26. 07. 2004.
Na �u�njaru prije �ezdeset i tri godine
Zločin pod komandom Ante Pavelića
Potkraj maja Gutić dolazi u Sanski Most. Mjesna usta�ka organizacija i organi vlasti, uz sudjelovanje italijanske vojne muzike, priredili su Gutiću veličanstven doček. Gutić je tada u svom obraćanju okupljenima rekao:
"Drumovi će po�eljet' Srbalja, al' Srbalja vi�e biti neće. Izdao sam drastične naredbe za njihovo potpuno ekonomsko uni�tenje, a slijede i nove za njihovo potpuno istrebljenje. Ne budite slabi ni pram jednoga. Dr�ite uvijek na umu da su to bili na�i grobari i uni�tavajte ih gdje stignete, a blagoslov na�eg poglavnika i moj, neće vam uzmanjkati "
pi�e: D. M. Ivetić
U "Izvje�taju o stanju u biv�oj Vrbaskoj banovini od aprila 1941. do marta 1942. godine", koji je sačinio Gestapo, navodi se da je samo na Ilindan 1941. godine u Sanskom Mostu izvr�en pokolj 2.862 mje�tana srpske nacionalnosti (faksimil ovog izvje�taja mo�e se vidjeti u knjizi Srez Sanski Most u narodnooslobodilačkom ratu, objavljenoj sedamdesetih godina pro�log vijeka).
U Izvje�taju su upisana i imena djevojaka koje su usta�e tih dana silovale u Suhači, Kljevcima i drugim selima i zaseocima naseljenim isključivo srpskim stanovni�tvom.
Navedeno je i to da su na �u�njaru, samo kilometar daleko od centra grada, iskopane dvije rake. Svaka je bila duga po sto metara, �iroka četiri i duboka dva i po metra." "Na tom mjestu usta�e su, na zvjerski način, ubile oko četiri hiljade Srba. "Kod zloglasnog magacina", kako se navodi u Izvje�taju, "umoreno je oko tri hiljade, dok je na ostalim gubili�tima tada�njeg sreza Sanski Most ubijeno jo� oko tri hiljade nevinih."
Iz ovoga se vidi da je na području dana�nje op�tine Sanski Most umoreno preko deset hiljada Srba!
Ovo je zapravo početak priče o stradanjima na jednom od najvećih strati�ta srpskog naroda u Drugom svjetskom ratu. O strati�tu o kome se danas, tek ponekad, i to stidljivo, prozbori. O strati�tu koje je nijemi svjedok zločina koji su počinile usta�e.
Jedno od najvećih mjesta zločina
Jo� uvijek �ivi svjedoci stravičnih događaja, odnosno hroničari toga vremena, navode da je "�u�njar, po zločinu koji se tu dogodio, ali i �rtvama koje su priznali njihovi izvr�ioci, a koji su upisani u istorijske dokumente, odmah poslije Jasenovca (stradalo između 500.000 i 700.000 ljudi), mjesta najvećeg zločina i stradanja srpskog naroda tokom Drugog svjetskog rata."
Zločin u sanskom kraju najavljen je već sedmog maja 1941. godine, kada su usta�e i �andarmi u Sanskom Mostu iz, samo njima poznatih razloga za odmazdu, strijeljali Marka i Đurđa Kondića te Rajka Stojanovića. Bile su to prve �rtve usta�kog divljanja u gradu uz obale Sane, koje su sahranjene na �u�njaru. Strijeljanju, koje je bilo javno, prisustovale su sve usta�e koje su se toga dana nalazile u gradu.
Sreski predstojnik doktor Ante Merkadić odmah sutradan naredio je da se uhapsi jo� �esnaest seljana i dr�e kao taoci. Među njima su bili i sve�tenici Đuro Grbić iz Tomine i Jovo Marjanović iz Dabra, kao i Aćim Savić iz Usoraca � nosilac Karađorđeve zvijezde.
Zbog stanja kakvo je tih dana bilo u Sanskom Mostu, a koje usta�e nije moglo ostaviti ravnodu�nim i na miru, oni su zatra�ili pomoć iz Prijedora i Banjaluke. Usta�ke vlasti u Banjaluci odmah su reagovale. Obratile su se �tabu puka 132. njemačke pje�adijske divizije, molbom da uputi svoje snage u Sanski Most jer je "tamo�nje stanovni�tvo ugro�eno od ostatka srpske vojske i četnika". Prema odobrenju �taba te divizije u Sarajevu, u Sanski Most je do�ao kompletan divizion kako bi "uspostavio red i mir u ovom gradu".
