31. 5. 2004.
Krivicu za početak rata u BiH snose Alija Izetbegović i dio međunarodne zajednice
Srbi nisu bili za rat
Na planu pronala�enja mirnog rje�enja na potezu je bila međunarodna zajednica (koju ni danas nije jednostavno definisati) i tada�nja Evropska zajednica, koju je ucjenjivala Njemačka prijeteći da će razbiti tek uspostavljenu spoljnu politiku EZ dogovorenu u Mastrihtu ako se ne postupi po njenim viđenjima rje�enja. EZ podlegla je ucjeni njemačkog ministra spoljnih poslova Hansa Ditriha Gen�era i priznala secesionističke republike kao nezavisne dr�ave, a 6. aprila 1992. i BiH
pi�e: Zoran Janković
U dosada�njoj istoriji svijeta dr�ave su uglavnom nastajale i nestajale u ratovima. Jer rat je nastavak politike nasilnim sredstvima, a dr�ave grade i razgrađuju politike i političari. Svaki izuzetak od ovog pravila pozitivan je i pru�a nadu za buduća vremena. Raspad biv�e SFRJ dogodio se u okolnostima propasti komunizma i socijalizma na svjetskom planu, ali i konstituisanja novih svjetskih, unipolarnih odnosa sa postojanjem samo jedne izrazito dominantne svjetske sile � Amerike, i njene �elje da ostatak svijeta oblikuje prema vlastitom konceptu. Ma koliko izgledale pre�iroke, ovo su okolnosti koje su najvi�e determinisale način disolucije Jugoslavije, a i danas određuju budućnost malih i srednjih nacija.
Prva se otcijepila Slovenija uz najmanje prolivanja krvi (danas je članica Evropske unije). Slijedila je Hrvatska, uz mnogo ozbiljniji rat i sa ozbiljnim posljedicama. I povr�an poznavalac ovda�njih prilika znao je da će najte�e biti sa Bosnom i Hercegovinom, koja je bila svojevrsna paradigma svih jugoslovenskih problema. Jer BiH je bila, takoreći, Jugoslavija u malom. Ovdje su se najdublje konfrontirali interesi tri najbrojnija naroda: Srbi su iskreno �eljeli ostati u Jugoslaviji, muslimani su �eljeli unitarnu BiH, a Hrvati ni jedno ni drugo. Da i ne spominjemo brojne interese čija se matičnost nalazi daleko odavde.
Propu�tene �anse da se sačuva mir
Na planu pronala�enja mirnog rje�enja na potezu je bila međunarodna zajednica (koju ni danas nije jednostavno definisati) i tada�nja Evropska zajednica, koju je ucjenjivala Njemačka prijeteći da će razbiti tek uspostavljenu spoljnu politiku EZ dogovorenu u Mastrihtu ako se ne postupi po njenim viđenjima rje�enja. EZ podlegla je ucjeni njemačkog ministra spoljnih poslova Hansa Ditriha Gen�era i priznala secesionističke republike kao nezavisne dr�ave, a 6. aprila 1992. i BiH. Ovim činom u nepovrat su oti�li svi raniji napori da se usaglase interesi tri naroda i nađu prihvatljiva rje�enja uključujući vi�e krugova Konferencije o BiH, Ha�ku konferenciju, Beogradsku inicijativu, razgovore i dokumente iz Brisela, i sve ostale poku�aje da se nađe mirno rje�enje. Najozbiljnija prilika da se izbjegne rat u BiH uva�avanjem i srpskih interesa i �elja bila je propu�tena. Međunarodno priznanje BiH događaj je koji je, htio to neko priznati ili ne, najneposrednije uticao na početak rata u BiH. Posebno te�ak �amar udaren je srpskom narodu jer je to učinjeno ba� 6. aprila, na datum kad je Njemačka 1941. bombardovanjem Beograda otpočela napad na Jugoslaviju. I 6. april 1992. godine bio je takođe krvav. Bilans dana kada je priznata nezavisnost BiH od strane međunarodne zajednice, samo u Sarajevu bio je četrnaest poginulih i vi�e od stotinu ranjenih ljudi. Lord Karington, koji je prije toga upozoravao da je međunarodno priznanje jedini mehanizam putem kojeg se mo�e uticati na republike koje se �ele otcijepiti, povukao se tada iz misije tra�enja mirnog rje�enja za BiH.
