SUDAR CIVILIZACIJA KRSCANSTVA I ISLAMA I(LI) GLOBALNIH ENERGETSKIH BLOKOVA
U SJENI CETVRTOG, NE I POSLJEDNJEG, NAFTNOG SOKA
Treci svjetski rat vodi se za naftu, a ne protiv terorizma
Nafta ce i u 21. stoljecu ostati kljuc svjetskoga mira i rata, napretka i
propasti, dobra i zla, pa ce i treci svjetski rat biti manje >sukob
civilizacija<, krscanstva i islama, a vise sudar velikih energetskih
blokova, izvoznika i uvoznika nafte, s jedne strane izvoznika - arapskih
zemalja i OPEC-a, pa cak i Rusije, a s druge uvoznika - Amerike, Evropske
unije i Japana, kojima se prikljucuju Indija i Kina
Pise Ivo JAKOVLJEVIC
Petnaest godina nakon pada Berlinskoga zida i 13 godina od novog pocetka
niza ratova na naftonosnom i naftovodnom Kavkazu (kao vezi Kaspijskoga i
Crnoga mora), kao i od raspada SSSR-a i pocetka niza ratova - za sigurnosni
prodor Zapada na Istok - na Balkanu i u naftovodnoj Ceceniji, te tri godine
od teroristickog udara na Ameriku i godinu i pol od americko-britanske
okupacije supernaftonosnog Iraka, posve je ocito: svijet tone u sve
tragicniji i neizvjesniji globalni sukob, koji se vodi za - naftu, a ne
protiv terorizma.
Najnovija eskalacija ratnih operacija u krvavom, razorenom i
izbezumljenom Iraku, prijetnje ratom izmedu pobunjenika i vlade u
naftonosnoj delti Nigera (iz koje Nigerija, sedma izvoznica nafte i prva u
Africi, crpi 2,3 milijuna barela dnevno), kriza ponude nafte iz
>pobunjenicke< Venezuele (koja je nakon Saudijske Arabije, najvazniji
opskrbljivac americkoga trzista), Putinovi manevri za povratak drzavnog
nadzora nad (za Jeljcinove ere) tajkuniziranom ruskom naftnom industrijom te
najave novih Al-Qaidinih kontri sirom Srednjeg istoka (ali i u Evropi, i
Americi), samo su nove slike toga treceg svjetskog rata, ali prvog koji se
vodi prije svega radi nafte.
Zasto se za naftu - ratuje
Prema najnovijim podacima Medunarodne agencije za energiju, vise od dvije
trecine svjetskih zaliha nafte leze pod ozemljem clanica OPEC-a
(Organizacije izvoznica nafte, u kojoj su jos od 1960. Alzir, Indonezija,
Irak, Iran, KuvKako je nastao cetvrti naftni sok
Sto to naftu, kao najvazniji energent u svjetskom gospodarstvu, danas
cini sve skupljom i skupljom? Naizgled, glavni razlozi su u sve kaoticnijem
stanju u okupiranom Iraku, koji po svojim naftnim zalihama stoji uz bok
najnaftonosnije sile svijeta, Saudijske Arabije. Ali, najznacajniji izvor
burzovne panike zapravo je prikriven, i nalazi se u sve jacem strahu
trgovaca, da bi islamisticke snage mogle napasti naftnu infrastrukturu u
Saudijskoj Arabiji. Ubilacki napadi u svibnju na strane radnike u saudijskom
naftnom gradu Khobaru izazvali su strahovanja od vecih napada na jos budno
cuvana naftna postrojenja toga kraljevstva. Uz te nesputane rizike, slijede
i neizvjesnosti o sudbini kompanije Yukos, pete po velicini izvoza nafte
ruske kompanije, od koje Putin trazi da plati porezne dugove u iznosu od
vise milijardi dolara, s tim sto konacni racun jos nije na stolu. Najnovije
krizno zariste u svjetskom ratu za naftu je delta Nigera, u kojoj se
sukobljavaju interesi vlade i lokalnih pobunjenika, a zapravo regionalni
kontra interesa multinacionalnog Shella. Naftna proizvodnja u Venezueli,
nakon Saudijske Arabije drugom po velicini izvozniku nafte u SAD, i dalje
trpi zbog izbijanja strajka prije 18 mjeseci.
