Ante Nobilo, jedan od najpoznatijih advokata u Hrvatskoj Zlocin nad Srbima je bio organizovan
Ante Nobilo spada u sam vrh advokatske branse u Hrvatskoj. Iza sebe kao tuzilac ima slucajeve "Artukovic", "Arkan", "Pakracka poljana", "Krvavi Uskrs", aferu " Labrador "... Kao advokat zastupao je porodicu Mihajla Zeca i desetine drugih poznatih slucajeva, ali je svoje medijske vrhunce dosegao zastupajuci Tihomira Blaskica pred Haskim sudom. U Hrvatskoj nikoga ne ostavlja ravnodusnim - jedni mu zamjeraju da je uzurpirao medije i da opanjkava Hrvatsku, dok drugi u njemu vide zagovornika evropskih vrijednosti u pravosudu, ali i u politici. Spada u malobrojne javne licnosti u Hrvatskoj koje smatraju da je ta zemlja izvrsila agresiju na BiH, a za razliku od vecinskog misljenja u hrvatskoj javnosti, Nobilo smatra da optuznica protiv Gotovine ne rusi kredibilitet domovinskog rata. NN: Hrvatska je uznemirena posljednjim dogadajima. Ubistvo Srbina u Karinu i eksplozije u Vukovaru, a potom i prijetece pismo samozvane teroristicke organizacije. Kako tumacite te dogadaje? NOBILO: Sto se pisma tice, uvjeren sam da je to djelo amatera, sracunato na skretanje paznje vjerovatno psihicki bolesnog covjeka, pa mu i ne treba pridavati preveliki znacaj. Medutim, ono sto se desavalo poslije lokalnih izbora puno je ozbiljnije. Naime, prvi put efekat povratka Srba u te krajeve dao je rezultate. Ostvarili su kriticnu masu biraca koji su osvojili znacajan broj mjesta u lokalnoj samoupravi, sto su ekstremisti prepoznali kao signal da bi Srbi mogli preuzeti lokalnu upravu u tim dijelovima Hrvatske i prakticki preuzeti lokalnu vlast. A u njihovoj svijesti jos je slogan - jesmo li se zato borili? Oni su jos u 1995. godini: "Srba nema, to je prazan prostor; to smo mi osvojili ratom, to je nase i nikada Srbi to nece imati". Medutim, izbori su prvi put narusili tu sliku i dogodilo se to sto se dogodilo. U svakoj drzavi ima takvih ludaka. No, tada drzava treba da pokaze zube. Da je Hrvatska to ucinila odmah poslije "Oluje", nakon sto je vojska zauzela taj teritorij, ne bi doslo do svega onog ruznog do cega je doslo. Hrvatska vlast je popustila u prvim danima. Nakon sto je vojnicki osvojila taj teritorij trebalo je da garantira sigurnost svakom covjeku i njegovoj imovini. Nadam se da to ovaj put nece uraditi. Dakle, jedna energicna istraga, otkrivanje pocinitelja, sada je nuzno. NN: Nije li onda malo preuranjeno izjavljivati, kao sto to cine iz Vlade, da tragovi vode "preko Dunava"? NOBILO: To ne mogu komentirati. Sve je moguce. No, postavlja se pitanje zasto bas sad, zasto poslije lokalnih izbora? Zasto to nije bilo prije pola godine? Meni logika stvari ukazuje da se ipak radi o unutarhrvatskom razracunavanju. Vidim da su mnogi iznenadeni rezultatima izbora. NN: Predimo na one stare teme. Iako se slucaj "Gotovina" percipira kao jedini uvjet za ulazak Hrvatske u EU, cinjenica je da to nije jedina prepreka. Kao da se zaboravilo na druge uvjete, medu kojima je i reforma pravosuda? NOBILO: Imate pravo. Hrvatska, osim Gotovine, mora savladati jos neke velike prepreke. Ulazak u EU znaci prilagodbu drzave europskim standardima funkcioniranja jedne pravne drzave. U okviru toga reforma pravosuda je na prvom mjestu. Pa i samo pitanje Gotovine ne iscrpljuje se prvenstveno