Evropa između
ljudskih prava i terorizma
Vrijeme opasnog življenja
Evidentno je da su evropske vlade ignorisale terorističku
prijetnju na svom tlu prije napada u Madridu, ali teško da se nešto drastično
popravilo i nakon toga. Prema tvrdnjama analitičara, nakon 11. septembra,
evropska policija i bezbjednosne snage istraživale su samo poznate terorističke
ćelije. Grupe koje su neskriveno pružale podršku, i to ne samo deklarativno,
Al-Kaidi, nisu se našle pod lupom policijskih snaga niti su mijenjani postojeći,
zastarjeli zakoni koji tretiraju oblasti istrage jer se to smatralo kršenjem
ljudskih prava
Danijel
Kovačević
Dok se London
polako oporavlja od prošlonedjeljnih terorističkih napada u kojima je, prema
nepotvrđenim informacijama živote izgubilo preko 50 ljudi, koliko je barem bilo
poznato do zaključenja ovog broja "Novog Reportera", ostatak svijeta, prije
svega Evropa, postavlja pitanje, ko je sljedeći.
Teško je ne uočiti da se u evropskim medijima, između rečenica u kojima se izražava žaljenje i saučešće sa Londoncima, provlači i određena doza straha i panike. Iako se, prema dosadašnjim iskustvima, da zaključiti da će do narednog napada na evropskom tlu, koji je sasvim izvjestan, proći najmanje tri mjeseca. Nervoza je naročito prisutna u zemljama koje su poslale svoje trupe u Irak.
Nemali broj medija i analitičara tvrde da London nije bio adekvatno pripremljen za napade, što je, ruku na srce tačno, jer je već duže vrijeme bilo sasvim izvjesno da je upravo prijestonica Engleske sljedeća meta terorista.
Britanska policija je dva puta u protekle tri godine uspjela da osujeti napade na londonski sistem podzemne željeznice. Ali pravo pitanje je kako neko uopšte može da se pripremi za ovakve napade? Velika Britanija je, po riječima ministra finansija Gordona Browna, od 2000. godine povećala izdvajanja za bezbjednost sa 959 miliona funti (1,7 milijardi dolara) na 1,5 milijardi funti za razdoblje 2004/05, a ta bi sredstva do 2007/08. trebalo da dostignu 2,1 milijardu funti. Do sada je 56 miliona funti potrošeno na jedinice za masovnu dekontaminaciju u slučaju hemijskog, biološkog, radiološkog ili nuklearnog napada. Dodatni deseci miliona funti dati su vatrogasnim i medicinskim službama i policijskim protivterorističkim jedinicama.
Londonistan: Ništa od toga nije bilo dovoljno jer je London godinama bio žalosni primjer na koji način se Evropa bori protiv terorizma. Ovaj grad ima toliko radikalnih islamskih grupa i toliko prodavnica u kojima se prodaje propagandni materijal koji veliča džihad, da ga evropski i američki službenici koji se bave terorizmom već neko vrijeme zovu Londonistan.
U Londonu je i sjedište časopisa «Al-Quds al-Arabi», koji izdaje Islamska obnovljena organizacija i na čijoj se Internet stranici gotovo redovno objavljuju saopštenja Al-Kaide.
Da ironija bude još veća, Britanija je odobrila azil Mohamedu al-Guerbouziju, Marokancu za kojim trenutno traga čitava britanska policija jer smatraju da je umiješan u napade u Londonu. To je ujedno i prvo ime koje se, doduše nezvanično, dovodi u vezu sa napadima.
Al-Guerouzi je osumnjičen i da je učestvovao u prošlogodišnjem terorističkom napadu u Madridu te u napada u Kazablanki 2003. godine. Njemački i francuski organi bezbjednosti tvrde da Al-Guerbouzi ima veze sa Jordancem Abu-Musabom al-Zarqawijem, čovjekom koji stoji iza tri četvrtine bombaških napada u Iraku. Iako je Al-Guerbouzi u Maroku osuđen na 20 godina zatvora za napad u Kazablanki u kojem su poginule 44 osobe, zbog čega su Marokanci pokušali da isposluju njegovo izručenje, Britanija mu je odobrila azil. Španske vlasti tvrde da je jedan od osumnjičenih u bombaškom napadu na voz u Madridu, neposredno prije napada, telefonom razgovarao sa Al-Guerbouzijem.
