Hrvatska Srbiji plaća odštetu za odmarališta
Građani i poduzeća imaju pravo na povrat imovine od 12. prosinca 1990. bez obzira na nacionalnost
Sredinom 90-ih Fond za privatizaciju prodao je odmaralište na Sutivanu od 300 četvornih metara Androniku Lukšiću za 125.000 njemačkih maraka. Desetak godina nakon toga srbijanski grad Sombor šalje zahtjev RH za povratom te nekretnine. Slično tomu, HFP je do 2000. godine kada je Vlada obustavila prodaju spornih nekretnina, prodao desetke odmarališta i ostale imovine u vlasništvu srbijanskih poduzeća, gradova i udruga. Imovinski problemi između dviju država dosad su se mogli različito tumačiti, a od 3. lipnja na snagu stupa Sporazum o sukcesiji između država sljednica bivše Jugoslavije kojim se regulira povrat imovine.
Nadoknada u novcu
Hrvatska je odugovlačila ratifikaciju sporazuma koji je potpisan 2001.
godine do nedavno, kad je Sabor konačno dao zeleno svjetlo tome međunardonom
sporazumu. Po njemu, svi građani i poduzeća imaju pravo na povrat svoje imovine,
i to od 12. prosinca 1990. godine bez obzira na nacionalnost i državljanstvo
koje su poslije mogli steći. Sporazum prati i odluka Vlade od 7. travnja ove
godine kojom se nalaže raznim ministarstvima da naprave metodologiju povrata ili
nakande za imovinu. Što se tiče Hrvatske, ona će većinu povrata morati
nadoknaditi u novcu, jer je svu imovinu srbijanskih poduzeća (imovina poduzeća
drugih bivših republika nije sporna) država nacionalizirala i potom većinu
prodala trećim osobama. Pitanje je na koje su i na početku procesa upozoravali
stručnjaci - koliko će država profitirati prodajom nekretnina kojima je
vrijednost tada bila simbolična.
Obveznice
Odvjetnica Marija Turudić kaže da će se
dvije vlade morati dogovoriti kako odrediti naknade za imovinu i rok u
kojem se one moraju isplatiti. Realno je da će vlasnici tražiti tržišnu
cijenu nekretnina, što bi predstavljalo golem izdatak za državni proračun.
Pitanje je koliko će međunarodna zajednica pritiskati da se taj problem
što prije riješi, no jedan od oblika naknade jesu i državne obveznice kao
dugoročniji vrijednosni papiri kojima bi Hrvatska isplatila bivše vlasnike
iz SiCG, kaže Marija Turudić.
Primjer Lukšića
Na primjeru Lukšićeva odmarališta vidi se da će država na kraju morati
dati višestruko veći novac nego što ga je dobila prodajom kuće na Sutivanu.
Slično je s odmaralištem u Baškoj Vodi koje je prodano Marinku Bobanu, ili onoga
u Brelima - sada vlasništvo tvrtke Ante Žužula. Primjerice, samo beogradske
općine imaju desetke odmarališta na Jadranu, židovske općine nekoliko, potom
sindikati i poduzeća, računa se više od sto odmarališta ukupno. Od tvrtki
najviše nekeretnina potražuje Jugobanka, Genex Centotekstil i drugi. Hrvatska
poduzeća od prije dvije godine počinju s povratom svojih nekretnina ili su na
putu do njih, poput Kraša i Varteksa. Kako u Srbiji nije bilo privatizacije do
prije tri godine, tako ni nekretnine nisu promijenile vlasnika pa je moguć
povrat u naturalnom obliku. Nešto je teži problem s Inom koja traži benzinske
postaje Beopetrola. Tamošnje vlasti tvrde da je Ina raspadom nekadašnjeg SOUR-a
u kojem je bila izgubila pravo na imovinu, jer u suprotnom bi i Beopetrol mogao
tražiti od Ine nekad zajedničku imovinu.
Snježana
Mlinarević