Jedna od ozbiljnih prilika da bude mirna Bosna bio je i Evropski mirovni plan, koji je, istini za volju, predviđao nezavisnost BiH, ali i kantonizaciju po �vajcarskom modelu, koja je podrazumijevala nacionalni predznak za svaki od uspostavljenih kantona. Nacionalni lideri prihvatili su ovaj plan nazvan Lisabonski sporazum ili Kutiljerov plan, nazvan po imenu �ozea Kutiljera, diplomate iz Portugala, koji je u to vrijeme predsjedavao Evropskoj zajednici. Iako je jo� uvijek bilo preostalo da se tačno defini�u granice kantona, Kutiljerov plan bio je načelno prihvaćen. Međutim, Alija Izetbegović, na signal američkog ambasadora Vorena Cimermena da će podr�ati Izetbegovića u njegovim te�njama za nezavisnom Bosnom, povukao je svoj pristanak. I ova ozbiljna �ansa da se rat izbjegne, na�alost, bila je propu�tena.
Nije li Kutiljerov plan, u osnovi, predstavljao poku�aj instalisanja ustavno-pravnog poretka sličnog onome koji je danas na snazi: BiH sa spoljnim dr�avnim granicama i etničkim jedinicama unutar njih? "Bosna i Hercegovina biće sastavljena od triju konstitutivnih jedinica, zasnovanih na nacionalnom principu i uključujući ekonomske, geografske i druge kategorije", izjavio je 19. marta 1992. pred odlazak za Lisabon �oze Kutiljero. Plan je propao jer nije u potpunosti ostvarivao Izetbegovićev san o nezavisnoj BiH, ali i zato jer je Amerika pokazala EZ da se njihova pita.
Kad je već počeo rat, brojne poku�aje da se povrati mir, neuspjele dogovore, arbitra�e, planove, mape, propala primirja, pa čak i na kraju Dejtonski sporazum treba posmatrati u drugom svjetlu: sve poslije aprila 1992. bili su samo poku�aji da se zaustavi rat, ali prilika da se nađe mirno rje�enje bila je nepovratno propu�tena. Sačuvati mir i zaustaviti rat nije jedno te isto. Ovo prvo uvijek je bolje rje�enje. Jedna stara kineska poslovica ka�e da je početi rat isto �to i uhvatiti tigra za rep; sam početak je najlak�i; pravi problemi tek onda počinju; mora� da vuče� �to jače mo�e�, jer ako popusti�, tigar će pojesti i tebe i one oko tebe; ili ga mora� vući sve dok ga ne savlada� ili ga ne smije� ni povlačiti za rep. A početkom devedesetih godina u Bosni i Hercegovini i Jugoslaviji bio je preveliki broj onih koji su čačkali tigra za rep, a onda se pravili nevje�ti � da nisu vidjeli da je bio u pitanju ba� tigar. Sva odgovornost na kraju se poku�ava svaliti samo na Srbe.
Uloge, likovi i događaji
Svakako jedna od najznačajnijih političkih ličnosti iz reda srpskog naroda na koju se očigledno poku�ava svaliti odgovornost za izbijanje i vođenje rata, a koji je osumnjičen od strane Ha�kog tribunala za ratne zločine, jeste Momčilo Kraji�nik, kome je u toku suđenje. Kraji�nik je bio srpski član Predsjedni�tva BiH, predsjednik Narodne skup�tine RS, predsjednik Skup�tina Srpske Republike BiH i srpskog naroda u BiH, ali i predsjednik Skup�tine SR BiH i visokopozicionirani član SDS-a. Optu�nica Ha�kog tribunala tereti ga za period od 1. jula 1991. do 30. decembra 1992. godine. Ova činjenica posebno je interesantna jer je očigledno da vi�e od polovine ovog vremena u BiH nije ni bio rat. To je period izuzetno zgusnutih de�avanja i događanja na političkoj bh. sceni, kad se sve odvijalo filmskom brzinom. U najznačajnijim od ovih događaja Momčilo Kraji�nik jeste, bez sumnje, imao značajnog udjela. Ali na koji način?
Rad Skup�tine SR BiH u drugoj polovini 1991. odvijao se zaista ote�ano. Muslimanski i hrvatski poslanici poku�avali su da "proguraju" odluke sa kojima se srpski članovi Parlamenta nisu slagali. U noći između 14. i 15. oktobra 1991. poslaničke grupe SDA i HDZ-a sa poslanicima dijela opozicije donijeli su protivustavnu odluku proglasiv�i Bosnu suverenom. Srpski odgovor bio je progla�enje srpskih autonomnih oblasti. Predsjednik Skup�tine BiH Momčilo Kraji�nik rekao je tada novinarima: "Na prethodnom zasjedanju Skup�tine zaključili smo da nijedan narod neće nametati svoju volju drugom i ti su zaključci objavljeni u Slu�benom listu BiH. Učinio sam napore da se ispo�tuju zaključci i sačuva mir i red, ali su preovladali oni koji su �eljeli da se upuste u ne�to �to je vanustavno. Odluka koja je donesena na ilegalnoj sjednici za mene nema pravne posljedice, ali ne mogu zanemariti da se tako ne�to desilo", rekao je tada Kraji�nik i mnogima se zamjerio.
