OPROSTAJNI GOVOR RODENOG BRATA DUSKA JOVANOVICA
Miodrag Jovanovic: Saucesce drzavnog vrha najveci cinizam
Moj Batica,
Mozes li i da pretpostavis kako sam se osjecao kada sam kasno sinoc u
haoticnim mislima, skrhan bolom, uzimao papir i olovku da se s tobom
oprostim. U zadnje vrijeme si se sa mnom salio kako ja na sahranama i ne
moram poznavati pokojnika, samo kad mi daju ime, prezime i godinu rodenja
izaberem prave rijeci da sve zaplacem. Ali danas takve rijeci tesko
pronalazim, mozda zato sto i bez jedne rijeci placem.
Da te obavijestim dragi brate o nasoj porodici, da malo popricamo, da se
dogovorimo kako i da li je moguce dalje. Ja drugaciji govor tebi ne umijem
da odrzim.
Moram da ti kazem da su se zadnja dva-tri dana umjesto tebe, tvoga dragog
lika, porodicne krutine, u nasu kucu uselili razni leksilijumi, bensendini,
infuzije i drugi ljekovi - ne da bi sa njima svercovali, kao tvoje ubice, na
cije je puteve tvoja novina nepogresivo ukazivala, nego da bi nekako fizicki
prezivjeli. Zlocinac je ispunio svoj pakleni naum: zadao nam je ranu
neprebolnu - i tebi i nama - od Miska i Duska, jer se, skoro vrsnjaci,
nikada nijesmo razdvajali, ostala je samo polovina, i manje od toga< tatu i
mamu je skoro sahranio - radost zivota koju su s nama imali zamijenili su
bolni jauci i kletve - razumijem ih< S Danijelom je najteze, znas nju, a
Vladan umjesto da je malo utjesi isto toliko pati. Ana i Dana naslucuju da
se nesto strasno desilo. I Jelena se mnogo promijenila. Ponekad te prekorim:
zasto si bas morao biti tako savrseni dever da je toliko zabolis. NJena
citulja u tvome "Danu" jeste njen dirljivi oprostaj od tebe. I nas ujak,
sestre od ujaka, braca i sestre od tetaka podijelili su sa nama nas
neizreciv bol. Znam tvoja velika tuga i briga je nasa Saska kojoj je poslije
zle sudbine ostalo da mozda po koju crtu tvog bozanskog lika i karaktera i u
meni prepozna. Ostaju joj samo sjecanja na kratki zivot sa tobom, ali zivot,
kako mi je pricala, ispunjen velikom srecom, koja nije dugo trajala. A za
ono najvaznije za Saskom ne brini< brinucemo, makar samo dio onoga koliko si
ti nesebicno o nama svima. Gledamo je kao u Boga i nadamo se da nam poslije
ovoga pakla donese zivot.
Posto me dobro poznajes, siguran sam da mi vjerujes da se ni meni previse ne
zivi. Nekako nemam ni volje ni snage. Bratska rana je preduboka i nikad nece
zarasti. Ipak, i u najcrnjim minutima razmisljam, i od tebe mrtvoga trazim
spas: Pitam se sto bi ti uradio da si na mom mjestu, a ja u kovcegu, sto je
prije desetak dana, kao sto si bio svjedok, zamalo i bilo. Mozda bi te onda
zlocinci ovoga djela preskocili, mozda bi im zadrhtala ruka ili bi srce od
tuge i njih zaboljelo. I znam sto bi ti sa ovoga mjesta porucivao: ovako jak
trazio bi i nekako nasao izlaz za cijelu porodicu, cistio bi drugima suze, a
svoje bi u dubokom bolu krio, jer ti si plakao, dobro sam te poznavao, u
samoci kad te niko ne vidi. Moram li, a ne znam mogu li, ovaj tvoj amanet i
ja sprovesti.
Voljeni brate,
U ovom za nasu porodicu crnom vremenu, u ova dva-tri dana, i dvije-tri
strasne noci saznao sam nesto o cemu, priznajem ti, ni ja nijesam dovoljno
znao. Saznao sam da ti zapravo i nijesi pripadao samo nama, samo tvojoj
porodici, ti si taman toliko pripadao i cijeloj Crnoj Gori i Jugoslaviji. Za
nas si bio nas Batica, a za Crnu Goru Dusko Jovanovic sa najvecim vrlinama
koje krase jednu ljudsku velicinu. Zato je postena Crna Gora stiskom ruke,
naprekidnim dugim povorkama ka tvome odru, iskrenim suzama od znanih i
neznanih pomalo ublazavala nasu bol. Telegrami saucesca stizali su iz
cijelog svijeta.
Jedan telegram iz crnogorskog drzavnog vrha nije nam se nikako svidio. Izraz
saucesca Duskovih visegodisnjih mucitelja i progonilaca porodica je
ocijenila kao najveci moguci cinizam te ga zato sa indignacijom odbacuje.
Tvoj kum Dejo dosao je cak iz Holandije. No, ovoga puta pobijedila je
nepostena Crna Gora. Dok vecinska Crna Gora istinski tuguje za tobom,
zadrigli silnici, zlocinci i njihovi narucioci negdje u luksuznim vilama, u
oblaku duvanskog dima, sa hasisom, heroinom ili ko zna kojom drogom uz,
seksualne perverzije sa maloljetnicama slave uspjesno zavrsen posao. Misle
da ce ubistvom Duska Jovanovica, put do istine, do njihovih sramnih zivota,
navika i biografija biti prekinut. Porucujem im da su se Duskovi
visegodisnji mucitelji, te intelektualne prazne glave grdno prevarile. Znam
da moga brata vise niko ne moze vratiti, da nasa porodica njegovim gubitkom
nikada ne moze biti ona ista, ako je to bio cilj prebogatim rdama postigli
su ga, ali njegovu ideju, ideju slobodne i demokratske Crne Gore, za koju je
Dusko i zivot dao, nijesu. Nasuprot: prave poruke su se u protestnoj setnji
juce od trga do mjesta tvoje pogibije cule glasnije i otvorenije nego ikad.
Veliki broj upaljenih svijeca za pokoj tvoje dobre duse mozda ce odloziti
sigurno vec zakazane orgije.
I sto da ti kazem na kraju. Da kazem: laka ti zemlja. Ne mogu: zemlju ne
mogu da pomenem jer ti si jos dugo trebao da budes vitez na zemlji a ne,
vitez u zemlji. Da te samo zamolim: dolazi nam sto cesce u snove: onako
lijep, nasmijan, velicanstven kao pravi brat, sin i muz, kao Batica iz
najsrecnijih vremena nase porodice, makar nam zore poslije tih susreta bile
jos uzasnije.
Svima se, i u ime Duska, zahvaljujem na ovolikom prisustvu koji nam je
zaista bio veliki razlog da moramo i pored velike nesrece i dalje zivjeti i
trajati.
http://www.revijad.cg.yu/dan/
Srpska Informativna Mreza
[EMAIL PROTECTED]
http://www.antic.org/
