Glas javnosti,
 
Nedelja, 30. maj, 2004.
 
Tema:
 
http://www.glas-javnosti.co.yu/danas/srpski/T04052901.shtml
 

Iz Lepoglave, najstro�eg i najvećeg zatvora u Hrvatskoj, na slobodu pu�tena dvojica Srba

Devet godina robije ni krivi, ni du�ni

Du�an Eraković: Imanje mi je spaljeno i odavno pusto. Idem kod strica koji �ivi na Novom Beogradu. Kud ću dalje, ne znam. Jovan Bad�oka: Zbog montiranog procesa deca su odrasla bez mene. �ena mi je obolela, čekaju me svo troje u Medveđi

Kad su dobili "uvjetni" otpust posle devetogodi�nje robije, hrvatski Srbi Jovan Bad�oka (41) i Du�an Eraković (35) su kupili jednog "odojka", ne�to pića i sa "na�ima" i sa "njihovima" proslavili napu�tanje najstro�eg i najvećeg zatvora u Hrvatskoj. Uprava čuvene robija�nice malo je za�murila na ovakvu vrstu opro�taja, a ni zatvorenici Hrvati nisu imali primedbi.

U petak popodne, na ničijoj zemlji, njih dvojica su �urno prebacili nekoliko kesa i dve mr�ave torbe iz gepeka vozila hrvatske kancelarije Međunarodnog crvenog krsta u karavan njihovih kolega iz Srbije. Pomalo u grču zbog predstojećeg susreta sa porodicama, Jovan i Du�an pričaju uglas.

Spremaju novi �trajk

U Lepoglavi tamnuje jo� 45 Srba osuđenih za dela ratnog zločina. Upravo se, ka�u Jovan i Du�an, spremaju na �trajk glađu. Dok novine pi�u da će uskoro biti organizovan transfer u srpske zatvore u dve ili tri grupe, ljudi iz ambasade rekli su da će prebacivanje početi u julu i to u malim grupama od po tri do pet zatvorenika.

- Va�no je da smo �ivi i zdravi. Izdr�ali smo robiju, ali nismo ratni zločinci. Iako nikad nisam ni mrava zgazio, odvojen sam od porodice kad je moje dete imalo pet godina. Danas ide u sedmi razred - ka�e Bad�oka koji je zarobljen u akciji "Oluja" 1995. godine.

Dok je sedeo među civilima u nekoj sportskog hali jedna �ena, kojoj je otac poginuo u �kadrnji, preletela je pogledom preko zatvorenika i na pitanje da li nekog prepoznaje uprla prstom u njega: Eno, onaj plavi. To je bio jedini dokaz i na sudu.

Odmah posle dobrovoljne predaje sa grupom vojnika iz sela �tikovo, Erakovići, otac i sin, zavr�ili su na grupnoj optu�nici za počinjeni ratni zločin na tom području. Du�an je prvo dopao u splitski zatvor i ka�e da retko po�eli da se seti tih godina neposredno po zavr�etku rata.

- Prve godine robije bile su grozne. Stra�ari te izvedu u �etnju po zatvorskom krugu i posle pet minuta te vrate nazad. Ako i ostane� dva sata napolju, �eta� po krugu prečnika 20 metara ruku obavezno skr�tenih na leđima i pogledom uprtim u zemlju - priča Du�an, a Jovan se nadovezuje: - Bilo je tada i ljudi slomljenih ruku i nogu - zavisi ko je na koga nai�ao i ko je koga ispitivao.

Poslednjih godina, obojica se sla�u, maltretiranja nema. �ale se jedino na uslove "srpskog odjela" u Lepoglavi koje je tek nedavno renovirano. Do skora je voda retko stizala do četvrtog sprata kaznionice, pa je bilo te�ko popgoditi kad će je slab pritisak poterati na gore. Srbe vi�e ne odvajaju od hrvatskih zatvorenika, zajedno rade na zatvorskoj ekonomiji - seku �umu, sade, kose i gaje povrće. Srpski sve�tenici Petar Olujić, Marinko Juretić, Milenko Popović i mitropolit Jovan redovno posećuju srpske zatvorenike. Donose cigare, kartice za telefon i leče du�u.

Robijao i Broz

Kazneno-popravni zavod Lepoglava je zatvor maksimalne sigurnosti na krajnjem severozapadu Hrvatske, u blizini Vara�dina. Stara i tro�na zgrada, građena tokom Prvog svetskog rata, mo�e da primi oko 6.000 zatvorenika. U tesnim sobama Lepoglave, u kojima pre renoviranja nije bilo ni sanitarnog čvora ni tekuće vode, sme�teno je po nekoliko osuđenika.
U najgorim uslovima kaznu su slu�ili osuđenici tzv. srpskog bloka koji je o�tećen jo� u pobuni zatvorenika 1991. godine.Lepoglava je poznata i kao "komunistički univerzitet", kako su je nazivali funkcioneri KPJ zatočeni u vreme vladavine kralja Aleksandra. Njen najčuveniji zatvorenik bio je Josip Broz Tito.