U petak 18. oktobra 1991. godine Klub srpskih poslanika Skup�tine BiH donio je odluku o sprovođenju plebiscita srpskog naroda u BiH, koju je verifikovala Skup�tina srpskog naroda na sjednici 24. oktobra 1991. Plebiscit je zakazan za 9. i 10. novembar 1991. a na glasačkom listiću nalazilo se pitanje ostanku u Jugoslaviji. Srbi su se na plebiscitu izjasnili da �ele ostati u Jugoslaviji. I tada je Kraji�nik "zgrije�io" jer je predsjedavao Skup�tini srpskog naroda u BiH.
Na sjednici 21. decembra 1991. Skup�tina srpskog naroda u BiH donijela je Odluku da se pristupi formiranju Srpske Republike Bosne i Hercegovine, koju je potpisao predsjednik Skup�tine Momčilo Kraji�nik. I tada je "počinio zločin".
U Briselu 7. marta predstavnici tri naroda razgovarali su o budućnosti BiH pod pokroviteljstvom EZ. Organizatori su umjesto posredovanja ponudili gotova rje�enja: Izjavu o principima za novi ustavni aran�man BiH, koja je bila samo modifikacija zaključaka Badinterove Arbitra�ne komisije i srpski narod u BiH stavljala je u poziciju nacionalne manjine. O ovom prijedlogu raspravljala je Skup�tina srpskog naroda BiH na svojoj desetoj sjednici. Poslanici su odbacili prijedlog EZ kao neprihvatljiv. Parlament je tada odlučio da srpskoj pregovaračkoj delegaciji postavi ograničenja � minimum ispod kojeg se ne mo�e ići u budućim pregovorima: rezultati plebiscita o ostanku u Jugoslaviji ili konfederalnom uređenje BiH kao zajednice triju nacionalnih dr�ava. "Umjesto da odigra ulogu pomiritelja i pomagača, EZ postaje jedan od partnera u razgovoru o rje�enju bosanskohercegovačke krize, postaje presuditelj. Tra�ili smo da se jasno ka�e �ta je interes EZ, �ta očekuje od razgovora. Moje je mi�ljenje da EZ nastavlja svoj koncept razbijanja Jugoslavije, da se BiH proglasi nezavisnom, uz određene koncesije srpskom narodu kojima bi, bar se tako nadaju, on bio zadovoljan i pristao na nezavisnu BiH", rekao je tada Momčilo Kraji�nik i zamjerio se Evropljanima i Amerikancima.
Dvadeset sedmog marta 1992. Skup�tina srpskog naroda u BiH, kojoj je presjedavao Momčilo Kraji�nik, proglasila je prvi Ustav Srpske Republike BiH. Dana 7. aprila 1992. godine Skup�tina je donijela odluku o progla�enju nezavisnosti Srpske Republike Bosne i Hercegovine, koja "mo�e stupati u zajednice sa drugim subjektivitetima u Jugoslaviji". U tekstu saop�tenja sa zasjedanja se, između ostalog, ka�e: "�Na ovaj korak poslanici Skup�tine srpskog naroda u BiH su se odlučili saglasno ustavnim ovla�tenjima, a kao odgovor na neviđene manipulacije muslimanskim narodom u BiH u toku jučera�njeg dana u Sarajevu od strane rukovodstva SDA i SDP-a. Pri dono�enju ove odluke poslanici su imali u vidu rezultate plebiscita srpskog naroda u BiH od 9. i 10. novembra 1991. godine, te do sada sprovedene a iznuđene aktivnosti od strane srpskog naroda i njegovog rukovodstva u BiH u cilju za�tite neotuđivih prava ovog naroda�" Saop�tenje je potpisao Momčilo Kraji�nik.
Muslimanske paravojne formacije tih dana jo� �e�će su navalile na JNA. "Zelene beretke te su noći zauzele vojnu industriju 'Igman'", pi�e u pismu general Milutin Kukanjac, komandant Druge vojne oblasti, 18. aprila 1992. Aliji Izetbegoviću: "Gospodine predsjedniče, prestanite sa napadima na vojne objekte, za posljedice ćete vi snositi odgovornost. Svim akcijama vi lično rukovodite. Tu vi�e nema nikakve dileme� Ne zaboravite da smo sklopili dogovor o primirju 12. aprila, a da je istog dana izdata ona va�a direktiva u kojoj objavljujete rat JNA, naravno Srbima i drugim nedu�nim građanima", stoji u pismu generala Kukanjca Aliji Izetbegoviću. "Sud o tome ko danas radi za rat, a ko za mir u BiH, moraćemo prepustiti drugima", odgovorio mu je tada Izetbegović. Na�alost, vrijeme je pokazalo da je sud donosio neko sa strane.