Ništa od ovoga nije bilo dovoljno britanskim snagama bezbjednosti koje su, poput kolega iz Madrida, čak i kada je svima bilo jasno o čemu je riječ, tvrdili da eksplozije u centru Londona nemaju veze sa terorizmom već sa električnom energijom.
Rim kao sljedeća meta: Protiv Al-Kaide teško se boriti iz dva razloga. Prvi razlog je to što su njeni operativci fanatici spremni na vlastito stradanje, a drugi, zato što je riječ o organizaciji čiji su lideri ali i oni koji djeluju na terenu vrlo inventivni u osmišljavanju i pripremi napada, te uspješni u njihovom sprovođenju.
Napad na London njihov je veliki uspjeh, jer je cijela svjetska pažnja bila koncentrisana na Britaniju. Niz eksplozija dogodio su u najvećoj jutarnjoj gužvi, što je dovelo do paralize Londona gotovo cijeli dan.
Al-Kaida je definitivno organizacija koja želi postići što veće krvoproliće, ali je u ovom slučaju veću važnost imala simbolična snaga udara na samo finansijsko i političko središte Britanije.
Još je prerano govoriti o tome koliko su konkretne prijetnje da će nakon Britanije slijediti udar na Italiju i Dansku. Upravo o tome će svjetski lideri i službe bezbjednosti voditi žustre rasprave, ali ostaje činjenica da je ovdje ipak riječ o osveti Britaniji zbog ustaljene političke podrške Bushovoj administraciji. Stoga bi sljedeća metropola koja može očekivati krvoproliće mogla biti bilo koja američka saveznica, pa je jasno da u strahu, s razlogom, mogu biti svi koji na bilo koji način pomažu ili podržavaju predsjednika Busha i njegovu vanjsku politiku. Nedavno se toj politici pridružila i BiH šaljući svoje trupe u Irak. Objašnjenje da je riječ samo o deminerima, očigledno da ne pije vode kod iračkih terorista.
Izjave britanskog premijera Tonyja Blaira i američkog predsjednika Georgea Busha, da su sada još odlučniji u vođenju "rata protiv terorizma", nažalost, impliciraju da ćemo u budućnosti vidjeti još sličnih napada.
Jasno je da britanske tajne službe MI5 i MI6 nisu obavile svoj posao kako treba, baš kao ni CIA prije napada 11. septembra, a napad na London još jednom je dokazao da najveće svjetske velesile nemaju efikasan način borbe protiv terorizma, ma, koliko da se zaklinju u "rat protiv terorizma".
Sumnjivo lice: Napadi u Londonu po mnogo čemu podsjećaju na prošlogodišnje bombaške napade u Madridu i definitivno nose prepoznatljivi pečat Al-Kaide. U Madridu je policija uspjela otkriti torbu u kojoj je bio mobilni telefon povezan sa eksplozivnom napravom, što ih je dovelo do počinilaca. Ovo je bio najvažniji dokaz jer su uspjeli ući u trag telefonu, odnosno gdje je prodan i ko ga je kupio. Međutim, londonska policija, barem do zaključenja ovog broja "NR" nije sigurna da li je u njihovom slučaju riječ o bombašima samoubicama ili o eksplozivnim napravama aktiviranim sa udaljenosti. S obzirom na to da detonacija sa daljine podrazumijeva i elektronsku komunikaciju te najvjerovatnije mobilne telefone kojima je moguće ući u trag, a i poučeni "greškom" iz Madrida, malo je vjerovatno da su teroristi i ovaj put koristili isti sistem. Vjerovatnije je da je ovaj put korišten tajmer, odnosno da je bomba podešena tako da se aktivira za 10 ili 15 minuta, ali tu postoji rizik da neko uoči ostavljenu torbu sa eksplozivom.
Zasada postoji samo svjedočenje jednog preživjelog koji tvrdi da je vidio "sumnjivo lice" - tamnoputog mladića kako besciljno i očigledno nervozno šeće po autobusu neposredno pred detonaciju. Policija zasada ne odbacuje nijednu teoriju.
