Realizacija regionalnog projekta povratka izbjeglica
Posljednja sansa ili kupovina vremena
Najveci problem, i sa tim su svi saglasni, predstavlja mapa puta Hrvatske.
Puno toga sto se u mapi puta te zemlje nalazi ili ne nalazi predstavlja
ozbiljnu prepreku u prihvatanju hrvatskog videnja rjesavanja izbjeglickog
problema. Najveci problem je, ipak, pitanje stanarskih prava, koje Hrvati ni
u kom slucaju ne zele da uvrste u svoju mapu puta
Danijel Kovacevic
________________________________
"Na ministarskoj konferenciji, 31.1.2005. usvojena je Deklaracija kojom se
BiH, SCG i Hrvatska obavezuju da ce 'rijesiti status preostalih raseljenih
osoba do kraja 2006. godine'. Tri vlade takode su se obavezale da ce, u
saradnji sa UNHCR-om, Evropskom unijom i OSCE-om, pojacati napore u
podrzavanju procesa povratka i lokalne integracije izbjeglica i interno
raseljenih osoba... U toku iduca tri mjeseca, ove tri drzave izradice
pojedinacne planove aktivnosti koji ce biti sjedinjeni u zajednickoj
sprovedbenoj matrici. Radna grupa, u cijem ce radu ucestvovati predstavnici
tri medunarodne organizacije pomenute u gornjem dijelu teksta, potom ce
izvrsiti reviziju ovih planova...". Ovo je dio vijesti objavljene pocetkom
februara u ovdasnjim medijima kojom se najavljuje pocetak rada na projektu
nazvanom "3x3". Osnovna ideja bila je da svaka zemlja sacini plan rjesavanja
problema izbjeglica u svojoj zemlji koji bi bio detaljno razmotren na
zajednickim sastancima. Nakon sto svaka radna grupa prihvati mapu puta druge
dvije zemlje, sporazum bi parafirali ministri u cijoj nadleznosti su pitanja
izbjeglih i raseljenih.
Tih dana optimizam je preovladavao, medutim, kako je zadati rok od tri
mjeseca dosao i prosao a mape puta koje su zemlje morale da naprave nisu
bile gotove, pocelo se sumnjati da ce cijela prica ostati samo na
sarajevskoj Deklaraciji. Istini za volju ta strahovanja jos postoje, ali su
se neke stvari ipak pomakle. Na sveopste iznenadenje, BiH je ta koja je
napravila najveci pomak u proteklih desetak mjeseci. To potvrduju i
predstavnici medunarodne zajednice koji blisko saraduju sa radnim grupama.
Sa druge strane, najveci problem, i sa tim su svi saglasni, predstavlja mapa
puta Hrvatske.
Otvorena diskriminacija: Puno toga sto se u mapi puta ove zemlje nalazi ili
ne nalazi predstavlja ozbiljnu prepreku u prihvatanju hrvatskog videnja
rjesavanja izbjeglickog problema. Najveci problem je, ipak, pitanje
stanarskih prava, koje Hrvati ni u kom slucaju ne zele da uvrste u svoju
mapu puta. Rijec je o nekih 30.000 stanova, ciji su predratni korisnici
mahom bili Srbi a koji se sada snalaze kako znaju i umiju po RS i Srbiji.
Kako sada stvari stoje, sve hrvatske vlade, ni pod opcijom "razno", nemaju
namjeru da vrate te stanove prijasnjim korisnicima. Ilustracije radi, prema
podacima UNHCR-a, u BiH je bilo 87.000 takvih stanova i svi do jednoga
vraceni su ranijim korisnicima. Ovaj problem narocito se odnosi na RS, gdje
su izbjeglicama iz Hrvatske dodjeljivani takvi stanovi, da bi oni kasnije
bili delozirani u procesu implementacije imovinskih zakona. Istovremeno,
Hrvatska je legalizovala otimanje takvih stanova tako sto je dozvolila
njihovu privatizaciju. Rezultat toga je da su izbjeglice iz Hrvatske
delozirane iz stanova koji su im privremeno dodjeljivani u RS a nisu mogli
da se vrate u svoje stanove u Hrvatskoj. "Toj grupi ljudi RS obezbjeduje
alternativni smjestaj, odnosno onima koji nisu uspjeli drugacije da se
snadu", kaze za "Novi Reporter" Drago Vuleta, pomocnik ministra za
izbjeglice u Vladi RS. "Rijec je o 650 porodica kojima mi placamo
alternativni smjestaj, sto je RS do sada kostalo oko pet miliona maraka, a
kostace nas jos jer je pitanje kada ce se to uopste rijesiti", objasnjava
Vuleta koji je ujedno i clan radne grupe BiH koja radi na izradi mape puta.
