| ZAGREB - Preminuo je Mladen Delić, čuveni
televizijski reporter. Jučer, u 86. godini, nakon duge i teške
bolesti zaklopile su se Mladenove oči. Otišao je začinjavac
suvremenog radijskog i televizijskog žurnalizma, čovjek koji nam je
svojim glasom i zanosom, svojim poletom i ushitom život činio
ljepšim i privlačnijim.
Mnogima je zauvijek u sjećanju ostao Delićev uzvik nakon
uzbudljive završnice kvalifikacijske nogometne utakmice između
selekcija Jugoslavije i Bugarske 22. prosinca 1983. u Splitu. Kad se
već činilo da će bugarska momčad otići na Europsko prvenstvo 1984.,
kad su već svi bili uvjereni da će utakmica završiti neodlučenim,
2:2 ishodom, nenadani Radanovićev pogodak na izmaku vremenu i 3:2
pobjeda postali su pamtljivi po Mladenovoj rečenici s retoričkim
pitanjem: "Pa, ljudi moji, je li to moguće?"
Uzvik "Ljudi moji, je li to moguće!" ubrzo je postao reklamni
slogan, ali i dio svakodnevna govora. Stariji će se prisjetiti i
olimpijske 1968. godine, kad je u Ciudad de Mexicu splitska
plivačica Đurđa Bjedov osvojila zlatnu olimpijsku medalju na 100
metara prsno. Mladen je o tome poslije zapisao:
"U finalu se Đuke odlično držala prateći najbolje prsačice
svijeta. Počinje finiš. Uzbuđen sam. Vičem u mikrofon: Đuke vodi.
Ludo! Nevjerojatno! Je li to moguće? Đurđice! Zlatna naša Đuke! Ona
ne vjeruje sama sebi. Gleda prema meni. Dižem svoj veliki palac:
Prva si Đuke, olimpijska pobjednica! Nestaje mi daha, ludo sam
sretan!" Prvi put televizijski su gledatelji čuli Delićev glas 28.
studenoga 1956. iz Londona, gdje su igrale reprezentacije Engleske i
Jugoslavije. Mladen je prenosio za radio, ali tehinčari u Zagrebu
uključili su njegov prijenos za radio uz televizijsku sliku.
Prvi put, izravno, s terena, Mladen Delić je bio televizijski
reporter 12. svibnja 1957. u Zagrebu za vrijeme utakmice Jugoslavije
i Italije. Otad nas je oduševljavao sve do umirovljenja 1984.
Apsolvirao je pravo, a završio školu za tjelensi odgoj, pa je jedno
vrijeme bio nastavnik tjelesnog dogoja i predavač na Visokoj školi
za fizičku kulturu u Zagrebu.
Rođen je u Sinju 15. siječnja 1919., a bavio se s više sportova.
Vježbao je u Sokolu, nogomet igrao u sinjskome Junaku, košarku u
zagrebačkoj Slaviji, a atletiku u HAŠK-u. Bio je i atletski i
košarkaški sudac, dužnosnik i podupiratelj sporta, od tenisa do
kajaka. Proučavatelj sportske povijesti i svugdje rado viđen.
Zbogom, Mladene!
(bv) | 
