| Kukavice ćute, zločinci vršljaju | |
|
01.06.2004.
Momir Bulatović Umjesto stvarnih kriminalaca, Duška Jovanovića su povlačili po sudovima. Umjesto onih koji su uništili svoje fabrike, njega su sumnjičili za privredne prestupe jer se, Bože moj, usudio da nešto stvori i napravi uspješnim (a nije bilo `zahvaljujući Vladi Crne Gore`). Umjesto da mu pruže zaštitu od ponovljenih huliganskih napada i mafijaških prijetnji, policijski rukovodioci i državni činovnici su naplaćivali svoje `duševne patnje`, nastale zbog toga što je Duškov Dan prenosio da ih je Interpol uhvatio u međunarodnoj kraći. Onda je NEKO donio odluku da Dušku Jovanoviću uskrati pravo na život. Urađeno je to zločinački hladno i promišljeno. Smrt je ućutkala jedna, a strah će sva ostala usta. S mjesta prvog čovjeka finansijske policije Crne Gore, prije punih sedam godina, krenuo je u bitku protiv šverca, kriminala pod državnim okriljem, korupcije i drugih zloupotreba državne moći. Sukobio se, otvoreno i raspolažući svim argumentima, s ondašnjim (i sadašnjim) predsjednikom vlade. Kao opozicioni poslanik, pokazivao je i dokazivao gdje su vršene zloupotrebe i koji državni organi i moćnici stoje iza njih. Korumpiranim, nesposobnim i lažljivim ministrima i visokim vladinim činovnicima Duško Jovanović je smetao ne samo kao urednik novina koje su pokazivale njihovu dvoličnost, već i kao stalno podsjećanje na ono što su i sami morali da urade, a nisu imali lične i građanske hrabrosti. A, kada većina uporno i kukavički ćuti, onda zločinci mogu da rade što im na pamet padne. Duško Jovanović je učinio i više nego li je mogao. Svoje pregnuće je platio najvećom cijenom. Njegova savjest može da bude mirna. A, što se tiče Crne Gore, njena savjest (šta li to, zapravo, bijaše?!?) ovim bi povodom morala da proključa. Pod uslovom da još ima Crne Gore. |
http://www.inter-nacional.com/