Hrvatskoj treba odati priznanje zato sto su, pravno gledano, dobro zastitili
svoju poziciju, odnosno odlucnost da stanarska prava ne vrate ni pod kakvim
uslovima. Prvi njihov argument je zakon koji je preuzet jos iz doba SFRJ, a
koji kaze da se stanarsko pravo gubi ukoliko se stan ne koristi duze od sest
mjeseci. Medutim, isti princip nije primijenjen u slucaju zapadne Slavonije,
koja se do 1995. godine i mirne reintegracije nalazila u sastavu nekadasnje
Republike Srpske Krajine i gdje su izbjeglice bili hrvatske nacionalnosti.
Ti ljudi su svoje stanarsko pravo mogli iskoristiti i nakon isteka pomenutog
roka a objasnjenje je bilo da ta teritorija nije bila pod ustavnim poretkom
Republike Hrvatske, stoga taj zakon i nije mogao da bude primijenjen. Kada
se to objasnjenje posmatra, cisto iz aspekta ljudskih prava, dobija se samo
jedna rijec koja ga savrseno oslikava: diskriminacija.
Drugi argument koji koristi hrvatska Vlada je projekat, pretenciozno nazvan
"stambeno zbrinjavanje". Tim projektom planira se rjesavanje izbjeglickih
pitanja, ali o kakvom projektu je rijec dovoljno govori podatak da, nakon
sto je pokrenut, sredinom protekle godine, jos nijedan predmet nije rijesen.
Stanove iz ovog projekta dobice samo oni koji namjeravaju da se vrate u
Hrvatsku, sto ni u SCG ni u BiH nije bio slucaj. Drugo, nece im se vratiti
njihov stan, vec onaj koji im vlada ponudi a koji je najcesce znatno manje
kvadrature i na lokaciji koju oni odrede. Ukoliko ne prihvatite, vracate se
na kraj liste i cekate svoj red. "Ne moze se reci da je neko stambeno
zbrinut ako mu se dodijeli neadekvatan stan 30 kilometara od Zagreba a
covjek je imao stan, recimo u centru tog grada", kaze Vuleta. "To uopste
nije nadoknada izgubljenog stanarskog prava", objasnjava za "NR" Drenko
Gacesa iz nevladine organizacije Srpski demokratski forum, koja aktivno
prati rjesavanje izbjeglickog pitanja i tim kategorijama pruza besplatnu
pravnu pomoc. "Prema SDF-u ovo sto sada radi hrvatska Vlada humanitarni je
nacin zbrinjavanja ljudi koji su imali stanarska prava i zele da se vrate u
RH."
Gotovo identican stav imaju i u UNHCR-u: "Bitno je napomenuti da je program
stambenog zbrinjavanja humanitarni program. Pitanje restitucije ili pravicne
nadoknade izgubljenih stanarskih prava nesto je drugo i to dvoje ne treba
mijesati", kaze za "NR" James Lynch, predstavnik ove organizacije u BiH.
Mijesali mi to dvoje ili ne, upravo to je ono sto Vlada Hrvatske radi.
Nema stanarskih prava - nema potpisa: "Iako bi UNHCR volio da vidi da se u
mape puta uvrste sva pitanja koja ce pomoci da se dode do trajnog rjesenja
izbjeglickog pitanja u regionu, ovo je projekat na kojem rade vlade. Mi ih
mozemo podrzati ali na njima je da odluce koja pitanja ce biti uvrstena u
mape puta", kaze Lynch. Zbog bajramskih praznika nismo uspjeli dobiti
odgovore na pitanja od druge dvije organizacije ukljucenje u realizaciju
projekta "3x3", OSCE-a i Evropske komisije, ali prema nasim saznanjima,
njihov stav nije puno drugaciji od stava UNHCR-a. Ovo je jedno od
malobrojnih pitanja koje sami moramo da rijesimo.
