Za ubistvo 229 Srba u Pofalićima osumnjičena 24 lica
SARAJEVO - Centar javne bezbjednosti Istočno Sarajevo podnio je Okružnom tužilaštvu izvještaj o izvršenom krivičnom djelu ratnog zločina protiv 24 lica za koja se osnovano sumnja da su izvršila ratni zločin nad 229 civila srpske nacionalnosti u sarajevskom naselju Pofalići.
Miloš Mijović, jedan je od Srba iz Pofalića koji je preživio ovaj zločin i koji je zlostavljan tokom rata u Sarajevu, podatke o tim dešavanjima dostavio je Timu za istraživanje ratnih zločina u Centru javne bezbjednosti Istočno Sarajevo.
Mijovića je rat zatekao u porodičnoj kući u naselju Pofalići, odakle je, kaže, odveden 14. maja 1992. godine.
"Mene i Blažu Šarovića htjeli su ubiti dva puta prije odvođenja, ali nas je spasavao jedan komšija musliman. U noći 14. maja odveli su nas u kuću koja im je bila glavna komanda u Pofalićima. Vezali su nas žicom i tu su nas držali dva dana. Kuću su mi zapalili na moje oči. Tada je došao neki oficir i rekao da nas povedu. Prolazeći kroz naselje, kod Dilberovića kuća i kod mjesne zajednice vidjeli smo dvadesetak ubijenih ljudi na ulici. Nama su rekli da pogledamo četnike iz Srbije, a to su bili Srbi iz naselja, odmah sam vidio jednog taksistu Zorana kojem nisu pokrili lice", priča Mijović.
On tvrdi da je na ulici i pred kućama među ubijenima prepoznao Branka Jeremića iz Orlovačke ulice, Koviljku Tešanović, zatim Voju i Maricu Pikulić, Duška Kosića iz Humske ulice, Savku Elek i njenog muža, te neke članove porodice Vasković.
Nakon toga odveden je u Velešiće, gdje su ga nekoliko puta pretukli, a zatim u Centralni zatvor u Sarajevu.
"Bio sam smješten u ćeliji 88 među ostalim Srbima. Tukli su nas stalno. Evo po mojim rukama, na čelu i na nogama imam i sada usjekline od žice kojom sam vezan i ožiljke od oštrice noža. Prebijani i krvavi jedni drugima smo trgali košulje i zavijali rane. Od posljedica prebijanja mnogi su umrli", kaže Mijović.
Poslije je Mijović prebačen u zatvor u bivšu kasarnu "Viktor Bubanj", gdje je bio zatvoren šest mjeseci.
"Oslobođen sam jer me jednog dana prepoznao čovjek iz Uprave Centralnog zatvora i lično se angažovao da me puste, jer smo se dugo poznavali. Da nije bilo njega, sada ne bih bio živ", kaže Mijović.
Po izlasku primio je 12 transfuzija krvi, a smršao je više od 40 kilograma. Za vrijeme zarobljeništva nikada mu nije pružena ljekarska pomoć, a tvrdi da su iz zatvora u zatvor prebacivani kad god su dolazile kontrole iz Međunarodnog crvenog krsta. Nikada se nije učlanio u udruženja logoraša, niti je podnosio tužbe, ističući da se nada da će pravda stići svakoga ko je maltretirao i ubijao nedužne ljude u bilo kojem kraju svijeta.
Tim Centra javne bezbjednosti Istočno Sarajevo za istraživanje ratnih zločina počinjenih nad Srbima tokom rata raspolaže sa 4.134 kartona sa podacima o žrtvama zločina, ali i imenima svjedoka i počinilaca ovih krivičnih djela. Priča Miloša Mijovića samo je jedno od svjedočenja priloženih uz kartone žrtava zločina u Pofalićima.
Iako raspolaže i imenima počinilaca, policija odbija da ih saopšti, uz obrazloženje da bi to moglo da ugrozi cijeli proces i da će imena biti javna onog trenutka kada tužilaštva podignu optužnice.
N. Krsman
