NjEGOVA SVETOST PATRIJARH SRPSKI PAVLE JUČE NAPUNIO 91 GODINU ŽIVOT DOSTOJAN SVECA
Patrijaršijska dužnost pripala mu je u jednom od najtežih perioda savremene srpske istorije, kada su skoro sve svetinje napadnute, a međunarodni pritisak sve jači UZ zvuke crkvenih zvona i služenje liturgije povodom velikog pravoslavnog praznika Usekovanja glave svetoga Jovana Krstitelja, Njegova svetost patrijarh srpski Pavle juče je tiho i monaški napunio 91 godinu života. Patrijarh Pavle, na krštenju Gojko Stojković, rođen je 11. septembra 1914. godine u slavonskom selu Kućanci, u srezu Donji Miholjac, gdje su se njegovi stari svojevremeno doselili sa juga Srbije. Još u ranoj mladosti ostao je bez roditelja, što je djetinjstvo i život njegov dodatno učinilo težim i neizvjesnijim. - Veoma rano sam ostao bez roditelja. Otac je radio u Americi, tamo je dobio tuberkulozu i vratio se kući da umre. Meni je tada bila treća godina, brat se tek rodio. Majka se koju godinu kasnije preudala, a brat i ja smo ostali kod babe i tetke. I majka je ubrzo umrla. Zato je moj pojam majke vezan za tetku, osećao sam njenu bezgraničnu ljubav. Nadoknadila mi je majku, tako da ja i sada pomislim, kad umrem, najpre ću da vidim tetku, pa onda sve ostale - kazao je jednom prilikom patrijarh Pavle. ---------------------------------------------------------------------------- ---- CIPELE Izuzetno skroman, patrijarh Pavle ne trpi luksuz i ne traži povlastice zbog bijele pane koju nosi. O sebi sam brine, sam sprema hranu, koja je gotovo uvijek, preko cijele godine, posna, obično povrće na vodi. Samo o praznicima sprema sa malo ulja. Rijetko kad uzme pomalo ribe, a mesa nikad. Odežde, takođe, sam sebi šije, krpi i pere. Cipele svoje popravlja i održava... ---------------------------------------------------------------------------- ---- Kao dijete, bio je, kako sam opisuje, "vrlo slabačak", pa su mu jednom čak i svijeću zapalili, misleći da je umro. Tetka je vidjela da Gojko nije za seoske poslove, pa je odlučeno da ode kod strica u Tuzlu i tamo nastavi školovanje. Nižu gimnaziju završio je u Tuzli, a višu sa ispitom zrelosti u Beogradu. Uslijedio je potom upis šestorazredne Bogoslovije u Sarajevu. Zajedno s njim na školovanju bilo je i kasnije više poznatih ljudi. Tako je u Tuzli jedan od školskih drugova, istina nešto mlađi od njega, ali sa kojim se često družio, bio i veliki pisac Meša Selimović. - Pred odlazak u gimnaziju poslali su me u manastir Orahovicu, da se tamo malo pripremim. Boravio sam mesec dana i nisam mogao baš sve da shvatim u bogosluženju, ali sam imao osećaj prohujalih vekova i predaka koji su se tu molili. Tada nisam ni pomislio da će moj život biti vezan za crkvu - kazao je Njegova svetost patrijarh Pavle. Na to sigurno nije ukazivala ocjena iz vjeronauke. Iako je rastao u religioznoj porodici i bio dobar đak, iz ovog predmeta je imao - dvojku! Ipak, Bogoslovski fakultet završava u Beogradu. Rukopoložen je u čin jeromonaha 1954. godine. Poslije toga provodi dvije godine na Bogoslovskom fakultetu u Atini, gdje se bavio novozavjetnim studijama, kao i pitanjima iz liturgike. Po povratku u zemlju 1957. godine izabran je za episkopa raško-prizrenskog, gdje obnavlja stare hramove, podstiče gradnju novih i stara se o drevnoj Prizrenskoj bogosloviji. Za 44. patrijarha srpskog, Njegova svetost patrijarh Pavle ustoličen je u nedjelju, 2. decembra 1990. godine, u Sabornoj crkvi u Beogradu, a u drevni prijesto srpskih patrijaraha u manastiru Pećke patrijaršije, 2. maja 1994. godine. Patrijaršijska dužnost pripala mu je u jednom od najtežih perioda savremene srpske istorije, u vremenu ratova, pritisaka i ultimatuma moćnog spoljnog svijeta, unutrašnjih previranja i nemaštine, u vremenu kada su gotovo sve svetinje napadnute. I tada se suprotstavlja zlu, ma sa čije strane dolazilo, poziva na razum i domaće i inostrane političare. Ističe da "pod suncem ima dovoljno mesta za sve ljude i da je mir podjednako potreban svim ljudima, kako nama, tako i neprijateljima našim". Često citira riječ majke Jevrosime, iz narodne pjesme, koja kaže da je bolje "izgubiti glavu, nego svoju ogrešiti dušu", ali i opominje da smo "obavezni i u najtežoj situaciji da postupamo kao ljudi i nema toga interesa, ni nacionalnog ni pojedinačnog, koji bi nam mogao biti izgovor da budemo neljudi". Njegova svetost patrijarh srpski Pavle svojim životnim putem, počev od mjesta rođenja i mjesta u kojima se školovao, pa do onih u kojima je sve službovao, postao je saborni simbol Srpske pravoslavne crkve. Isto tako, po svom životu i ulozi u pravoslavnom svijetu, on je jedan od simbola jedinstva i vaseljenske Pravoslavne crkve. Pripremio P. PEĆANAC http://www.glassrpske.com/site/3364/default.aspx Srpska Informativna Mreza [email protected] http://www.antic.org/