U međuvremenu, grupa koja tvrdi da je povezana sa Al-Kaidom i koja sebe naziva "Tajna grupa Al-Kaidinog džihada u Evropi" preuzela je odgovornost za napad. Nije čudno što do sada niko ništa nije čuo o toj grupi jer svakako nije riječ o nekoj konstantnoj militantnoj formaciji. Napadi koje Al-Kaida organizuje od 11. septembra, predstavljaju potpuno novu fazu terorizma u kojoj se, po potrebi, okuplja nekolicina militantnih islamista, sa ciljem izvršenja jedne akcije. Te, ad hoc terorističke grupe, dobijaju logistiku i instrukcije iz jednog sjedišta, dok oni sami izvode planiranje. Te grupe, isključivo za jednokratnu upotrebu, same sebi daju podugačka i komplikovana imena sa jasnim aluzijama na Bin Ladena i Al-Kaidu. Oni, formalno, nisu članovi Al-Kaide, već nečega što teoretičari nazivaju Al-Kaidinom mrežom.
Saopštenje nije objavljeno na Internet stranicama koje koriste islamski militanti vjerni lideru Al-Kaide Osami bin Ladenu. Na toj je stranici, pak, objavljen proglas u kojem se veliča napad na London i ponovo upozoravaju Italija i Danska. Italija u Avganistanu ima oko 3.000 svojih vojnika, dok je Danska u mirovne snage uključila 530 pripadnika vojnih jedinica.
Saopštenje grupe koja je preuzela odgovornost za napad prvobitno je bilo objavljeno na Internet portalu na adresi www.al-qal3ah.com, što je samo jedan od sličnih sajtova (http://www.al-qal3ah.com/, http://www.qal3ah.net/, http://www.qal3ati.biz/) koje, ironično hostuje jedna američka Internet kompanija. Američki istražni organi pretpostavljaju da su te Internet adrese povezane sa Saad Rashed Mohammed Al-Fagihom, čovjekom koji je bliski saradnik Bin Ladena, odnosno da se on s vremena na vrijeme, oglašava putem njih. Amerikanci vjeruju da Al-Fagih osim sa Bin Ladenom, održava veze i sa još nekim teroristima, poput Khaleda al Fawwaza, Mustafe Setmariam Nasera, Lewisa Attiyatullaha, Mohammed al-Massari and Ziyad Khalila. Prema istom izvoru, Al-Fagih je bio zadužen za logističku podršku prilikom napada na ambasade u Africi 1998. godine. U posljednje vrijeme, a naročito nakon 11. septembra 2001. njegov osnovni zadatak je promocija globalnog džihada te održavanje komunikacija između islamskih ekstremista širom svijeta. Za ove ciljeve, kao paravanom, Al-Fagih se koristi organizacijom MIRA (Pokret za islamske reforme u Arabiji), odnosno Al-Islahom, te organizacijom "Dvorac" ili "Al-Qal3ah".
Evropski mučenici: Prisustva Al-Kaide i njenih ad hoc grupa u Evropi javnost je postala svjesna tek u posljednjih nekoliko mjeseci nakon serije hapšenja i istraga sprovedenih u Njemačkoj, Francuskoj, Velikoj Britaniji, Italiji, Španiji i Holandiji. Uspjeh te terorističke mreže leži u činjenici da je riječ o "domaćim" ekstremistima, radikalnim muslimanima koji žive u Evropi legalno, tu su vjerovatno i rođeni i odrasli, posjeduju evropske dokumente koji im omogućavaju da se bez poteškoća kreću po starom kontinentu ali i po Bliskom istoku. Nekoliko Internet sajtova koji podržavaju džihad i Al-Kaidu, posljednjih sedmica obavještavaju svoje članove ali i javnost o grupama "evropski mučenika" u Iraku, a i sam Al-Zarqawi nedavno je pozvao evropske muslimane da se pridruže Al-Kaidi. Mnogi od osumnjičenih evropskih terorističkih lidera svoje borbeno iskustvo sticali su u Bosni i Hercegovini, Čečeniji i kasnije u Avganistanu. Prema obavještajnim podacima koje posljednjih mjeseci objavljuju mediji, teroristička mreža širom Evrope reaktivirana je u posljednjih šest mjeseci, zbog čega je naš kontinent, pored Bliskog istoka, Sjeverne Afrike i Azije, postao centar za regrutaciju bombaša samoubica.