na njegovom hapsenju, vec je vise i prije svega pitanje funkcioniranja pravne drzave. Zasto mi zelimo uci u EU? Ne zato sto patoloski zelimo biti u tom savezu, nego zato sto zelimo imati drzavu po standardima EU. Kako znamo da bi nama trebalo jedno stoljece da ostvarimo taj cilj, najjednostavniji i najbrzi nacin je prikljucenje EU, koja ce nam diktirati ubrzane promjene i zakonodavnu i svaku drugu reformu. Dakle, ne radi se o pukom prikljucenju, vec projektu stvaranja drugacije, kvalitetnije i bolje drzave. U okviru toga reforma pravosuda je nuzna i to je jedno veliko i sveobuhvatno podrucje, pa ce i sam proces potrajati. Jedna od kljucnih stvari na tom putu je zakrcenost pravosuda u Hrvatskoj velikim brojem nerijesenih predmeta. U ovom trenutku imamo preko milijun i po nerijesenih predmeta. Za mnoge slucajeve ceka se po pet, deset i vise godina. Upisi u zemljisne knjige cekaju se godinama, u Zagrebu sedam i takvo pravosude stvara pravnu nesigurnost i za gradane i za potencijalne investitore. Zbog toga Europa i forsira reformu pravosuda, jer je to vazan segment uredenja drzave, vladavine prava i civilizacijskih standarda na kojima Europa pociva. NN: Nije li, u tom kontekstu, zabrinjavajuca cinjenica da i posljednji izvjestaj "Amnesty Internatinala" otkriva da je u hrvatskom pravosudu i dalje prisutan etnicki kriterij u odmjeravanju pravde? NOBILO: Na zalost, to je tacno. Tu se jos vuku repovi proslosti kada su se masovno izricale presude u odsutnosti. Ilustriracu vam to najsvjezijim primjerom kojim se ovih dana bavim. Vec sedam dana pisem analizu slucaja generala Trifunovica, koji je osuden u Varzdinu za ratni zlocin na 15 godina zatvora, a za iste dogadaje u Beogradu na 11 godina. Ovdje za upotrebu sile, a tamo za nedovoljnu upotrebu. To je primjer jedne velike sramote u hrvatskom pravosudu. Jos 1993. godine Vrhovni sud je potvrdio tu presudu. Meni je dosla kcer generala Trifunovica i trazila da preuzmem taj slucaj. Napravio sam analizu iz koje se vidi da se radi o nepostenom sudenju i neprofesionalnoj i pravno neutemeljenoj presudi. Tim povodom sam u vise navrata razgovarao sa Ratimirom Cacicem, koji je bio prvi covjek Kriznog staba Varazdina i koji mi je potvrdio da je Trifunovic bio castan i posten covjek i da nikakav ratni zlocin nije pocinio, te da mi stoji na raspolaganju kao svjedok u obnovljenom procesu. General Trifunovic je mogao Varazdin sravniti sa zemljom. On je imao potencijale da 350 tona celika u minuti izbaci na grad i da je htio pociniti ratni zlocin Varazdin danas ne bi postojao. A on je cuvao grad i svoje vojnike. Zbog toga je ispao zrtva. Kada bi se takvi kriteriji primijenili prema hrvatskim casnicima, ja ne znam koji bi bio na slobodi. Nazalost, sudovi u Hrvatskoj rukovodili su se etnickim kriterijumom. Pokazuje to i stanje u hrvatskim zatvorima. Zatvorenici kaznjeni za zlocine iz medunarodnog krivicnog prava. Prebrojite ih po nacionalnosti i sve ce vam biti jasno. Tu bi nekakav balans morao biti, ali ga nema. U zatvorima je po toj osnovi oko 600 Srba i otprilike cetvoro Hrvata. To je nedopustivi debalans koji je potvrdio i "Amnesty International". NN: Kako u tom kontekstu gledate na zahtjeve nacionalnih sudova, pa i hrvatskih, o preuzimanju haskih predmeta? NOBILO: U principu smatram da bi te drzave, pa