Kolumne, komentari: <<< Natrag
tajna veza
Pričaju ljudi neprekidno ovdje, u Sarajevu, o kišnoj večeri na stadionu
Koševo minule srijede kada je više od šezdeset hiljada ljudi tri sata
uzdignutih ruku sa »Bijelim dugmetom« pjevalo i plesalo. Mnogi su samo
zagrljeni nijemo prizivali trenutke prošlosti pa i uz pokoju neskrivenu
suzu. Na prepuni travnjak, po krcatim tribinama i po ložama raznih vrsta
sručili su se talasi emocija, nostalgije ali i malkice nekog nedefiniranog
prkosa. Ovdje bi se kazalo, pasjaluka.
Bilo je hladno oko nogu i toplo oko srca. Navirala su sjećanja na Selmu,
na lipe i mjesec ramazana, na Đurđevdan i loše vino, curice i dječake. Na
sve ono što nisu prekrili ni snjegovi ni šaš. Osjećalo se u svakom trenu
kako doista »ima neka tajna veza« između svih tih hiljada i hiljada ljudi
što su od tri popodne pa do devet uveče kada je sve počelo, po pravom
hladnom jesenjem pljusku, u kolonama nadirali prema Koševu ne hajući što im
onako i onoliko curi niz vrat i leđa.
Putevi prema Sarajevu bili su zakrčeni automobilima koji su pristizali
iz Splita i Dubrovnika, Kranja i Pančeva, Užica i Nikšića...Po naglascima
različitih istih jezika bilo je jasno da su na Koševo nahrlili bezbrojni »od
Vardara pa do Triglava«. Uz sve njih i glasne razgovore koje su vodili bilo
je beskrajno smiješno prisjetiti se onih spektakularnih medijskih priča iz
minulih dana o komplotskim motivima Gorana Bregovića i drugova ne bi li u
Sarajevu lansirali novu »vidovdansku Jugoslaviju« ili »nastavili sa
unošenjem međunacionalnog razdora« ili »ponizili« ovog ili onog čestitog
patriotu, ili »produžili genocid nad Bošnjacima...« Ideja o zabrani koncerta
iz ovih razloga činila se čudovišnom.
Nije za ovu priliku bitno kako je tehnički zvučalo sve ono što se čulo
te noći na Koševu. Oni koji se time bave sigurno će primijetiti da je možda
bilo malih problema i sa svjetlom i sa tonom, perfekcionisti će se lako
sjetiti kako su U2 i Bono zvučali svojevremeno moćnije i čistije na istom
mjestu uz »logistiku« koja je u Sarajevo dokrcana u konvoju od dvije stotine
vozila i plus u četiri aviona. Dugmetov producent Raka Marić je tu bio
»nešto« tanji. Ali, nikoga se ovo nije previše ni ticalo u noći u kojoj je
više od šezdeset hiljada pokislih i beskrajno razdraganih ljudi od malih i
jadnih lokalnih ideoloških higijeničara napravilo šprdačinu, pokazavši im od
šake do lakta.
Normalnom promatraču balkanskih zbivanja ne može promaći priča ovdje
ponovljena, a opet stalno i iz početka otvarana: živimo pored ljudi kojima
je trajni cilj proizvodnja zajedljive negativne energije i pakosti, a kad je
moguće i straha od normalnosti i to u što većim količinama, koji bi da ništa
ne bude ljudski i lijepo, jer normalnost i ljepota nisu bog zna kakav
ambijent za trećekategornike, novokomponirane kreature i u suštini
inferiorce.
U srijedu uveče na Koševu nije bilo ni toliko slućenog »visokog rizika«
ni prizivanog pucnja, ni provokacija ni stampeda po travnjaku, ni pjesama
»protiv Alije ni za Aliju«, ni stvaranja novih starih država ni rušenja
postojećih, ni politike ni ideologije. Bilo je »Dugme« u kojem su pjevali
Tifa, Alen i Bebek, svirali Goran, Fadil, Mića, Điđi, Lazo i Vlado, a
pratilo ih iz sveg glasa jedno staro, dobro Sarajevo sa svim svojim
izvansarajevskim drugarima iz bivšeg i sadašnjeg života. »Jedna tajna veza«
sa tim životima i među tim ljudima jeste muka za one koji bi da na
razvalinama lijepih veza održavaju svoj svijet mentalne i svake druge
klaustrofobije. Nije išlo.
Na povratku kući kroz noć u kojoj su nad Koševom »padale zvijezde« gurao
sam se kroz grupu zajapurenih klinaca koji su u horu pjevali – »...tako ti
je mala moja kad ljubi Bosanac...«
Ako je sve ovo bio i samo puki trenutak u kojem smo se ponovo prepoznali
u onoj tajnoj vezi, dovoljno je. Hvala im.
http://www.novilist.hr/
Srpska Informativna Mreza
[email protected]
http://www.antic.org/
