PATRIOT (Republika Srpska)
 
BROJ 126
19. 07. 2004.
 
http://www.patriotmagazin.com/media/018.htm
 
Stanovnici Srebrenice bili su taoci političkog i vojnog vrha SDA

Naser Orić bio nemilosrdan i prema svojim sunarodnicima

Nezadovoljstvo naroda i vojske u Srebrenici bilo je neoboriva činjenica. Vlasti SDA lojalne Aliji Izetbegoviću svako ispoljavanje drugačijeg mišljenja smatrale su izdajom, a one koji su se drznuli da misle drugačije – izdajnicima. Pojedini neistomišljenici završili su u zatvoru. O svemu tome brigu je vodila policija, koja je bila, takođe, u službi SDA, a njen načelnik stranački poslušnik

piše: Zoran Janković

Proglašavanje Srebrenice zonom pod zaštitom snaga UN-a bilo je dio strateške zamisli Glavnog štaba Armije takozvane Republike Bosne i Hercegovine o odnosu snaga na vojištu. Osnovna zamisao bila je da se sve vrijeme iz Srebrenice izvode napadna borbena dejstva i time što veće snage VRS vezuju za Srebrenicu. Ovim su jedinice VRS na drugim, okolnim ratištima bile znatno oslabljene a A RBiH imala je šansu da pokreće vojne operacije širih razmjera na prostorima na kojima je to, prema njihovoj procjeni, bilo najpotrebnije. U svemu tome narod Srebrenice našao se u ulozi taoca. Izaći iz Srebrenice nije se moglo. Svaki pokušaj izlaska iz enklave u bilo kojem pravcu ili predaje pripadnicima VRS Naser Orić sprečavao je i strogo kažnjavao. A većina naroda i dio pripadnika Armije željeli su da izađu.

"Da provjeriš da li je neko od pripadnika krenuo u pravcu Tuzle ili Kladnja i ima li pokušaja predavanja naroda četnicima. Ono vezano za četnički letak u kom oni pozivaju narod na predaju, da se predaju na bilo kojoj liniji, to se može iskoristiti. Preobući se u dimije i šamije, nabiti na glavu i pucati po četnicima, ali da četnici vide, i poslije toga četnici neće smjeti primati nikog od stanovnika i time bi se zaštitilo oticanje vojnih podataka, a to je izvodljivo.

Vodite računa o UN-u da vam ne bi pobjegli, jer ima indicija da će pokušati Mrki da odradi glavni posao. Tehnika ne smije izaći ni biti uništena od strane UN-a… selam pripadnicima 28. divizije i narodu enklave – komandant brigadir Naser Orić", piše u dokumentu br. 119/95, kojim Naser Orić iz Tuzle izdaje naređenja jedinicama u Srebrenici da ne dozvole izlazak naroda i pripadnika Armije iz enklave.

Preoblačenje vojske pod oružjem u civilna odijela (u ovom slučaju muslimansku žensku narodnu nošnju) zabranjeno je međunarodnim ratnim pravom i tretira se kao "ratna perfidija" (nedozvoljeno ratno lukavstvo) i, kao takvo, kažnjivo je. Prijetnje i napadi na jedinice UN-a takođe su kažnjivi po odredbama međunarodnog ratnog prava. Međutim, u Srebrenici sredstva nisu birana da bi se ostvarili zacrtani vojni ciljevi.

Nezadovoljni vlastima i komandom

Veliko nezadovoljstvo u ovom gradu u periodu kad je imao status zaštićene zone, i kod naroda i kod vojske, vladalo je zbog odnosa prema njima vlasti SDA i vojne komande lojalne isključivo Aliji Izetbegoviću. Narod je osjećao da ih je vlast unaprijed žrtvovala. Međutim, zatvoreni u enklavu, izolovani od ostatka teritorije pod kontrolom A RBiH, prepušteni na nemilost vlastima SDA, malo šta su mogli učiniti da poprave svoj položaj. Iako su se, čak i cijele jedinice nivoa brigade, otvoreno bunile zbog položaja u kome su se nalazile.

