Moć srpske banke
  16.12.2004

Piše: Dejan Medaković

ZAHVALJUJUĆI svom poslovnom ugledu, čitav niz Srba i Grkocincara stekao je značajne položaje u hrvatskom društvu. Možda najistaknutiju ulogu među njima imao je Zagrepčanin Anastas Popović, koji je od početka bio u upravi Ilirske čitaonice i fonda "teatralnog poduzeća". Penjući se na društvenoj lestvici, postao je i član Hrvatsko-slovenskog gospodarskog društva, a na sednici od avgusta 1845. predložio je potrebu osnivanja poljodelske škole u Zagrebu.
Kao verni domorodni građanin, Popović je 1846. postao predsednik tek osnovane "Prve hrvatske štedionice", u kojoj je bio najjači deoničar, upisavši jedini 20 "utemeljiteljnih deonica u iznosu od 2.000 forinti srebra", kao i jedan od dvojice "centralnih peneznika" Narodnog doma u Zagrebu.
Uspešna organizacija hrvatskog bankarstva, u čijim su se osnovama nalazili i članovi srpske crkvene opštine u Zagrebu, uticala je i na osnivanje srpskog bankarstva. Na Svetog Savu 1895. godine upravljen je "Proglas na narod srpski", koji je pozvan na osnivanje Srpske banke u Zagrebu sa osnovnim kapitalom od 600.000 kruna.
Oduševljenje kojim su Srbi u Hrvatskoj prišli osnivanju svoje banke potvrđuje odziv na upis akcija. Na predviđeni broj od 22.500 akcija odazvalo se 5.500 osnivača, koji su upisali ukupno 50.000 akcija, pa je banka svoju delatnost otpočela sa 90.000.000 kruna uplaćenog osnovnog kapitala. Ovolikim kapitalom u Hrvatskoj raspolagala je jedino Hrvatsko-slavonska zemaljska hipotekarna banka.
VEĆ 22. marta (3. aprila) konstituisana je uprava Srpske banke, a za njenog počasnog predsednika izabran je dr Livije Radivojević, predsednik suda Stola sedmorice iz Zagreba. U Upravni odbor izabrani su: za predsednika baron Jovan Živković Fruškogorski, kralj. odjelni predstojnik u miru, veleposednik iz Zagreba; za potpredsednika dr Bogdan Medaković, advokat i veleposednik iz Zagreba, a za članove: Aleksandar Veselinović, veleposednik i trgovac, šef firme "A. J. Veselinović", predsednik vinkovačke štedionice iz Vinkovaca; Simo Gomirac, trgovac i posednik, predsednik vinkovačke štedionice iz Ogulina, dr Drag. Grčić, kralj. javni bilježnik i posednik, predsednik šidske štedionice iz Šida; Lazar Dunđerski, veleposednik i industrijalac, predsednik štedionice u Sent Tomašu i industrijalac iz Novog Sada, Jovan Đuričić Bijorac, trgovac i posednik iz Rume; Miloš Zec, narodni poslanik iz Zagreba, Đorđe Jagnić, trgovac i posednik šef firme "S. A. Dragićević" iz Pakraca, Stevan Kalember, trgovac iz Korenice; Vladimir Matijević, trgovac, šef firme Gustava Sohera u Zagrebu...
Razgranata delatnost Srpske banke na svim stranama gde su živeli Srbi, nije se kosila sa antagonizmima između sela i gradova, koji su imali suprotstavljenje političke nacionalne koncepte. Izbor članova Uprave Srpske banke otkriva da je, bez obzira na pripadništvo različitim političkim strankama, sačuvan nadpartijski konsenzus srpskih nacionalnih interesa. Stvoren je uspešan model delovanja u narodu koji se teško oslobađao tereta svoje prošlosti, da štiti svoje uske, lične interese sa sklonošću da kad treba, proglašava ih i za nacionalne. Srpska banka je stekla moć da među Srbima u Austriji širi osećanje poverenja i imovinske sigurnosti. Ovu ulogu održala je i u periodu između dva svetska rata, kada je izdržala i svetsku bankarsku krizu, posle propasti Krigerovog koncerna. NJeno delovanje prestaje stvaranjem NDH kada je njena imovina konfiskovana. U relativno kratkom razdoblju postojanja, od 1895. do 1941. Srpska banka je odigrala pored privredne i veliku političku ulogu aktivno homogenizujući srpski narod.