Prema neimenovanom britanskom obavještajnom izvoru, na koji se poziva britanski "Independent", u Evropi je aktivna 21 teroristička mreža, od kojih su neke povezane sa preko 60 grupa u Sjevernoj Africi, što ne predstavlja iznenađenje ako se zna da je većina muslimanskih imigranata u Evropi došla upravo iz Alžira, Maroka i Tunisa.
U maju ove godine Otto Schily, njemački ministar unutrašnjih poslova rekao je da je islamski ekstremizam i terorizam najveća prijetnja za nacionalnu bezbjednost njegove zemlje. Schily je u svom izvještaju za 2004. godinu naveo da u Njemačkoj živi 31.800 članova i sljedbenika ekstremnih islamističkih organizacija sa još 57.500 potencijalnih ekstremista, uglavnom stranaca.
On je dodao da se u ovoj zemlji trenutno vodi 171 istraga protiv osumnjičenih islamskih militanata te da je u januaru ove godine uhapšena jedna osoba za koju se sumnja da je u nekoliko navrata boravila u Al-Kaidinom trening kampu u Avganistanu. Ta osoba je priznala da je dobila instrukcije da regrutuje bombaše samoubice u Evropi. Od decembra više od 30 ljudi uhapšeno je u Njemačkoj zbog povezanosti sa terorizmom, uključujući i šest članova grupe Ansar al-Islam, nekada manje militantne iračke grupe koja je prerasla u Ansar al-Sunnah armiju, povezanu sa Zarqawijwom militantnom grupom Tanzim Qaidat al-Jihad fi Bilad al-Rafidayn. Duhovni lider i osnivač Ansar al-Islama Mullah Krekar, živi u Norveškoj još od 1991. godine. Članovi ove grupe uhapšeni su takođe i u Francuskoj.
U jednoj od posljednjih operacija u Velikoj Britaniji, policija je u junu uhapsila mladića u Mančesteru pod sumnjom da je regrutovao bombaše samoubice za napade na multinacionalne snage u Iraku.
Evidentno je da su evropske vlade ignorisale terorističku prijetnju na svom tlu prije napada u Madridu, ali teško da se nešto drastično popravilo i nakon toga. Prema tvrdnjama analitičara, nakon 11. septembra, evropska policija i bezbjednosne snage istraživale su samo poznate terorističke ćelije. Grupe koje su neskriveno pružale podršku, i to ne samo deklarativno, Al-Kaidi, nisu se našle pod lupom policijskih snaga niti su mijenjani postojeći, zastarjeli zakoni koji tretiraju oblasti istrage jer se to smatralo kršenjem ljudskih prava. Nije pomogao ni podatak da je sama Al-Kaida, od napada na Ameriku 2001. godine sprovela samo jedan teroristički napada, dok su grupe koje su povezane sa Al-Kaidom napadale gotovo svaka tri mjeseca.
Teško je ne uočiti da se u evropskim medijima, između rečenica u kojima se izražava žaljenje i saučešće sa Londoncima, provlači i određena doza straha i panike. Iako se, prema dosadašnjim iskustvima, da zaključiti da će do narednog napada na evropskom tlu, koji je sasvim izvjestan, proći najmanje tri mjeseca. Nervoza je naročito prisutna u zemljama koje su poslale svoje trupe u Irak.
Nemali broj medija i analitičara tvrde da London nije bio adekvatno pripremljen za napade, što je, ruku na srce tačno, jer je već duže vrijeme bilo sasvim izvjesno da je upravo prijestonica Engleske sljedeća meta terorista.
Britanska policija je dva puta u protekle tri godine uspjela da osujeti napade na londonski sistem podzemne željeznice. Ali pravo pitanje je kako neko uopšte može da se pripremi za ovakve napade? Velika Britanija je, po riječima ministra finansija Gordona Browna, od 2000. godine povećala izdvajanja za bezbjednost sa 959 miliona funti (1,7 milijardi dolara) na 1,5 milijardi funti za razdoblje 2004/05, a ta bi sredstva do 2007/08. trebalo da dostignu 2,1 milijardu funti. Do sada je 56 miliona funti potrošeno na jedinice za masovnu dekontaminaciju u slučaju hemijskog, biološkog, radiološkog ili nuklearnog napada. Dodatni deseci miliona funti dati su vatrogasnim i medicinskim službama i policijskim protivterorističkim jedinicama.