Naposljetku, zabrinutosti oko sigurnosti opskrbe potaknule su mnoge
zemlje koje intenzivno povecaju svoje strateske rezerve, smanjujuci ponudu
na ionako oskudnom trzistu. SAD nastavlja puniti svoje rezerve nafte unatoc
visokim cijenama. Ostale zemlje poput Indije, Juzne Koreje, Tajvana i Kine,
cija su gospodarstva u velikom zamahu, i postaju gutaci nafte, takoder
zestoko povecavaju svoje zalihe, ali i potrosnju.
ajt, Libija, Nigerija, Katar, Saudijska Arabija, Ujedinjeni Arapski Emirati
i Venezuela). Regionalno, najnaftonosniji je Srednji istok sa 65 posto
svjetskih zaliha nafte, dok ih Sjeverna Amerika posjeduje manje od pet
posto. Agencija procjenjuje da bi se do 2030. godine potraznja za naftom
mogla povecati sa sadasnjih 80-ak na vise od 120 milijuna barela dnevno.
Prema podacima iz zadnje >Statisticke revije o svjetskoj energiji<, koju
prireduju analiticari British Petroleuma, ukupne i otkrivene svjetske zalihe
nafte iznose 1.150 milijardi barela, od kojih se cak 263 milijarde barela
nalazi pod ozemljem najnaftonosnije sile svijeta, Saudijske Arabije, koja je
istodobno glavni srednjoistocni saveznik SAD-a, glavni trenutacni profiter
od svjetskog rata za naftu, ali i glavni izvor mreze Al-Qaida te
potencijalno najrizicnija meta u tom globalnom ratu. Daljnjih 435 milijardi
barela nalazi se na prostoru Iraka, Irana, Ujedinjenih Arapskih Emirata i
Kuvajta (sto je blizu 40 posto otkrivenih svjetskih zaliha nafte). Venezuela
je najnaftonosnija sila Latinske Amerike, Rusija prva evropska (i uz
Saudijsku Arabiju, vodeca svjetska) naftaska sila svijeta, a trenutacno
predratna Nigerija, prva je africka naftna sila.
Kljuc mira i rata u 21. stoljecu
Donedavna naftna sila SAD, raspolaze zalihama koje bi se mogle iscrpsti za
manje od 11 godina, i stoga zamrzavaju eksploataciju tih svojih izvora,
cuvajuci ih za krajnje crne dane. Velika Britanija, glavna americka
saveznica u okupaciji Iraka, posjeduje svoje zalihe nafte za potrosnju kracu
od iducih pet godina. U tim je cinjenicama, eto, sadrzana surova matematika
ovog svjetskog rata za naftu, koji se na prvoj razini iskazuje kao sudar
americko-britanskih i arapskih energetskih interesa, a na medijskoj zacinjen
toboznjom americko-britanskom velikom brigom za ljudska prava i demokraciju
u Iraku.
Stoga ce nafta i u 21. stoljecu ostati kljuc svjetskoga mira i rata,
napretka i propasti, dobra i zla. Istodobno, nasuprot arapskih naftonosnih
zemalja i osobito 11 clanica OPEC-a, kao izvoznika nafte, stoje veliki
neto-uvoznici, poput Amerike i Evropske unije (koji kupuju gotovo dvije
trecine svjetske ponude). Zato se treci svjetski rat, koji se vodi radi
nadzora nad naftnim potencijalima, sve otvorenije iskazuje, ne toliko kao
>sukob civilizacija<, krscanstva i islama, nego prije svega kao sudar
velikih energetskih blokova, izvoznika i uvoznika nafte, s jedne strane
izvoznika - arapskih zemalja i OPEC-a, pa cak i Rusije, a s druge uvoznika -
Amerike, Evropske unije i Japana, kojima se svojim zahuktalim privrednim
rastom unazad pet godina zustro prikljucuju najmnogoljudnije i najvece
novoindustrijalizirane zemlje, Indija i Kina.
http://www.novilist.hr/
Srpska Informativna Mreza
[EMAIL PROTECTED]
http://www.antic.org/