Iako je odnos prema njima bio korektan, ne mogu da zaborave devet godina izgubljenih u zidinama kazamata. Du�an ka�e, nije stigao da se o�eni, jer je utamničen u 26. godini. Jovan je stigao, ali mu, kako vi�e puta ponavlja, zbog političkog i montiranog procesa, �ena ostala sama sa dvoje dece koja su odrasla bez njega. Luka ima već 20 godina, a Sandra 14.

Jovanovi roditelji i sestra poginuli su u ratu, �ena Ljubica u međuvremenu obolela čeka ga sa decom u Medveđi. Du�anova dva brata i majka su u Crnoj Gori. Na pitanje kuda ide, sle�e ramenima:

- Imanja u �tikovu vi�e nemam. Sve je spaljeno i odavno pusto. Idem kod strica koji �ivi na Novom Beogradu. Kud ću dalje, ne znam.

Tanja Kaluđerović

 

Granični prelaz Batrovci nekada je bio najprometniji, a sada ga krase dve barake, korov i oronuli fri �op

Veza sa Evropom sramota za dr�avu

Automobili nasukani u ovećem nizu na Batrovcima, graničnom prelazu sa Hrvatskom, samo su uvertira u auto bujicu koja će se na leto sjuriti s autoputa Beograd - Zagreb. Jedan od poslednjih dana maja bio je, bar neukom oku, prilično prometan za prelaz koji ima samo po dve trake na ulazu i izlazu zemlje.

- Nije to ni�ta. Tek će kolone biti nepregledne. Kad se sliju s autoputa u ovo usko grlo, a negde gore se napravi čep, to će biti problem. Sad kamioni čekaju po nekoliko sati, a automobili petnaestak minuta, ka�e jedan od pograničnih policajaca koji budno motri na granični promet i čeka da nadle�ni ispune obećanje i pro�ire prelaz sa jo� po dve trake.

Na nekad najprometnijem graničnom prelazu posle međurepubličkog rata ostale su samo dve barake. Kad je pro�le godine ukinut vizni re�im, a hladni odnos između dve dr�ave otoplio, na brzinu je sklepan privremeni granični prelaz. Putnici ka�u da je velika sramota za dr�avu da centralna veza sa Evropom i najkraći put do Istoka "bude ovakav kr�".

- Nedavno nisam mogao da uđem u kancelariju AMSS jer je ulaz zakrčio ogroman kontejner. Prelaz izgleda očajno i očigledno je usklađen sa dr�avnom politikom - da ne vodi računa o nebitnim stvarima, revoltirano komentari�e ovaj prelaz Goran iz Beograda.

Čim stupe na ničiju zemlju, onima koji pritiču nama ukazuje se čudan prizor. Kako minu hrvatski granični kamen, zakorače na zaraslu, obraslu i musavu SCG stranu. Prvi (i najupečatljiviji) utisak je da ulaze u jednu neobrijanu i nepot�i�anu dr�avu iz koje na njih �kilji oronuli Djuti fri �op gotovo do krova urastao u gusti�, travu i korov.

Na graničnom prelazu očekuje ih uma�ćen asfalt, niz monta�nih belih zgrada čiju bezličnost kvare samo lastavičja gnezda pod strehama i jedna kafanica u koju jedva staje četrdesetak ljudi. Javni toalet čist, ali očigledno privremeni objekat. Svugde čučavci i ćosava vrata ispod kojih vire noge. Zaklona od sunca ima samo pod nadstre�nicom koja nadvisuje carinsku i policijsku kontrolu. S obe strane asfalta nabujala kopriva i �a� koji opasuje ne�iroki kanal.

- Svakog dana tu zastane desetak autobusa, putnici bi da protegnu noge, popiju kafu, a nemaju gde. Nema ni jednog automata za sokove, samo jedna skvrčena prodavnica koja nudi smoki, cigare, ne�to sokova i slatki�a, ukratko nabraja jedan od zaposlenih "�iroku" turističku ponudu na na�oj granici.

Saznajemo da prelaz (treba da) odr�ava JKP "Standard" iz �ida. Od dr�ave dobijaju pare za negu zelenila, či�ćenje granice, uklanjanja smeća. Izgleda da svraćaju retko.

- Nadle�ni su obećali da će do Olimpijade u Grčkoj ovaj udarni prelaz biti upristojen. Biće sigurno gu�ve, ljudi će čekati, a nema gde ni da sednu, ni da se osve�e, upozoravaju zaposleni, dok se putnici trude da turističke potrebe zadovolje na hrvatskoj strani.

Dok kontroli�u putnike, često pogledavaju na uređenu stranu suseda i pitaju se - za�to i oni ne bi uveli takse za strance kao kolege preko puta, pa da srede ovu nedođiju. Svaki kamion, i na ulazu i na izlazu hrvatske strane, plaća preko takse pet evra, putnički automobil upola manje. Svakog dana u proseku granicu pređe oko 200 kamiona i dvostruko vi�e automobila, �to znači da hrvatska granica dnevno inkasira oko 2.000 evra. Kad se to pomno�i sa 365 dana u godini, dobije se suma koja bi Batrovce pretvorila u vrhunski prelaz koga se niko ne bi stideo.

T. Kaluđerović



Одговори путем е-поште