Medutim, sta ce se desiti ukoliko Hrvatska ne uvrsti rjesavanje pitanja
stanarskog prava u svoju mapu puta? "Nasa radna grupa prihvatice onaj
maksimum koji se na tom nivou mogne postici", kaze za "NR" Mario Nenadic,
sef bh. radne grupe objasnjavajuci da su ministri ti koji ce, na osnovu toga
odluciti da li ce potpisati sporazum ili ne. Bez obzira na Nenadicev
diplomatski odgovor, cini se da bi njegov sef Mirsad Kebo, ministar za
izbjeglice i ljudska prava u BiH mogao potpisati dokument i bez uvrstenih
stanarskih prava. "O tome se u Ministarstvu zaista nije razgovaralo, ali ja
mogu reci, ovo naravno nije misljenje ministra Kebe, da nije BiH ta koja ce
rijesiti problem u Hrvatskoj... Mi smo svoje misljenje bezbroj puta
prenijeli predstavnicima RH, mi smo o tome razgovarali sa predstavnicima
nevladinih organizacija u BiH, ali zaista nismo mi ti u regionu koji treba
da kazu: 'Zato sto Hrvatska nece da prihvati stanarska prava, BiH nece da
radi na tome'. Ako se u Strazburu kaze da je Hrvatska u okviru svojih
ovlastenja to uradila, ako to kaze predstavnik OSCE-a u Hrvatskoj ili BiH,
ne vjerujem da je mudro da predstavnik Ministarstva za izbjeglice i ljudska
prava BiH, sada kaze: Mi to necemo da uradimo", kaze Nenadic, objasnjavajuci
da bi se taj problem mogao rjesavati i na drugi nacin. "Mi smo uvijek
ponavljali da bi bilo idealno da se pitanja povrata imovine, stanarskih
prava i druga pitanja u regionu rjesavaju na jedinstvenim osnovama. Na to
smo vrlo cesto dobijali odgovore da ovo nije jedinstvena zemlja, da se ta
pitanja ureduju unilateralno, unutrasnjim propisima svake zemlje." Za
razliku od Nenadica, njegov kolega iz RS, Drago Vuleta puno je odredeniji:
"Zaobici stanarska prava i 30.000 spornih stanova i to ne staviti u mapu
puta, ja kao clan radne to sigurno ne mogu da prihvatim."
"Sada je malo kasno": S tim u vezi, postoji i snazan pritisak medunarodnih
faktora (UNHCR, OSCE i EK), na Hrvatsku da uvrsti stanarska prava u mapu
puta, ali zasada taj pritisak nije urodio plodom. Jasno je da medunarodni
faktori mogu da uslove Hrvatsku da to ucini ali pitanje je da li su to i
spremni da urade. Prema izvorima "NR" i unutar ovih kancelarija postoje
odredena neslaganja ili barem nedosljednost, nastala kao rezultat nedostatka
jedinstvenog stava centrala ovih organizacija u vezi s pitanjem stanarskih
prava. Posljedica toga je da se njihove kancelarije u Sarajevu i Beogradu
snazno zalazu za rjesavanje i pitanja stanarskih prava dok zagrebacke
ispostave ne vrse dovoljan pritisak na hrvatsku Vladu.
"Potpis na ovaj dokument, bez obzira na sve, zavisice od toga koliko ce
Vlada RS insistirati da se problem stanarskih prava uvrsti u mapu puta RH",
smatra Drenko Gacesa. "Medutim, ako i uvrste problem stanarskih prava u mapu
puta", objasnjava Gacesa, "pod ovim zakonskim okvirima nista se nece
promijeniti.". Barem u ovome se slazu i Nenadic i Gacesa. "To za Hrvatsku
predstavlja vise politicku, deklarativnu obavezu. Opet ce morati da
promijene svoje propise, opet ce sve to morati da prode kroz Sabor i sve
duge nadlezne institucije. To sto tri ministra daju preporuku ili u formi
tog zajednickog sprovedbenog plana to samo po sebi ne obavezuje vlasti",
kaze Nenadic.
