-----Original Message-----
From: oliver vulovic [mailto:[EMAIL PROTECTED] 
Oliver Vulovic
11 03 2006 Beograd

Ubistvo kao haška izlazna strategija

Ni jedna javno objavljena smrtna presuda jednog suda nije tako brzo izvršena
kao presuda haškog Tribunala od 24.februara kojom se Slobodanu Milosevicu
zabranjuje odlazak u ruski institut Bakuljev na lecenje i sigurno spasavanje
života. Slobodan Miloševic, nekoliko puta gotovo plebiscitarno izabrani
predsednik Srbije i SR Jugoslavije, pronadjen je mrtav u celiji 11.marta.
Slobodan Miloševic je i poslednji predsednik Srbije koji je na vlasti bio po
volji i meri svog naroda a ne politicara koji vode neke druge narode i
države, kao što se to poslednjih 6 godina dešava u Srbiji.

Ubistvo Miloševica je, ma koliko to bolno zvucalo, zarez u nizu smrti i
ružnih dogadjaja koje su mentori Tribunala u Hagu vec odavno isplanirali kao
paralelne procese tokom akcije odvajanja Crne Gore, otimanja Kosmeta,
uništavanja Srpske. Simo Drljaca, Kovacevic, Dokmanovic, Talic, Djukic,
Sredoje Lukic, sveštenicka porodica sa Pala, porodica Abazovic (Radmila
Abazovic majka petoro dece od kojih jedno i zauvek invalidizovano), Babic i
još mnogi nepobrojani su žrtve samog Haga ali  i njegovih legija placenih
ubica na ovim prostorima . Miloševic je njihova najznacajnija ali ne i
poslednja žrtva. Ako Srbija ostane nema, neka se pripreme Šešelj, Martic
,Krajišnik, Mladic i Karadžic. Neka se na smrt pripremi cela Srbija.

Pokojni utamniceni predsednik, ratni zarobljenik koalicije
briselsko-britansko-americke  politicke mafije i domacih izdajnika je dva
dana pred smrt obznanio Zdenku Tomanovicu da zna da ga u Hagu truju i kako
ga truju. Zbog jedne druge, tajne presude haškog monstrum suda, jer je kod
njih sve bilo tajno od optužnica do presuda a kojom je Slobodan Miloševic
unapred vec bio osudjen na smrt, ni jedan ratni zarobljenik visokog ranga u
istoriji nije tako dugo  i lagano ubijan i mucen kao što je bio Slobodan
Miloševic. Ni jedan ratni zarobljenik u istoriji nije tako žestoko,
principijelno i do kraja, do poslednjih momenata svog života, na razne
nacine pružao otpor neprijateljima svog naroda, kao što je za svog života to
uradio Slobodan Miloševic. Na žalost, mnogo je i onih  iz srpskog naroda
kojima je postalo jasno kakvog su coveka imali za predsednika tek nakon
njegovog sramnog i veleizdajnickog  kidnapovanja i predavanja u ruke
geopolitickih, politickih, kulturoloških, uopšte suštinski najgorih i
moralno najodvratnijih i najbestijalnijih neprijatelja srpske države i
naroda od kada kao narod i država postojimo. I mrtvog ga se plaše i u Evropi
i preko Atlantika. Plaše se miliona ljudi  na shrani u Srbiji, plaše se svih
njegovih dela i reci koje su srpskom narodu i pored do sada nezapamcenog
nacionalnog ispiranja mozgova u proteklih 16 godina, ostale urezane u
pamcenje i srca. Plaše ga se i ne predaju odmah njegovo telo porodici, da se
u Moskvi ne bi uradila obdukcija koja bi otkrila tragove delovanja tih
modernih Bordžija i Kaligula koji su prstenje sa otrovom zamenili tabletama
„protiv iscrpljenosti“ lekara opšte prakse u tom, pored još uvek postojecih
šiptarskih na Kosmetu, najvecem evropskom koncentracionom logoru za Srbe u
21.veku.

Dok je Srbija bila nema, naslednici onih koji su lupnjavom u lonce i šerpe i
opstrukcijama i izdajom sopstvene države pripomogli da i ova današnja
„demokratska“ Srbija i njeni gradjani  budu tretirani kao Jevreji za vreme
Rajha, okovani viznom bodljikavom žicom, ekonomski unakaženi i kulturno
marginalizovani, 11.marta su se trudili da što više u prvi plan istaknu
„patnje i muke“ tzv žrtava Slobodana Miloševica“. U srpskim medijima su se
smenjivale izjave „srebrenickih majki“, Sonje Liht, Milicke, Kandicke, Vuka
Draškovica, Svetozara Marovica i pripadanika americke administracije.