Londonistan: Ništa od toga nije bilo dovoljno jer je London godinama bio žalosni primjer na koji način se Evropa bori protiv terorizma. Ovaj grad ima toliko radikalnih islamskih grupa i toliko prodavnica u kojima se prodaje propagandni materijal koji veliča džihad, da ga evropski i američki službenici koji se bave terorizmom već neko vrijeme zovu Londonistan.
U Londonu je i sjedište časopisa «Al-Quds al-Arabi», koji izdaje Islamska obnovljena organizacija i na čijoj se Internet stranici gotovo redovno objavljuju saopštenja Al-Kaide.
Da ironija bude još veća, Britanija je odobrila azil Mohamedu al-Guerbouziju, Marokancu za kojim trenutno traga čitava britanska policija jer smatraju da je umiješan u napade u Londonu. To je ujedno i prvo ime koje se, doduše nezvanično, dovodi u vezu sa napadima.
Al-Guerouzi je osumnjičen i da je učestvovao u prošlogodišnjem terorističkom napadu u Madridu te u napada u Kazablanki 2003. godine. Njemački i francuski organi bezbjednosti tvrde da Al-Guerbouzi ima veze sa Jordancem Abu-Musabom al-Zarqawijem, čovjekom koji stoji iza tri četvrtine bombaških napada u Iraku. Iako je Al-Guerbouzi u Maroku osuđen na 20 godina zatvora za napad u Kazablanki u kojem su poginule 44 osobe, zbog čega su Marokanci pokušali da isposluju njegovo izručenje, Britanija mu je odobrila azil. Španske vlasti tvrde da je jedan od osumnjičenih u bombaškom napadu na voz u Madridu, neposredno prije napada, telefonom razgovarao sa Al-Guerbouzijem.
Ništa od ovoga nije bilo dovoljno britanskim snagama bezbjednosti koje su, poput kolega iz Madrida, čak i kada je svima bilo jasno o čemu je riječ, tvrdili da eksplozije u centru Londona nemaju veze sa terorizmom već sa električnom energijom.
Rim kao sljedeća meta: Protiv Al-Kaide teško se boriti iz dva razloga. Prvi razlog je to što su njeni operativci fanatici spremni na vlastito stradanje, a drugi, zato što je riječ o organizaciji čiji su lideri ali i oni koji djeluju na terenu vrlo inventivni u osmišljavanju i pripremi napada, te uspješni u njihovom sprovođenju.
Napad na London njihov je veliki uspjeh, jer je cijela svjetska pažnja bila koncentrisana na Britaniju. Niz eksplozija dogodio su u najvećoj jutarnjoj gužvi, što je dovelo do paralize Londona gotovo cijeli dan.
Al-Kaida je definitivno organizacija koja želi postići što veće krvoproliće, ali je u ovom slučaju veću važnost imala simbolična snaga udara na samo finansijsko i političko središte Britanije.
Još je prerano govoriti o tome koliko su konkretne prijetnje da će nakon Britanije slijediti udar na Italiju i Dansku. Upravo o tome će svjetski lideri i službe bezbjednosti voditi žustre rasprave, ali ostaje činjenica da je ovdje ipak riječ o osveti Britaniji zbog ustaljene političke podrške Bushovoj administraciji. Stoga bi sljedeća metropola koja može očekivati krvoproliće mogla biti bilo koja američka saveznica, pa je jasno da u strahu, s razlogom, mogu biti svi koji na bilo koji način pomažu ili podržavaju predsjednika Busha i njegovu vanjsku politiku. Nedavno se toj politici pridružila i BiH šaljući svoje trupe u Irak. Objašnjenje da je riječ samo o deminerima, očigledno da ne pije vode kod iračkih terorista.
Izjave britanskog premijera Tonyja Blaira i američkog predsjednika Georgea Busha, da su sada još odlučniji u vođenju "rata protiv terorizma", nažalost, impliciraju da ćemo u budućnosti vidjeti još sličnih napada.
Jasno je da britanske tajne službe MI5 i MI6 nisu obavile svoj posao kako treba, baš kao ni CIA prije napada 11. septembra, a napad na London još jednom je dokazao da najveće svjetske velesile nemaju efikasan način borbe protiv terorizma, ma, koliko da se zaklinju u "rat protiv terorizma".