U naizgled nerjesivoj situaciji, cak je u jednom trenutku bilo predlozeno da
svaki ministar potpise samo mapu puta svoje zemlje, da cijeli projekat ne bi
pao u vodu. Medutim, to je samo po sebi apsurdno jer je "3x3" zamisljen kao
regionalni projekat i time bi izgubio svaki smisao.
Iako medunarodni faktori smatraju da, ako se sada ne rijesi pitanje
stanarskih prava u Hrvatskoj, nije sve izgubljeno, u RS nisu toliko
optimisticni. "Nesto je moralo biti uradeno kada su se u BiH i SCG
implementirali imovinski zakoni. Medutim, nije. Cutalo se o tome. Ovdje su
ljudi izbacivani, niko nije pokretao pitanje kako ce se to rijesiti u
Hrvatskoj.
Sada je malo kasno", pomalo ogorceno kaze Gacesa.
Osim stanarskih prava, postoji jos mnogo spornih pitanja koja nisu uvrstena
ili nisu adekvatno rijesena u Hrvatskoj a ticu se izbjeglicke populacije.
Ovom prilikom samo kratko cemo se osvrnuti na neka od njih. Prije svega tu
je pravo na konvalidaciju radnog staza, neisplacivanje penzija, devastirana
imovina povratnika koju niko nece da im nadoknadi, odnosno naplacivanje od
povratnika za radove koji su izvrseni na njihovim kucama dok su oni bili u
izbjeglistvu,... mnogo toga je jos otvoreno. Detaljnije, nego sto bismo mi
to mogli, ovi problemi navedeni su u komentarima na predlozenu mapu puta
koje su dostavili predstavnici medunarodne zajednice i posebno komentarima
Srpskog demokratskog foruma. Koliko toga ce biti prihvaceno tesko je reci,
ali je izvjesno da ce rezultat biti puno bolji ukoliko ne izostane dodatni
pritisak predstavnika medunarodne zajednice.
Crtice iz zivota izbjeglica
Nedavno je, uz svjetla reflektora i zakusku, potpisan sporazum izmedu
Hrvatske i BiH o dvojnom drzavljanstvu. Glavni akteri bili su Adnan Terzic i
Ivo Sanader. Medutim, ovaj sporazum, koliko problema je rijesio, kreirao je
i nove, na koje, cini se niko ne obraca paznju. Rijec je o izbjeglicama,
koji su rodeni u BiH, ali su zivjeli u Hrvatskoj do 8.10.1991. Njih u tom
sporazumu nema. Ljudi su preko noci postali apatridi. U BiH se vode kao
izbjeglice iz Hrvatske a u Hrvatskoj imaju status stranaca, poput Nijemaca
ili Italijana. "Niko o tome ne govori. Obracao sam se i Spiricu i Kovacu i
Bukejlovicu. Nije bilo odgovora", kaze Drenko Gacesa. "Bosnjacu su u
Hrvatskoj, na osnovu politickog dogovora, dobili domovnice, samo su Srbi
ostali po strani. Ali niko to ne potencira pa ni saborski zastupnici Srba u
Hrvatskoj niti ima odavde inicijative."
Jos jedan problem, sa kojim se susrecu povratnici u Hrvatsku jeste i
nadoknada troskova za eventualno renoviranje njihove imovine od strane
prethodnog vlasnika. Rijec je o slucajevima kada privremeni, delozirani
vlasnik, tvrdi da je ulozio novac u imovinu iz koje je deloziran i koju mora
da vrati vlasniku. Tako je nedavno bio slucaj u Korenici u kojem je zena,
nakon delozacije trazila nadoknadu od 100.000 maraka od povratnika za radove
koje je izvela na kuci koju je privremeno koristila. Da stvar bude jos
apsurdnija, prvostepena presuda donesena je u njenu korist!?
http://www.novireporter.com/
Srpska Informativna Mreza
sim@antic.org
http://www.antic.org/