i Hrvatska, trebalo da povrate svoj suverenitet u oblasti pravosuda. Sama potreba osnivanja Haskog suda govori o kvaliteti ovdasnjeg pravosuda. Mi moramo stvarati ambijent u kojem ce nacionalna pravosuda kvalitetno suditi ratne zlocine i to svojim "herojima" i to je idealna situacija kojoj moramo teziti. Medutim, ja se pribojavam dva ekstrema koji bi se mogli dogoditi. Hrvatska tvrdi da je osposobila cetiri velika suda u Zagrebu, Splitu, Rijeci i Osjeku, koji ce moci preuzeti te procese. Hrvatska ima i kadrove i tehnicke uvjete da to napravi. No, ja se bojim da ce se ponovo primijeniti nacionalni kriteriji, bojim se da ce u tim procesima politika imati odlucujucu rijec. Ta sudenja mogu otici u dva ekstremna pravca. Da se Hrvatima gleda kroz prste, a Srbima svaka dlaka na troje sijece. Medutim, moze biti i druga krajnost - da ovdasnji sudovi pogadaju ocekivanja Haga i sve sto im ustupi da nekriticki sude. I u tom slucaju izostati ce posteno sudenje. Dakle, cim politika utice na ovaj ili onaj nacin, nije dobro. Toga se ja bojim jer sudenje pred domacim sudovima postavlja se kao prvorazredan politicki cilj, a cim je sudenje samo po sebi politicki cilj ono je optereceno politickom atmosferom i ne moze biti kvalitetno. No, ta se "kisela jabuka mora zagristi" i moramo biti svjesni svih opasnosti koje to nosi, te stvoriti pozeljnu atmosferu u drustvu da pravosude moze kvalitetno raditi. NN: U tom pogledu zanimljiv je i slucaj vukovarske trojke. I Beograd i Zagreb zele to sudenje. Komu biste ga Vi dodijelili? NOBILO: Mislim da u takvim slucajevima treba utvrditi principe. Dakle, na hrvatskoj je strani princip, u pravosudu opceprihvacen, da se treba suditi tamo gdje se zlocin desio, gdje je krivicno djelo izvrseno. U konkretnom slucaju to se desilo u Vukovaru, u Hrvatskoj, i stoga bi ona imala prioritet u dobivanju tog procesa. Medutim, stvar nije tako jednostavna. Naime, zakoni i u Srbiji nalazu da se vlastiti drzavljani ne mogu izrucivati drugim drzavama. Mogu to ciniti samo Medunarodnom krivicnom sudu. Postavlja se pitanje jednog principa. Ako je Beograd izrucio vukovarsku trojku Hagu, da li taj sud, ako im nece suditi, smije optuzene izruciti drugoj drzavi. U tom ce slucaju, u najmanju ruku, dovesti politicko vodstvo u Srbiji u vrlo neugodnu situaciju, a ono ce se onda prilicno efikasno moci suprotstavljati daljoj suradnji sa Tribunalom. I zato je to komplicirana situacija koja nadilazi opceprihvaceni princip da treba suditi tamo gdje je djelo izvrseno. I Hag ce vagati gdje ce biti posteno i pravedno sudenje. Ja se bojim da bi u Hrvatskoj bio takav pritisak, te da su oni unaprijed vec osudeni. Bojim se da ih, s druge strane, u Srbiji smatraju herojima, pa ce zbog pritiska biti oslobodeni. NN: Optuznice protiv hrvatskih generala, posebno Gotovine, u Hrvatskoj su ocijenjene kao revizija povijesti. Dijelite li to misljenje? NOBILO: Mislim da se pretjeruje. Jedna optuznica ne moze promijeniti povijest. Ja sam citao optuznicu i smatram da ona sustinski nije promasena, koliko je nespretno pravno-tehnicki napisana. Naime, Tuzilastvo polazi od teze, sto je legitimno, da su se odredene osobe, na celu s Tudmanom, dogovorile i upustile u zlocinacki poduhvat koji je imao za cilj etnicko ciscenje Srba. Ja smatram da je "Oluja" primarno