Sumnjivo lice: Napadi u Londonu po mnogo čemu podsjećaju na prošlogodišnje bombaške napade u Madridu i definitivno nose prepoznatljivi pečat Al-Kaide. U Madridu je policija uspjela otkriti torbu u kojoj je bio mobilni telefon povezan sa eksplozivnom napravom, što ih je dovelo do počinilaca. Ovo je bio najvažniji dokaz jer su uspjeli ući u trag telefonu, odnosno gdje je prodan i ko ga je kupio. Međutim, londonska policija, barem do zaključenja ovog broja "NR" nije sigurna da li je u njihovom slučaju riječ o bombašima samoubicama ili o eksplozivnim napravama aktiviranim sa udaljenosti. S obzirom na to da detonacija sa daljine podrazumijeva i elektronsku komunikaciju te najvjerovatnije mobilne telefone kojima je moguće ući u trag, a i poučeni "greškom" iz Madrida, malo je vjerovatno da su teroristi i ovaj put koristili isti sistem. Vjerovatnije je da je ovaj put korišten tajmer, odnosno da je bomba podešena tako da se aktivira za 10 ili 15 minuta, ali tu postoji rizik da neko uoči ostavljenu torbu sa eksplozivom.
Zasada postoji samo svjedočenje jednog preživjelog koji tvrdi da je vidio "sumnjivo lice" - tamnoputog mladića kako besciljno i očigledno nervozno šeće po autobusu neposredno pred detonaciju. Policija zasada ne odbacuje nijednu teoriju.
U međuvremenu, grupa koja tvrdi da je povezana sa Al-Kaidom i koja sebe naziva "Tajna grupa Al-Kaidinog džihada u Evropi" preuzela je odgovornost za napad. Nije čudno što do sada niko ništa nije čuo o toj grupi jer svakako nije riječ o nekoj konstantnoj militantnoj formaciji. Napadi koje Al-Kaida organizuje od 11. septembra, predstavljaju potpuno novu fazu terorizma u kojoj se, po potrebi, okuplja nekolicina militantnih islamista, sa ciljem izvršenja jedne akcije. Te, ad hoc terorističke grupe, dobijaju logistiku i instrukcije iz jednog sjedišta, dok oni sami izvode planiranje. Te grupe, isključivo za jednokratnu upotrebu, same sebi daju podugačka i komplikovana imena sa jasnim aluzijama na Bin Ladena i Al-Kaidu. Oni, formalno, nisu članovi Al-Kaide, već nečega što teoretičari nazivaju Al-Kaidinom mrežom.
Saopštenje nije objavljeno na Internet stranicama koje koriste islamski militanti vjerni lideru Al-Kaide Osami bin Ladenu. Na toj je stranici, pak, objavljen proglas u kojem se veliča napad na London i ponovo upozoravaju Italija i Danska. Italija u Avganistanu ima oko 3.000 svojih vojnika, dok je Danska u mirovne snage uključila 530 pripadnika vojnih jedinica.
Saopštenje grupe koja je preuzela odgovornost za napad prvobitno je bilo objavljeno na Internet portalu na adresi www.al-qal3ah.com, što je samo jedan od sličnih sajtova (http://www.al-qal3ah.com/, http://www.qal3ah.net/, http://www.qal3ati.biz/) koje, ironično hostuje jedna američka Internet kompanija. Američki istražni organi pretpostavljaju da su te Internet adrese povezane sa Saad Rashed Mohammed Al-Fagihom, čovjekom koji je bliski saradnik Bin Ladena, odnosno da se on s vremena na vrijeme, oglašava putem njih. Amerikanci vjeruju da Al-Fagih osim sa Bin Ladenom, održava veze i sa još nekim teroristima, poput Khaleda al Fawwaza, Mustafe Setmariam Nasera, Lewisa Attiyatullaha, Mohammed al-Massari and Ziyad Khalila. Prema istom izvoru, Al-Fagih je bio zadužen za logističku podršku prilikom napada na ambasade u Africi 1998. godine. U posljednje vrijeme, a naročito nakon 11. septembra 2001. njegov osnovni zadatak je promocija globalnog džihada te održavanje komunikacija između islamskih ekstremista širom svijeta. Za ove ciljeve, kao paravanom, Al-Fagih se koristi organizacijom MIRA (Pokret za islamske reforme u Arabiji), odnosno Al-Islahom, te organizacijom "Dvorac" ili "Al-Qal3ah".
