Reakcije čitalaca iz dijaspore se ne stišavajuPomoći talentimaVaš list čitam od kada sam uvideo pre nekoliko godina da je najrealniji od svih u našoj zemlji. Rubrika "Glas čitalaca" je među svim listovima koji izlaze u Srbiji najčitanija i najobjektivnija. Objavljujete i nas iz dijaspore što to drugi ne čine, a i biraju tekstove koji njima odgovaraju a ne čitaocima i običnim čoveku!" Povod zašto se javljam je nedavno, tačnije objavljeni članak u "Glasu čitalaca" od 18. maja pod naslovom "Vratio bih se u Srbiju ali nemam gde! Tekstopisac Miodrag Bjelić, profesor matematike i statistike na Mercz Colledge je u potpunosti sve ispravno i realno napisao. Ali gledao sam pre neki dan na satelitskoj televiziji prenos iz Sava centra u Beogradu promociju prvog srpskog domaćina Bogoljuba Karića, za predsednika Srbije! Sve je lepo i korektno izgledalo. Ali apropo Bjelića, prijatno nas je sve u dijaspori iznenadilo nenapisano izlaganje mladog fakultetski naobrazovanog momka i košarkaša Prve divizije koji je osvojio dva zlatna prstena u SAD Zorana Milosavljevića rođenog u Trsteniku. Zoran je svoju mladost proveo u Americi, školujući se sve do magistrature. Samo zahvaljujući svojim velikim trudom i radom danonoćno radeći po 18 časova postigao je izvanredan uspeh. E, takav mladi svetski stručnjak, a naše gore list, u svom obraćanju naciji bez ikakvog opredelenja rekao je nadahnuto bez ikakvog uvijanja čestito i pošteno kako i na koji način naša omladina ima intelektualni gen. Kako se školuje omladina odričući se mnogih neponovljivih trenutaka u svom životu. Vidi se da naša Država ne daje nimalo nade da vrati a kamoli zaposli ovakve talente koji govore nekoliko svetskih jezika! Pa zar da čamimo i kaskamo poslednji na Balkanu da uđemo u Evropu!? Pa zar da toliko nemamo vizionarskog da ovakve kadrove za koje nismo uložili nijednog centa, ni jednog dinara u njihovo školovanje i edukovanje, nema mesta u našoj Državi! Tim pre, što oni žele i vraćaju se u maticu ne tražeći ništa i nikakvu nadoknadu za sve što su uložili sami oni i njihov i roditelji! Pa vidite kakva nam je diplomatija, čast izuzecima, ali u diplomate šaljemo nestručne, nekvalifikovane, koji osim letovanja u obližnje zemlje nisu videli inostranstvo! A da ne govorimo o jezicima! Dakle, mladi žele da se vrate, i konkretno govornik se vratio, ali kod koga kada ih niko ne zove niti pita, niti upošljava, jer se sve odvija pod stranačkim opredeljenjima. Ako ste u nekoj stranci taj vas i zapošljava i zove ako niste već ste neopredeljeni nema šta da tražite i sve dok se nešto u budućnosti ne promeni!!! Bog Srbiju čuva a narod će se opametiti jednoga dana. Vašoj cenjenoj Redakciji, novinarima i urednicima kao i Vlasniku ovog časnog lista želim u ime svojih 46 prijatelja od srca samo sreću veći tiraž svima i Vašim porodicama, neka Vas Bog blagoslovi za sve što radite za srpski narod. Od srca, iz dna duše, Vaš cenjeni i verni čitalac do groba Lekar Petar Vasić |
||
Reakcija na pismo "Vratio bih se u Srbiju, ali nemam gde"Ko zna gde je najbezbednije živeti?Nije mi bila namera da se uključujem u ovu polemiku ali pošto se radi rekao bih o načelnim i veoma bitnim pitanjima, koja su od opšteg interesa i sagledavanja stvari dao bih ovim putem svoj pogled i stav. Pažljivo čitajući dopise gospodina Bjelića vidim da se radi o čestitom i ispravnom čoveku koji je uvideo nažalost na svom ličnom iskustvu ono što mnogima u Srbiji koji vape za "slobodarskim i divnim Zapadom" a pre svega Amerikom nije još uvek jasno. Naime, svi ti slavopojci i glorifikatori Zapada i Amerike bi trebalo prvo da okuse taj isti Zapad-Ameriku na delu pa tek onda da daju olake procene o ovom ili onom što eto "nama u Srbiji jeste mislena imenica", i šta nama u Srbiji "nedostaje." Primera radi (ima ih sijaset) bio sam pre nekoliko godina u Klivlendu i gledao na televiziji intervju sa jednim našim starim iseljenikom koji je otišao u Ameriku-Ohajo pre 40 godina. Pitali ga kako živi. Rekao je: Znate pre 40 godina sam se osećao bezbedno a sada najkasnije u 17.30 zatvaram sve prozore i vrata na kući i strahujem. Da li treba posebno isticati da u toj "najvećoj zemlji na svetu" kako kaže gospodin Spajić novinari dobijaju otkaz zato što pišu loše o Bušu, da taj isti Klinton i Buš u svom svakom govoru moraju bar nekoliko puta da spomenu Ameriku kao najjaču i najveću. A njihovu "demokratiju" su uvidele mnoge zamlje na svetu, na veliku žalost i mi Srbi. Da li treba takođe posebno isticati da mi u Srbiji dajemo recimo prava nacionalnim manjinama na svoj jezik i pismo i to kao službeni dok recimo u državi Kaliforniji gde je populacija većinom Hispano-američka nema ni govora o tome da bi se španski kao dominantni jezik proglasio zvaničnim.(Isti je slučaj u Novom Mekisku, Floridi). Čak je njihov jedan visoki funkcioner kada su u Kanadi izbili sukobi oko Kvebeka rekao kolika je greška što i u Kvebeku (gde žive daleko najvećim delom Francuzi) isključiva komunikacija nije na engleskom jer dvojezičnost vodi u propast i separatizam. Vidi sada... Mihailo
Stevanović | ||||