"Od osnivanja ove brigade demilitarizovanu zonu Srebrenica napustilo je ukupno 23 pripadnika brigade do današnjeg dana. Kao uzroke koji stvaraju i podgrijavaju želju za napuštanjem DMZ (demilitarizovane zone) vojnici su najčešće navodili nižeopisane činjenice i pojave čiji redoslijed je, u nedostatku objektivnog mjerila – slučajan, tako da svaki razlog pojedinačno ima svoju specifičnu težinu, a oni su sljedeći:

Planom međunarodne kontakt grupe o teritorijalnom razgraničenju Republike Bosne i Hercegovine na Bošnjačko Hrvatsku Federaciju i srpski dio Bosne, domicilna područja pripadnika 284. lake brigade (IBLB ) ulaze u sastav srpskog dijela Bosne i Hercegovine, što otežava, a kod jednog dijela vojnika i eliminiše volju za povratkom rodnom ognjištu, te se to uzima kao razlog za odlazak. Kod pojedinaca je stvorena eks ideja (vjerovatno se misli na fiks-ideju, op.aut.) da što ranije stignu u Tuzlu prije će obezbijediti lokaciju i uslove za buduće prebivalište.

Činjenicu da se promet robama humanitarnog porijekla na srebreničkoj pijaci vrši skoro normalno vojnici izuzetno mnogo potenciraju i smatraju tu pojavu nedopustivom iz dva razloga. Prvo, odlivom roba iz humanitarne pomoći u nedozvoljen promet umanjuje se količina istih za humanitarnu podjelu. Drugo, lica koja se bave nezakonitim prometom roba ostvaruju nezakonit i nedozvoljen profit na račun najčešće izbjeglica, prirodno je da je kod njih nedostatak prehrambenih artikala izraženiji nego kod domaćeg stanovništva, i po mišljenju pripadnika brigade ovaj problem treba pod hitno eliminisati", stoji u dokumentu A RBiH broj: 369-8/94, koji je potpisao komandant 284. IBLB major Veiz Šabić.

Policija progonila političke neistomišljenike SDA

Nezadovoljstvo naroda i vojske u Srebrenici bilo je neoboriva činjenica. Vlasti SDA lojalne Aliji Izetbegoviću svako ispoljavanje drugačijeg mišljenja smatrale su izdajom, a one koji su se drznuli da misle drugačije – izdajnicima. Pojedini neistomišljenici završili su u zatvoru. O svemu tome brigu je vodila policija, koja je bila, takođe, u službi SDA, a njen načelnik stranački poslušnik.