PRIVREDNO jačanje Srba u Zagrebu odrazilo se i na osnivanje prve srpske zemljoradničke zadruge, koja je osnovana u Sremskoj Kamenici 1897. Januara 1898. osnovan je i "Savez srpskih zemljoradničkih zadruga u Austro-Ugarskoj", u koji je ušlo 10 zadruga sa 152 zadrugara, sa 7.265 kruna udela i 340 kruna rezerve. Ovakve organizacije su se radno dopunjavale, bio je to model za čvršće povezivanje srpskog naroda, posebno iseljeničkih krugova, pre svega u cilju ekonomskog jačanja. Takvi napori ispoljavali su se i u politici, koja više nije mogla da ignoriše dugo sticanu ekonomsku snagu i njen politički značaj. Savez srpskih zemljoradničkih zadruga je na zboru 29. novembra 1897. izabrao svoj prvi upravni i nadzorni odbor. Za počasnog predsednika izabran je dr Livije Radivojević, isti onaj koji je na takvu dužnost izabran u tek osnovnoj Srpskoj banci.
Članovi odbora bili su: Radoslav Marković i Inđije u Sremu, Mile Birač iz Velike Pisanice u Podravini, Milan Rajković iz Neština u Sremu, M. P. Solarić iz N. Pavlana u Bjelovarskoj županiji, Todor Marić iz Kamenice u Sremu, Petar Sučević, Vladimir Matijević, Amvrosije Pavlović, dr Svetislav Šumanović i Aćim Đermanović (ujedno i kao tajnik) iz Zagreba. U Nadzorni odbor izabrani su Simo Miščević, dr Jovan Paču, Milan Nikolić iz Zagreba, Stevan Bećarević iz Bingule i Aleksandar Jovanović iz Mohova u Sremu. I jedan i drugi odbor izabrali su predstavnici 11 zadruga. NJihov broj pred kraj 1898. narastao je na 35.
Prisustvo dr Jovana Pačua i Vladimira Matijevića, a potvrđivalo je ozbiljnost sa kojom je osnovan ovaj savez. U kalendaru "Srbobran" za 1898. godinu kaže se da je 29. decembra 1897. održan u Zagrebu "bez šuma i vike" jedna od "najznačajnijih skupština roda srpskog na ovome kraju. Na čelo zadruge biraju se po čestitosti i ugledu prvi ljudi, a na čelu sviju zadruga u Savezu biraju se prvi ljudi u narodu". Uočljivo je da su Srbi u Zagrebu gotovo istovremeno osnovali dve jake privredne organizacije, koje su, bez sumnje, učvrstile njihov položaj u Hrvatskoj.
Na inicijativu jednog od tvoraca ove dve značajne privredne organizacije Vladimira Matijevića, osnovano je u Zagrebu 23. septembra 1897. društvo "Privrednik". Matijević je sazvao osnivačku skupštinu, na kojoj je izneo ciljeve i zadatke društva. Odlučeno je da se izradi statut društva i poslovnik o radu. Taj zadatak preuzeo je na sebe sam Matijević. Izabran je i izvršni odbor, koji su sačinjavali Izidor Dobrović, Vladimir Matijević i Nikola Ćuk, te LJubomir P. Ristić, kao sekretar. Veliku moralnu i materijalnu pomoć pružili su, pored ostalih, Matijevićeva supruga Paulina rođena Lađević, Mihajlo Pupin, Nikola Tesla, Livije Radivojević, Stevo Kalember, Mihajlo Zubović, Jovan Đurić - Bigorac, Stevo Ognjenović, Vaso Radosavljević i Lazar Dunđerski. "Privrednik" je dobio podršku i od Srpske banke i Saveza srpskih zemljoradničkih zadruga.
 

 

 

 

Одговори путем е-поште