Umro Mladen Delić
ZAGREB - Preminuo je Mladen Delić, čuveni televizijski reporter. Jučer, u 86. godini, nakon duge i teške bolesti zaklopile su se Mladenove oči. Otišao je začinjavac suvremenog radijskog i televizijskog žurnalizma, čovjek koji nam je svojim glasom i zanosom, svojim poletom i ushitom život činio ljepšim i privlačnijim.

Mnogima je zauvijek u sjećanju ostao Delićev uzvik nakon uzbudljive završnice kvalifikacijske nogometne utakmice između selekcija Jugoslavije i Bugarske 22. prosinca 1983. u Splitu. Kad se već činilo da će bugarska momčad otići na Europsko prvenstvo 1984., kad su već svi bili uvjereni da će utakmica završiti neodlučenim, 2:2 ishodom, nenadani Radanovićev pogodak na izmaku vremenu i 3:2 pobjeda postali su pamtljivi po Mladenovoj rečenici s retoričkim pitanjem: "Pa, ljudi moji, je li to moguće?"

Uzvik "Ljudi moji, je li to moguće!" ubrzo je postao reklamni slogan, ali i dio svakodnevna govora. Stariji će se prisjetiti i olimpijske 1968. godine, kad je u Ciudad de Mexicu splitska plivačica Đurđa Bjedov osvojila zlatnu olimpijsku medalju na 100 metara prsno. Mladen je o tome poslije zapisao:

"U finalu se Đuke odlično držala prateći najbolje prsačice svijeta. Počinje finiš. Uzbuđen sam. Vičem u mikrofon: Đuke vodi. Ludo! Nevjerojatno! Je li to moguće? Đurđice! Zlatna naša Đuke! Ona ne vjeruje sama sebi. Gleda prema meni. Dižem svoj veliki palac: Prva si Đuke, olimpijska pobjednica! Nestaje mi daha, ludo sam sretan!" Prvi put televizijski su gledatelji čuli Delićev glas 28. studenoga 1956. iz Londona, gdje su igrale reprezentacije Engleske i Jugoslavije. Mladen je prenosio za radio, ali tehinčari u Zagrebu uključili su njegov prijenos za radio uz televizijsku sliku.

Prvi put, izravno, s terena, Mladen Delić je bio televizijski reporter 12. svibnja 1957. u Zagrebu za vrijeme utakmice Jugoslavije i Italije. Otad nas je oduševljavao sve do umirovljenja 1984. Apsolvirao je pravo, a završio školu za tjelensi odgoj, pa je jedno vrijeme bio nastavnik tjelesnog dogoja i predavač na Visokoj školi za fizičku kulturu u Zagrebu.

Rođen je u Sinju 15. siječnja 1919., a bavio se s više sportova. Vježbao je u Sokolu, nogomet igrao u sinjskome Junaku, košarku u zagrebačkoj Slaviji, a atletiku u HAŠK-u. Bio je i atletski i košarkaški sudac, dužnosnik i podupiratelj sporta, od tenisa do kajaka. Proučavatelj sportske povijesti i svugdje rado viđen. Zbogom, Mladene! (bv)



http://www.vecernji-list.hr/

Одговори путем е-поште