Sukcesija bivše države
Konačna podjela
Prošle nedelje je konačno stupio na snagu Sporazum o sukcesiji imovine bivše Jugoslavije, nakon što ga je, kao zadnja, ratificirala Hrvatska. Zagreb je sporazum ratificirao tek nakon smjene vlade i jakog pritiska izvana da se konačno i formalno urede odnosi između bivših članica jugoslavenske federacije
Bivša je vlada odložila priznavanje već potpisanog Sporazuma jer se naknadno otkrilo da je iz saveznih deviznih rezervi nestalo 589 milijuna dolara koje je Narodna banka Jugoslavije bila pohranila u komercijalnim banakama. Ovo pitanje ostalo je otvoreno i nakon prošlonedeljnog sastanka Odbora za raspodjelu financijske imovine u Zagrebu. Ali pretpostavlja se da su ove rezerve izgubljene u labirintima Miloševićevih off shore računa pa je neizvjesno kako će se njima ući u trag. SCG nije pristala da se formira posebna radna grupa koja bi pokušala ustanoviti gdje su završile ove rezerve, te je dogovoreno da se sve odloži do sljedećeg sastanka Stalnog odbora u augustu.
|
Problemi Članovi Odbora za raspodelu imovine i obaveza bivše SFRJ podelili su monetarno zlato bivše države i 212 miliona dolara deviznih depozita bivše Narodne banke Jugoslavije, ali je i dalje sporno nestalih 589 miliona dolara koji su bili deponovani u osam mešovitih banaka bivše SFRJ, piše "Slobodna Dalmacija". U ovim bankama je ostalo samo 19 miliona dolara, a Srbija i Crna Gora odbijaju pristup arhivama i osnivanje radne grupe koja bi istražila tokove nestalog novca, izveštava splitski dnevnik. Predstavnik Hrvatske u Odboru za raspodelu imovine, Zdravko Rogić, najavljuje mogućnost da Hrvatska, Slovenija, Makedonija i BiH tuže Narodnu banku Srbije ako se Odboru ne dozvoli pristup arhivama. Osim toga, na red dolaze imovinski problemi između privrednih subjekata bivših republika. List ocenjuje da je najveći spor naftnih kompanija Hrvatske i Srbije, jer INA traži odštetu za vlasništvo nad velikim brojem benzinskih pumpi "Beopetrola", dok "Beopetrol" tvrdi da ima pravo na trećinu akcija JANAF. Iz Srbije pravo na nekretnine u Hrvatskoj traže, između ostalih, "Genex" i "Rekreaturs", a svoju imovinu iz Slovenije potražuju "Simpo" iz Vranja i beogradski "Grmeč". Direktor Sektora za makroekonomski sistem pri Spoljnotrgovinskoj komori BiH, Duljko Hasić, ocenjuje da BiH u državama nastalim iz bivše SFRJ ima imovinu vrednu nekoliko milijardi dolara. On smatra da bi probleme između BiH, Srbije i Hrvatske trebalo rešiti trilateralnim sporazumom, ali procenjuje da bi to trajalo godinama. Predstavnik crnogorske Centralne banke, Idriz Ćetković, rekao je na konferenciji za novinare da u toj deobi nema razlike u stavovima Crne Gore i Srbije. "Nama (SCG) je stalo da dobijemo što više, a zatim će se Srbija i Crna Gora dogovoriti, na osnovu ekonomskih parametara, o podeli onog što smo dobili", rekao je Ćetković. Ćetković je naveo da "ostaje pitanje naših (SFRJ) dugova prema Čehoslovačkoj i Libiji i nekih osam miliona dolara imovine Jugoslavije izmedju dva svetska rata". |
Odbor je u Zagrebu donio je ključ za podjelu 8,5 tona monetarnog zlata Narodne banke Jugoslavije u vrijednosti od 107 milijuna dolara. Po ovom ključu Srbija će dobiti 38 posto, 40,6 miliona dolara, Hrvatska oko 2 tone ili oko 23 milijuna dolara.
Međutim, kada Sporazum stupi na snagu glavno pitanje koje dolazi na dnevni red je povrat imovine pravnih osoba u bivšim republikama. U Hrvatskoj, na pr., postoji 244 zahtjeva poduzeća i organizacija iz Srbije za povrat nekretnina u procijenoj vrijednosti od 1,5 milijardi eura. Među njima su EI Niš, Vino župa Aleksandrovac, Tigar Pirot, Sintelon Bačka Palanka, ali i firme koje su odnedavno u vlasništvu stranih korporacija poput željezare Sartid ili Duhanska industrija Vranje, koju je kupio BAT.
Istovremeno imovina koju hrvatska poduzeća potražuju u Srbiji iznosi prema
ovdašnjim procjenama oko jedne milijadu eura. Također imovina koju potražuju
poduzeća iz BH procjenjena je na oko pola milijarde eura.
Razlika između SCG
i Hrvatske u pogledu ove imovine je u tome što su u Hrvatskoj ove nekretnine,
koje obuhvataju poslovne zgrade, hotele, odmarališta, većinom provatizirane i
prodate trećim osobama, dok u Srbiji to nije slučaj, te su neka hrvatska
poduzeća već dobila naturalni povrat. Hrvatska će međutim morati riješiti
pitanje kako će kompenzirati imovinu pravnim osobama iz drugih bivših republika,
čija se ukupna vrijednost još i ne zna. Navedene brojke i iznosi odnose se na
zahtjeve koji su prikupljeni tek do sredine 2002 godine. Hrvatska vlada tek
razrađuje strategiju, naime na koji način i u kakvoj dinamici će rješavati ove
zahtjeve i odgovoriti ovim obavezama, koje postaju tim neumoljivije što je
Hrvatska istaknula svoju ambiciju da bude u svakom pogledu uzor svojim
regionalnim susjedima, a pravi test za ovu ambiciju bit će povrat ili
kompenziranje stanarskih prava građana koji su u devedesetim godinama izbjegli
ili se iselili iz Republike Hrvatske.
D. Zmijarević, Zagreb
Miroslav Antic, www.antic.org
