ARSEN DEDIC - MERA KRATKE SRPSKE PAMETI

Dragan J. Vucicevic

Arsen Dedic je prava mera kratke srpske pameti. Arsen Dedic je lakmus papir
na kojem se ponajbolje ocitavaju sva kilavost i impotencija samozvane srpske
elite. Arsen Dedic je najkonkretniji dokaz teze da su Srbi odavno izgubili i
poslednji gram nacionalnog i ljudskog ponosa i dostojanstva. Prvi
povratnicki koncert "hrvatskog zasluznog glazbenika" Arsena Dedica u utorak
uvece u beogradskom Domu sindikata dokazao je, tvrdim, sve ovo, ali i jos
dosta toga strasnog.

Svako ko je, naime, hteo da vidi, mogao je te veceri da vidi mnogo teze i
mnogo ozbiljnije stvari od laganih primorskih balada i bljutavih ljubavnih
sansona. Svako ko je hteo da gleda, mogao je da ugleda Borisa Tadica,
predsednika Srbije, kako aplaudira i "nezne misli bori" dok su na bini
zapevavali Arsen i njegova Gabi. Svako ko je hteo da cuje, mogao je da
saslusa glasne izlive neznosti srpskog nacionalnog gurua Matije Beckovica
upucene kumasinu Arsenu. Svi su, dakle, u utorak uvece mogli da vide kako se
srpska politicka, umetnicka i medijska elita kao u nekakvom bunilu
transformisala u bezlicnu hipnotisanu gomilu koja ne pamti vise i dalje od
najobicnije kokoske.

Jer, kako je moguce da su svi odjednom zaboravili Arsenove ratne teske reci
na racun nas "prljavih cetnika". Otkud to da niko, ni u jednim novinama, ni
na jednoj televiziji nije spomenuo cinjenicu da je isti taj Arsen Dedic
nasmejan od uva do uva svirao klavir i tercirao u onom ustaskom trijumfalnom
TV spotu avgusta 1995?! Alo, bre, zasto se precutkuje cinjenica da je taj
isti Arsen pesmom dizao moral hrvatskim "domoljubima" upravo onih dana kada
je 300.000 Srba proterano iz Krajine, dok je na hiljade njih zverski
pobijeno! I kako to, majku mu staru, da se niko nije usudio da spomene
cinjenicu da se Arsen Dedic, inace potomak ugledne srpske porodice iz
Dalmacije, dobrovoljno odrekao svoga naroda i priklonio Hrvatima i to u
vreme kada su Srbi drugi put u proslom veku kolektivno vodeni na klanje?!?

Stvarno, u cemu je problem? Zarad cega treba precutati istinu? Pa, zar opet
zbog nekog bratstva i jedinstva treba olako da prelazimo preko strasnih
zlocina i teskih uvreda?! I zasto svako ko javno kaze ovo sta ja ovde
govorim biva od strane beogradskih intelektualistickih lelemuda odmah
optuzen da je sovinista i najcrnji nacionalista? Da li je demokratija
precutkivanje? Da li je demokrata onaj koji se pravi blesav kod zdrave
pameti i oprasta onome ko se nije udostojio ni oprost da zatrazi?

Samo, da se mi razumemo - nije nama ovde kriv Arsen Dedic. On ima puno pravo
da bude takav kakav jeste. Niko njemu ne moze da zabrani da se odrekne
srpskog porekla, niko njemu nije mogao da zabrani ni da postane ustasoid
koji pesmom velica najvece etnicko ciscenje u modernoj istoriji Evrope. Niko
njemu, konacno, ne moze ni danas da zabrani da, posle svega, dode u Beograd
i peva onima koji jos hoce da ga slusaju.

Nije nama, kazem, kriv Arsen. Nama su, ljudi moji, krivi ovi nasi. Nama je,
pre svih, kriv Boris Tadic. On, Boris, nema prava! Nema prava predsednik
Srbije da olako prede preko tolikih srpskih zrtava i dode na koncert coveka
koji je bio deo muzicke logistike "Oluje". Nema prava Boris, jer je i on
licno potomak onih Srba koji su pretekli sa ustaskog noza, nema prva
predsednik jer je on predsednik i onima kojima su najblizi rodaci pobijeni i
proterani iz Arsenove "domovine". Nema prava predsednik Srbije da tek tako
zaboravi, nema on mandat da tek tako olako oprosti... Jos manje prava da,
posle svega, aplaudira Dedicu ima njegov kum Matija Beckovic. Taj srpski
nacionalni guru, covek koji je jos 1990. godine najbolje definisao Srbe u
Hrvatskoj kao "ostatak zaklanog naroda", ima jos manje prava da javno prede
preko zlocina ciji je direktni podrzavalac bio Arsen Dedic. Nema prava
Beckovic, jer su mnogi Srbi u Hrvatskoj umrli iskreno verujuci u ono sto je
pricao pre petnaest godina. Kumstvo tu, Matija, nije nikakvo opravdanje!

http://www.kurir-info.co.yu/Dnevne-vesti/index.shtml 


                           Srpska Informativna Mreza

                                [email protected]

                            http://www.antic.org/

Одговори путем е-поште