"Nakon demilitarizacije stvaraju se uslovi za rad skupštine koja kasnije mijenja naziv u Opšinsko prelazno vijeće. Obzirom da na vlast nisu došli oni koji su izdali ovaj narod (Hamed Efendić, bivši predsjednik stranke SDA, Ibran Mustafić, bivši predsjednik izvršnog odbora opštine Srebrenica, i Hamed Salihović bivši načelnik stanice javne bezbjednosti Srebrenica), počinje 'borba za povratak na funkcije'. Imenovani stvaraju frakcionaško krilo u stranci SDA pa im jedan broj odbornika i prilazi jer sebe vidi kao njih pa se svrstao u onu grupu koja nije ništa uradila za ovaj narod. Počinje njihova kampanja na vojne i civilne strukture ne birajući sredstva. Na vojsku napadaju da se nije trebalo ni boriti, da je narod džaba izginuo te da je vojska sve uništila itd. Krnji ugled Nasera Orića, govoreći da je lopov, siled ž ija, da prodaje humanitarnu pomoć i dr. da bi izgubio autoritet pred vojskom. Radi ponašanja ovakvih vijesti Naser je privatnom tužbom Osnovnom sudu u Srebrenici tužio Hameda Salihovića, koji je govorio da Naser siluje djevojke po Srebrenici, što Stanici javne bezbjednosti u Srebrenici nije poznato niti je bilo ko prijavljivao. Ova grupa uspijeva uvući u svoje igre i komandanta 283. IBLB Husu Salihovića, koji piše pisma Predsjedniku Republike Bosne i Hercegovine Aliji Izetbegoviću da je njegov komandant Naser Orić kriminalac, te da je u štabu sve pokradeno… Ibran Mustafić sa svojim pristalicama često odlazi do UNPROFOR-a i prijavljuje gdje se okuplja naša vojska te da se oružje nalazi po kućama. Na osnovu njegovih prijava UNPROFOR je organizovao više pretresa kuća radi izuzimanja oružja a pokušali su izvršiti pretres kuće Nasera Orića. Na sastancima koji se održavaju subotom u kući Hameda Efendića a ostalim danima kod Ahme Tihića prave planove kako blatiti i negirati borbu naroda koji se sam organizovao te ko će na koju funkciju kad oni dođu na vlast. Negiraju postojanje vojske što je Hamed Efendić dana 18.03.1995. u razgovoru sa načelnikom SJB Srebrenica Hakijom Meholji rekao da za njega ovdje ne postoji vojska nego da postoji jedino banda a da će se stanje popraviti jedino kad oni dođu na vlast" – sve ovo navodi Hakija Meholjić, načelnik SJB Srebrenica, u Procjeni političko-bezbjednosne situacije na području demilitarizovane zone Srebrenica, upućenoj Predsjedništvu 24. 04. 1995. godine pod brojem 426/95.

Iz "demilitarizovane" Srebrenice napadani su položaji VRS

Sve vrijeme dok je Srebrenica imala status zaštićene zone izvođena su borbena dejstva na jedinice VRS. Naređenja za borbene aktivnosti dolazila su iz Korpusa, ali i direktno od Glavnog štaba Armije RBiH.

"Čestitamo vam na uspješno izvedenim borbenim dejstvima, čime ste znatno doprinijeli uspješnijem izvođenju operacije za deblokadu Sarajeva u borbi za konačno oslobođene R BiH i slamanje srbo-crnogorskog fašizma.

U narednom periodu pridržavajte se do sada izdatih naređenja. Pripremite planove aktivnih borbenih dejstava za dati momenat. Naređenje za dalja borbena dejstva dobit ćete od nas ili Glavnog štaba A RBiH.

Zbog problema sa ulaskom konvoja u Žepu i Srebrenicu bitno je u ovom momentu imati razrađene planove za borbena dejstva ili sačekati povoljnije momente zbog teške situacije sa hranom za građane i pripadnike A RBiH i MUP-a za dalja napadna borbena dejstva van zona Srebrenica i Žepa. Preduzmite sve mjere da se spriječi napuštanje zona Srebrenica i Žepa, što je za vas u ovom momentu jedan od najvažnijih zadataka, ako ne i najvažniji", stoji u čestitki koju je zbog uspješno izvedenih diverzantskih borbenih dejstava komandi 28. divizije i 285. lake brigade uputila komanda 2. korpusa A RBiH pod oznakom str. pov. br. 02/1-670/4, 28. juna 1995. godine, a potpisao je brigadir Sead Delić. I to sve u vrijeme kad je Srebrenica bila, navodno, demilitarizovana.

DM1: Veliko nezadovoljstvo u ovom gradu u periodu kad je imao status zaštićene zone, i kod naroda i kod vojske, vladalo je zbog odnosa prema njima vlasti SDA i vojne komande lojalne isključivo Aliji Izetbegoviću. Narod je osjećao da ih je vlast unaprijed žrtvovala. Međutim, zatvoreni u enklavu, izolovani od ostatka teritorije pod kontrolom A RBiH, prepušteni na nemilost vlastima SDA, malo šta su mogli učiniti da poprave svoj položaj. Iako su se, čak i cijele jedinice nivoa brigade, otvoreno bunile zbog položaja u kome su se nalazile

Одговори путем е-поште