Sedmu rundu Međunarodne konferencije o BiH, koja se odr�avala u Lisabonu, Alija Izetbegović napustio je pod izgovorom da se mora vratiti u Sarajevo zbog naru�avanja primirja. Tokom cijelog maja 1992. predstavnici srpskog naroda pozivaju na nastavak Konferencije o BiH, ali Izetbegović ne pristaje. Tek 19. maja potpisuje se dogovor o trosedmičnom primirju.
Nakon masakra u centru Sarajeva 27. maja 1992, u kome je granata pala u ulicu Vase Miskina, među ljude koji su čekali u redu za hljeb, Momčilo Kraji�nik uputio je otvoreno pismo učesnicima u rje�avanju krize: lordu Karingtonu, �oze Kutiljeru, Butrosu Galiju, D�emsu Bejkeru, Sajrusu Vensu, Andreju Kozirjevu i ministrima članica EZ. "Muslimanska televizijska ekipa posjetila je to mjesto pola sata prije ovog tragičnog čina. Bili su na licu mjesta odmah nakon ubistva. Va�a ekipa je stigla nekoliko sati kasnije. Ako postoji dobra volja da se ispitaju okolnosti ove tragedije, moguće je doći do istine pomoću balističke i medicinske ekspertize� sljedeći korak bi bio da dobro zagledate u motive ovakvih postupaka", pisao je tada Kraji�nik. Muslimanska strana ovo je iskoristila i sabotirala Konferenciju u Lisabonu, odbiv�i bilo kakve pregovore o kartama, �to je bio ključni element da se zaustavi rat. Dana 30. maja Savjet bezbjedosti UN-a usvojio je rezoluciju protiv Srbije i Crne Gore kojom je nametnut najvi�i stepen ekonomskih sankcija koji se mo�e donijeti protiv jedne zemlje.
Borio se za srpski narod i njegove interese
Optu�nica tereti Momčila Kraji�nika po osnovu individualne odgovornosti i odgovornosti nadređenog. A poznato je da je njegova politička aktivnost bila na polju zakonodavne a ne izvr�ne vlasti, pa nije imao ingerencija nad vojnim jedinicama. U pitanju individualne odgovornosti te�ko da će tu�ila�tvo naći Bo�njaka da prstom poni�ani u Kraji�nika i ka�e kako mu je ba� taj čovjek lično nanio bilo kakvog zla. U optu�nici su pobrojane skoro sve op�tine Republike Srpske i ama ba� sve �to se desilo u njima, u periodu na koji se odnosi optu�nica, stavlja se na teret Kraji�niku. A dio optu�nice doslovce ka�e da je zločin počinio: "formulisanjem, pokretanjem, promovisanjem, uče�ćem i/ili podsticanjem razvoja i sprovođenja politike SDS-a i dr�avne politike bosanskih Srba� Uče�ćem u osnivanju, podr�ci ili odr�avanju organa SDS-a i dr�avnih organa bosanskih Srba na republičkom, regionalnom, op�tinskom i lokalnom nivou� Podr�avanjem, podsticanjem, omogućavanjem ili uče�ćem u �irenju informacija bosanskim Srbima da im prijeti opasnost ugnjetavanja od strane bosanskih muslimana i bosanskih Hrvata�" Očigledno je optu�nica sačinjena u formi obrasca u koji bi se moglo uvrstiti ime bilo kog u vlasti i SDS-u visokopozicioniranog Srbina u tom vremenu. Kraji�nika optu�uju i da je �elio podjelu BiH. A većina mapa koje su iscrtavali međunarodni posrednici, kao i njihovih planova, predviđali su svojevrsnu podjelu BiH.
Alija Izetbegović, posebno kod nebo�njaka, ostaće zapamćen kao čovjek prevrtljivog načina razmi�ljanja. Osim u osnovnoj zamisli, koju je tvrdoglavo i po svaku cijenu slijedio. Malo je njegovih mi�ljenja i rečenica koje vrijedi citirati, osim u negativnom kontekstu. O Momčilu Kraji�niku, međutim, u Sarajevskim Danima od 13. oktobra 2000. godine izrekao je mi�ljenje koje, s obzirom na to da dolazi od čovjeka koji je Kraji�niku bio sve samo nije bio prijatelj, vrijedi spomenuti: "Proveo sam desetine sati te�kih pregovora sa Kraji�nikom. Nikada neću zaboraviti dugo natezanje oko bosanske valute (u Predsjedni�tvu BiH, op. aut). To je bilo pravo mučenje, ali nisam imao osjećaj mr�nje prema Kraji�niku. Jedina vrsta ljudi koje mrzim su izdajice. Dugujem to, valjda, svom zatvorskom iskustvu. A Kraji�nik nije bio izdajica. Borio se za srpski narod onako kako je on taj narod i njegove interese shvatao."
