena. Ki�a i dalje pada.
3.
Otac Nektarije, sa �pic nametom Lav, pretiče sve na putu.
Nekad su na Kosovu boravili i radili isto �to i Amerikanci danas mladoturski ka�njenički odredi.
Iz tog vremena ostala je turska vojnička izreka: �Kosovo vilajet - Arnaut Pismilet�. A pored puta auto-otpadi. Nisam ih brojao ali dvadesetak sigurno ih ima. Po�to plemenski poglavari ne izdaju vozačke dozvole ( ili i to rade) veliki je broj saobraćajnih udesa.
Lo�a kola, i vozači bez dozvola, uz to malo urađeni travom i eto posla za auto-otpad.
U kosovskom Pomoravlju postoji tradicija gajenja industrijske konoplje. Otud su stizali najbolji konopci.
Baba Miruna je gajila industrijsku konoplju �ezdeset godina prije nego �to ju je otkrila Unmikova policija koja je zadu�ena za borbu protiv narkomanije. I sve joj isjekla.
Između otpada, nove benzinske pumpe i nove i jo� nezavr�ene hale male privrede.
Prolazimo pored spaljene Bogoslovije (vatra je zahvatila i nekolike albanske kuće). Sem zgrade prizrenske Bogoslovije izgorio je i saborni hram Bogorodice Ljevi�ke (14. vijk), crkva Svetog Spasa (14. vijk), saborni hram Svetog Velikomučenika Georgija, crkva Svetog Georgija Runovca (15.vijk), u dvori�tu Episkopije, Episkopski dvor.
Mala crkvica Svetog Nikole, odmah preko puta episkopije, ru�ena je i raskopavana satima, skidan krst i olovo, bu�en oltar.
U Prizrenu je doskoro bilo �ezdesetak Srba. Sada su u njemačkoj bazi ili su oti�li. Izgorilo im je sve. I Bogoslovija, posljednje prihvati�te.
Stari deo grada Potkaljaja vi�e jednostavno ne postoji. A trotoari Prizrena svje�e urađeni behaton pločama i betonskom galanterijom. Sve se �minka. Ulazimo u klisuru u kojoj je manastir Sv. Arhanđela. Bez ekskorta. Čudesno je mjesto gdje je car Du�an odredio da mu bude manastir. Kao da je bo�ja pesnica udarila u klisuru i napravila mjesto za manastir. Iznad doline su vrhovi �ar planine sa snijegom. Na jednom od vrhova je utvrđenje Vi�egrad.
Odavde su oteli devedeset devete igumana Haritona. Tu su iznad stijena postavili eksploziv kad je bio va�ar. Deset kila eksploziva. Srećom niko nije stradao. Njemci koji sad čuvaju ru�evine izgorjelog konaka po pet puta kontroli�u dokumenta dok nas između bodljikavih �ica ne propusti�e da uđemo. Sve je izgorilo. Bilo je dovoljno dva momka na ulasku u klisuru da kobrljaju kamenje. I niko ne bi u klisuru mogao da uđe. Da ne govorimo o snajperistima. A ne čuvena njemačka vojska.
Zvono le�i na livadi. Krova nema, nema ni tragova gđe je nekad bila čuvena duborezačka radionica. Kaluđeri su u kontejneru a slu�ba je pod �atorom. Nedeljno jutro, ki�ovito. Majsko. Vuku se oblaci oko vrhova planine. U tom �atoru-crkvi petorica monaha, �ivojin i ja na liturgiji. Izmrzao, neispavan, pokisao, upla�en.
Ali, kad poče slu�ba odjednom mi vi�e nije hladno.
Čitaju se �itije svetog Joanikija Devičkog (Grigorije Bo�ović ga zove Joanićije).
Kad su pljačkali Devič, za onoga rata, neki mađarski kapeten naredi da se otvori grob sv. Joanikija Devičkog.
Zaludu su poku�avali, ploču pomerili nisu, ali zato je kapetan umro jo� iste noći.
Poslije slu�be pokazuju mi grob cara Du�ana i pored njega dve iskrivljene �ipke od skela. I ovi su nesretnici poku�avali da otvore grob cara Du�ana ali im nije uspjelo.
Kaluđeri nam pričaju da Njemci nisu ni poku�ali da ih brane, da brane manastir Cara Du�ana. Potrpali su ih u transporter i odvezli u srpsko selo. A klisura je takva da je dovoljno bilo da razapnu vi�e redova bodljikave �ice pa da ne mogu proći. Zato su ih njihove �vapske novine nazvale zejcovima.
Sad kad su Arnauti osjetili njihovu slabost sljedeći put kad krenu neće se Kfor zaustaviti prije Soluna, ka�e �ivojin. U povratku kod Starog Grackog na putu zastoj.
Unmik policija propu�ta prvo kolonu od Pri�tine a onda od Prizrena. Pored puta dva slupana vozila. A u njivi kleče tri Arnauta sa lisicama na leđima. Jedan poku�ava da se okrene. Kad puče danga po glavud�i.
Da pre�alim nisam mogao �to ih ne slikasmo.
4.
Ovdje ti je u Čaglavici bio pravi rat. Samo �to Arnauti nisu čitali pravila ratovanja od Ji Sena. U tri hiljade godina staroj knjizi �Umijeće ratovanja�, Ji Sen pi�e da kad opkoljava� protivnika uvijek mu treba ostaviti prostor da bje�i, ne uradi� li tako svi postaju junaci. I zaista mi pričaju da su se junački tukli momci iz Čaglavice poku�avajući da za�tite selo, ostrvo u arnautskom moru. A onda su se sa mrakom pojavili Amerikanci i razjurili Arnaute. Ono �to nisu mogli da shvate američki analitičari bilo je kako se samo na prvi pogled masa pretvarala u formacije koje su napadale koordirano .Nisu mogli da shvate da imaju posla sa plemenom.
5.
Sada je ovdje sve njihovo, čak i Aleksandar Veliki.
Zovu ga Leka Emadhe. Da nije mo�da dobio ime po onom Leki.
Sem d�amija i auto-otpada, sem benzinskih pumpi pored puta se vide i spomenici viđenim separatistima rađeni u stilu kineskog socrealizma.
�to se tiče muzike posvećene izginulim junacima Ja�ariju i ostalima, tekstove su uglazbili na ruske partizanske i revolucionarne pjesme.
U Pri�tini, u Pri�tini varo�i nema vi�e Srba. Svakoga dana je autobus iz konc logora, zgrade za Srbe dovodio djecu do �kole u Lapljem Selu. Iznad radnog stola, pored rasporeda časova u napu�tenom stanu na�ao sam zalijepljenu poruku male Teodore, srpske Ane Frank, pisanu dječjim rukopisom. �Ne smem da izađem u hodnik. Ne sme da mi padne na pamet da otvorim vrata. Ne smem da trčim za mamom kad hoće da otvori.
Moram da slu�am majku.
Moram da slu�am Maju.
I aneks velikim
slovima
�NIJE MOJA BRIGA ZVONI LI ZVONO NA VRATIMA ILI NE.�
NEBOJ�A JEVRIĆ