imala za cilj oslobadanje i uspostavu ustavno-pravnog poretka na dijelu hrvatskog teritorija. Sekundarni cilj bio je etnicko ciscenje Srba. Tuzilastvo, u opisu tog zlocinackog poduhvata islo je, po mom osobnom misljenju, presiroko. Trebalo je da navedu "vise tocno neutvrdenih osoba iz HV, iz HDZ-a, iz lokalne uprave". Oni su upotrijebili sintagme iz kojih bi se moglo zakljuciti da je HV, drzavni vrh u cjelini, lokalna zajednica, dakle da su se apsolutno svi udruzili u zlocinacki poduhvat. To jednostavno nije tocno. Vecina ucesnika niti je imala na umu niti je cinila zlocine. Medutim, netko je to napravio i organizirao. Ja tvrdim da je to bilo organizirano. Hagu je bilo jednostavnije poopciti stvar nego ici linijom utvrdivanja odgovornosti. Hasko tuzilastvo je slicno islo i u slucaju "Blaskic", gdje su globalno rekli od Tudmana preko Blaskica do posljednjeg vojnika HVO-a, svi su oni isli u etnicko ciscenje Bosnjaka. No, mi smo dokazali da je vecina vojske bila korektna, ali da su postojale odredene linije komandovanja, od politicara preko specijalnih jedinica koje su bile ukljucene u izvrsenje zlocina. Mi smo tocno identificirali linije koje su bile ukljucene u izvrsenje zlocina. Zato mislim da je u ovom slucaju tuzilastvo islo presiroko. No, oni ce to morati dokazati i tu vidim sansu odbrane. To ne treba previse da se politizira. Inace je u Hrvatskoj data prevelika politicka tezina Karli del Ponte, zato sto njezino misljenje presudno utice na prijem Hrvatske u EU. Medutim, hrvatski politicki vrh treba da dijeli njenu funkciju kada ona daje misljenje o suradnji Hrvatske i Haskog suda, gdje taj stav ima prvorazredan politicki znacaj, od njezine funkcije tuzitelja. Kada ona daje svoje misljenje o saradnji RH i Tribunala, za Hrvatsku to ima prvorazredan politicki znacaj i ona je tu izvanredno vazna osoba. Medutim, u konkretnim sudenjima, kada zastupa optuznicu, ona je samo suprotna strana u postupku. Osobno sam je u takvom procesu porazio. Blaskic je optuzen za najtezi zlocin, ali u pravnoj bici to nije dokazano. Tu je ne treba ni potcijeniti niti precijeniti. NN: Vjerovatno ste culi i za zahtjeve da BiH treba i protiv RH da podigne tuzbu za agresiju. Koliko su, po vasem misljenju, ti zahtjevi opravdani? NOBILO: Bez sumnje se tu radi o medunarodnom sukobu u kojem je Hrvatska ucestvovala. Za mene to nije sporno. No, da li ce Sarajevo podnijeti tuzbu drugo je pitanje, jer je to politicka odluka. Oni moraju procijeniti sto je svrsishodnije. Da li ce se stvar zaostravati ili gurnuti pod tepih je stvar politike. A to da je Hrvatska slala trupe za rat u Bosni i, sto je jos znacajnije, da je osnovala, organizirala i upravljala marionetskom tvorevinom Herceg Bosnom koja je djelovala kao agent Hrvatske, to su cinjenice. To nije sporno. NN: Lora, Koranski most, Pakracka poljana, Medacki dzep, Sisak... sve su to toponimi zlocina koje hrvatsko pravosude ignorise. Vidite li svjetlo na kraju tunela? NOBILO: Neke od njih upravo mrcvarim. Rasprava u slucaju "Pakracka poljana" je nedavno odgodena jer je jednog od optuzenika bolio zub. To vam dovoljno govori koliko se tome ozbiljno pristupa. Slucaj "Lora" - presudu je ukinuo Vrhovni sud, a novo sudenje nikako da pocne. Problem je sto je pravosude dio drustva, a hrvatsko drustvo jos nije dovoljno