Evropski mučenici: Prisustva Al-Kaide i njenih ad hoc grupa u Evropi javnost je postala svjesna tek u posljednjih nekoliko mjeseci nakon serije hapšenja i istraga sprovedenih u Njemačkoj, Francuskoj, Velikoj Britaniji, Italiji, Španiji i Holandiji. Uspjeh te terorističke mreže leži u činjenici da je riječ o "domaćim" ekstremistima, radikalnim muslimanima koji žive u Evropi legalno, tu su vjerovatno i rođeni i odrasli, posjeduju evropske dokumente koji im omogućavaju da se bez poteškoća kreću po starom kontinentu ali i po Bliskom istoku. Nekoliko Internet sajtova koji podržavaju džihad i Al-Kaidu, posljednjih sedmica obavještavaju svoje članove ali i javnost o grupama "evropski mučenika" u Iraku, a i sam Al-Zarqawi nedavno je pozvao evropske muslimane da se pridruže Al-Kaidi. Mnogi od osumnjičenih evropskih terorističkih lidera svoje borbeno iskustvo sticali su u Bosni i Hercegovini, Čečeniji i kasnije u Avganistanu. Prema obavještajnim podacima koje posljednjih mjeseci objavljuju mediji, teroristička mreža širom Evrope reaktivirana je u posljednjih šest mjeseci, zbog čega je naš kontinent, pored Bliskog istoka, Sjeverne Afrike i Azije, postao centar za regrutaciju bombaša samoubica.
Prema neimenovanom britanskom obavještajnom izvoru, na koji se poziva britanski "Independent", u Evropi je aktivna 21 teroristička mreža, od kojih su neke povezane sa preko 60 grupa u Sjevernoj Africi, što ne predstavlja iznenađenje ako se zna da je većina muslimanskih imigranata u Evropi došla upravo iz Alžira, Maroka i Tunisa.
U maju ove godine Otto Schily, njemački ministar unutrašnjih poslova rekao je da je islamski ekstremizam i terorizam najveća prijetnja za nacionalnu bezbjednost njegove zemlje. Schily je u svom izvještaju za 2004. godinu naveo da u Njemačkoj živi 31.800 članova i sljedbenika ekstremnih islamističkih organizacija sa još 57.500 potencijalnih ekstremista, uglavnom stranaca.
On je dodao da se u ovoj zemlji trenutno vodi 171 istraga protiv osumnjičenih islamskih militanata te da je u januaru ove godine uhapšena jedna osoba za koju se sumnja da je u nekoliko navrata boravila u Al-Kaidinom trening kampu u Avganistanu. Ta osoba je priznala da je dobila instrukcije da regrutuje bombaše samoubice u Evropi. Od decembra više od 30 ljudi uhapšeno je u Njemačkoj zbog povezanosti sa terorizmom, uključujući i šest članova grupe Ansar al-Islam, nekada manje militantne iračke grupe koja je prerasla u Ansar al-Sunnah armiju, povezanu sa Zarqawijwom militantnom grupom Tanzim Qaidat al-Jihad fi Bilad al-Rafidayn. Duhovni lider i osnivač Ansar al-Islama Mullah Krekar, živi u Norveškoj još od 1991. godine. Članovi ove grupe uhapšeni su takođe i u Francuskoj.
U jednoj od posljednjih operacija u Velikoj Britaniji, policija je u junu uhapsila mladića u Mančesteru pod sumnjom da je regrutovao bombaše samoubice za napade na multinacionalne snage u Iraku.
Evidentno je da su evropske vlade ignorisale terorističku prijetnju na svom tlu prije napada u Madridu, ali teško da se nešto drastično popravilo i nakon toga. Prema tvrdnjama analitičara, nakon 11. septembra, evropska policija i bezbjednosne snage istraživale su samo poznate terorističke ćelije. Grupe koje su neskriveno pružale podršku, i to ne samo deklarativno, Al-Kaidi, nisu se našle pod lupom policijskih snaga niti su mijenjani postojeći, zastarjeli zakoni koji tretiraju oblasti istrage jer se to smatralo kršenjem ljudskih prava. Nije pomogao ni podatak da je sama Al-Kaida, od napada na Ameriku 2001. godine sprovela samo jedan teroristički napada, dok su grupe koje su povezane sa Al-Kaidom napadale gotovo svaka tri mjeseca.