Ovakvom pona�anju, odnosno strahu koji je bio prisutan kod usta�a, "kumovala" je pobuna, odnosno oru�ani otpor Srba iz Kijeva, Tramo�nje i okolnih srpskih sela. Bio je to prvi sukob porobljenog naroda sa okupatorima i njihovim slugama... Bila je to prva borba koju su, poslije aprilskog rata, Nijemci vodili na tlu okupirane i raskomadane Jugoslavije... Do borbe je do�lo spontano, da bi se odbranili goli �ivoti od usta�kog terora. Ona je već tada pokazala da se narod nije pomirio s okupacijom i da nikada neće mirovati i robovati.
Devetog maja četrdeset i prve godine u Sanski Most, iz Banjaluke, dolazi njemački general Sincehin, komandant 132. pje�adijske divizije, koji je ovdje trebalo da prisustvuje i "uveliča" strijeljanje srpskih talaca.
Kada su taoci dovedeni do mosta na rijeci Sani, usta�a Jozo Klepić Pata�on rekao je prisutnima kako je "juče napadnut jedan motor sa tri njemačka vojnika". Tom prilikom, rekao je Klepić, "poginuo je njemački oficir". Da bi se spriječili dalji napadi, nastavio je Klepić, "od danas će biti strijeljano po deset Srba za jednog ubijenog Nijemca ili za dvojicu ranjenih".
I... Strijeljanje je počelo. Tumač je pozivao po osam talaca da izađu na gubili�te. Pedantni Nijemac obja�njavao je vojnicima iz voda za strijeljanje kako "njih dvojica treba da gađaju u srce, a jedan u čelo". Kada su Nijemci izvr�ili prvi krug strijeljanja, jedan od talaca pokazivao je znake �ivota. Njemački oficir odmah mu je pri�ao i pucao mu pi�toljem u sljepoočnicu. Odmah nakon toga do�la je na red treća grupa. Potom četvrta. I tako redom...
U drugoj polovini maja 1941. godine, usta�ki sto�ernik Viktor Gutić u Zagrebu je posjetio Antu Pavelića, poglavnika Nezavisne Dr�ave Hrvatske, od koga je dobio "najveća priznanja i pohvale za zločine koji su počinjeni u Sanskom Mostu". Poglavnik mu je tada dao naj�ira ovla�ćenja za "nastavak krvavog pira"...
U čast zločincu
Potkraj maja Gutić dolazi u Sanski Most. Mjesna usta�ka organizacija i organi vlasti, uz sudjelovanje italijanske vojne muzike, priredili su Gutiću veličanstven doček. Gutić je tada u svom obraćanju okupljenima rekao:
"Drumovi će po�eljet' Srbalja, al' Srbalja vi�e biti neće. Izdao sam drastične naredbe za njihovo potpuno ekonomsko uni�tenje, a slijede i nove za njihovo potpuno istrebljenje. Ne budite slabi ni pram jednoga. Dr�ite uvijek na umu da su to bili na�i grobari i uni�tavajte ih gdje stignete, a blagoslov na�eg poglavnika i moj, neće vam uzmanjkati."
I zaista, "posao" je nastavljen. Bio on uz blagoslov ili ne, ali rake na �u�njaru svakim danom bile su sve punije.
Prema navodima očevidaca, na gubili�tu na �u�njaru bile su iskopane dvije grobnice. Usta�e su u zatvorima povezivale grupe. �icom ili konopcima bila su vezana po dvojica. Zatim su ih sve provodili kroz grad i to, kakvog li licemjerstva, u pratnji svirača... U dvori�tu �itnog magacina i na pijaci usta�e su grupe od po stotinu i dvije stotine ljudi nagonile da trče a onda bi ih premorene iz mitraljeza "kosili" i ubijali. Mnogi su skončali od udaraca maljevima, čekićima, sjekirama...
Tako je to bilo iz dana u dan. Sve do prvih nekoliko dana avgusta, kada je na stravičnu predstavu, sa punim rakama na �u�njaru, spu�tena zavjesa na jedan od najvećih zločina nad srpskim narodom u Bosni i Hercegovini.
Prikrivanje zločina
Zločin na �u�njaru i danas se prikriva kako i koliko god se to mo�e. I danas neki pola�u vijence na drugi dio groblja, a ne tamo gdje se nalazi monument koji govori o stradanjima Srba i zločinu usta�a koji su oni počinili u ovom kraju.
Nedaleko od spomenika �rtvama usta�kog divljanja, tokom posljednjeg, otad�binskog rata, bila je masovna grobnica. Ona je prije tri godine otkopana i iz nje su ekshumirani posmrtni ostaci tridesetak, uglavnom srpskih civila, umorenih u Sanskom Mostu u jesen devedeset i pete godine.
Danas je na �u�njaru i dvadesetak grobnih mjesta iz kojih su Srbi izvadili posmrtne ostatke svojih, prije posljednjeg rata, umrlih rođaka i prijatelja. Sahranili su ih na groblja u mjestima na teritoriji Republike Srpske, po�to su na �u�njaru, u novije vrijeme, poru�eni nadgrobni spomenici, a skidane su i prodavane i nadgrobne ploče.