zrelo u smislu jedne politicke odluke, da se suoci sa negativnim stranama svoje proslosti. Dakle, hrvatsko drustvo, javnost, politicka elita moraju prije ili kasnije osuditi tamne strane Tudmanove vladavine i stvoriti takvu klimu u kojoj ce pravosude moci djelovati. Ono izvan tog ozracja nema tu snagu, u vlastitim redovima nema lidera koji bi izborili onaj stupanj samostalnosti pravosuda kakav Ustav predvida. U hrvatskom pravosudu nemate kriticnu masu koja bi se sama u ovoj drzavi izborila za ono mjesto koje mu po Ustavu pripada. Mora mu politika, pod pritiskom Europem, osigurati ono mjesto koje mu pripada. Tek cemo tada moci vidjeti svjetlo na kraju tunela. NN: Vasa kancelarija angazirana je brojnim slucajevima u Strasbourgu? NOBILO: Da, uglavnom je rijec o teroristickim aktima. Upravo ocekujemo prve presude gdje ce Strasbourg umjesto hrvatskih sudova donijeti presude o meritumu. Ako dobijemo prvi takav slucaj onda smo pobijedili. Ja sam poticao gospodina Pupovca i njegov klub zastupnika da Saboru predloze amandman na zakon po kojem bi opet uveli da je RH odgovorna za stetu koju su pocinili njeni vojnici, cak smo u nasem uredu napravili i prijedlog amandmana. NN: A sporazum o koaliranju SDSS-a i HDZ-a? Jedna od tocaka tog sporazuma je i odsteta za teroristicki cin. NOBILO: Ocigledno je da se Pupovac ne uspijeva izboriti kod Sanadera da se to izglasa u Saboru. I zbog toga nemamo drugog nacina nego da u Strasbourgu pokusamo dobiti presedan - prvu presudu. Nadam se da ce se to dogoditi u ovoj godini. NN: Koliko slucajeva ima u Starsbourgu? NOBILO: Ima ih puno. Moj ured ih ima oko sezdesetak. Dobili smo skoro sve slucajeve vezane za sporost pravosuda. Tu dobijete odstetu od nekoliko tisuca eura. Ali to je samo kazna zbog sporosti pravosuda. Medutim, mi se intenzivno borimo da u Strasbourgu dobijemo prvu odluku, presudu o obestecenju. Ako to uspijemo to ce biti strasna stvar. To ce biti veliki samar hrvatskom pravosudu ali ce onda Vlada ici na nagodbe da bi izbjegla neugodne presude. Marko ROKNIC ------------------------------------------------------- Sve je ucinjeno da se Srbi ne bi mogli vratiti u Hrvatsku NN: Ma sto mislili o optuznici, cinjenica jeste da Srba u Hrvatskoj vise nema. Etnicko ciscenje se dogodilo? NOBILO: Cinjenica je da Srba nema, cinjenica je da su izbjegli, medutim isto tako je i cinjenica da su resursi za povratak unisteni, kuce popaljene; sve je ucinjeno da se oni ne bi mogli vratiti. Sve govori da je to bio Tudmanov cilj. Etnicko ciscenje je provedeno, samo treba da se utvrdi tko je kriv, imenom i prezimenom. Ja tvrdim da je i hrvatska vlast kriva sto smo dobili takvu optuznicu. Ona je bila i jeste u boljoj poziciji nego Hasko tuzilastvo da utvrdi tko je pocinio zlocin i u "Oluji", koje jedinice, koji zapovjednici i po cijoj su komandi zlocini cinjeni. To je trebalo da se procesuira. NN: Pa vlast govori o 4.000 procesuiranih osoba poslije "Oluje"? NOBILO: To su price za malu djecu. Ta jos je Tudman mahao tzv. bijelom knjigom gdje je zabiljezen svaki kokosar koji je prosao tim prostorom. To nije to. Tu nema niti jednog kljucnog covjeka, niti jednog organizatora, tu nema ratnog zlocina protiv civila, ratnih zarobljenika. http://www.nezavisne.com/ Srpska Informativna Mreza sim@antic.org http://www.antic.org/