Tijaniceva RTS koja se „proslavila“ i koja ce ostati upamcena po
najodvratnijoj emisiji od kada postoji kao televizija „Kad država strelja“,
ostace upamcena i po nekrolog prilogu o Miloševicu koji ce CNN i Fox
televizija zasigurno zauvek sacuvati u svojim arhivima jer ni njihovi
najbolje placeni strucnjaci nisu uspeli da tog dana naprave takvu simbiozu
svih mogucih negativnih komentara o Slobodanu Miloševicu kao što je to
uradila RTS.

B92 je tokom celog dana najviše pažnje pored ostalih srpskih neprijatelja,
najviše ponavljao izjavu Vuka Draškovica, izroda, coveka bez familije i
casnog imena, kome su clanove iz ženine familije ubili a njega pokušavali da
ubiju nekoliko puta baš oni sa kojima se još „onog 9. 
marta“ udružio u  zlocinackom poduhvatu protiv svog naroda, coveka koji se
nebrojeno puta javno pozivao na viteštvo, cojstvo i junaštvo a koji se kao
zlobna i podmukla ženetina koja u predasima izmedju ljubavnih izjava mužu
sprema sodu i otrov, likujuci obratio da komentariše Miloševicevu smrt
zapadnim medijimia tokom svog boravka u Salcburgu.

Srpskim medijima je bilo najprece da pored informacija o smrti predsednika
Miloševica javnosti tokom celog dana prenose panicne izjave iz Evrope i
Amerike  i njihovih satrapa u Srbiji, da Miloševiceva smrt nikako ne sme da
politicki promeni odnos vlasti u Beogradu prema Tribunalu u Hagu i ako je do
sada na ovaj ili onaj nacin taj sud direktno ubio šestoro srpskih
zatvorenika.

Miloševicevo ubistvo se desilo baš kada je taj kvazi sud bio u ogromnoj
neprilici jer je morao da u sudnicu dovede zlocince Klintona i Veslija
Klarka i izvrgne ih sigurnoj politickoj javnoj sramoti nakon
Miloševicevovog, pripremljenog javnog unakrsnog ispitivanja.

Posle Miloševicevog odlaska, svi se pitaju gde ce otici Srbija, gde je vode
ovi što je sada vode a gde bi bila da je na njenom celu ostao Slobodan
Miloševic. Do kakvih god odgovora da dodju, ostaje za istoriju da je moderni
i mondijalisticki i globalisticki Zapad ubio Slobodana Miloševica branitelja
srpskog naroda i države a u životu i sa raznim privilegijama ostavio krvnike
cekua, Haradinaja, Tacija, Ljimaja, Muslijua, Ejuba Ganica,Milana Kucana,
Rasima Delica i mnoge druge ubice Srba, „zaostalog i nedemokratskog“ naroda.

Udruženi zlocinacki poduhvat i genocid su omiljeni izrazi onih koji su ubili
Slobodana Miloševica da bi konacno i ubili Srbiju, cijeg naroda više nema na
prostorima za koja je optužen da je na njima sprovodio „etnicko cišcenje,
genocid, masakre...“

Zbog svih ubistava koje su se desile u režiji ilegalnog haškog Tribunala
jednog dana ce krivicno morati da odgovaraju i njegovi tvorci  i
finansijeri, Generalni sekretar OUN, sve stalne clanice Saveta bezbednosti i
holandska vlada na cijoj teritoriji se ovo mucilište i stratište nalazilo.

Slobodan Miloševic je za svoga života ipak ostavio zajednicku Srbiju i Crnu
Goru sa Kosmetom u svom sastavu po Rezoluciji 1244. Slobodan Miloševic je
uveo višestranacki sistem i slobodne i razlicite medije. U ovoj današnjoj
„slobodnoj“ demokraturi zamera nam se i što ga javno žalimo. I žalicemo ga
za vjek i vjekova jer imamo za cim žaliti a njegove „tzv“ žrtve neka žale
oni koji su ih svojom antisrpskom politikom zaista u patnje i smrt oterali.
To nije uradio Slobodan Miloševic sa kojim se završio samo jedan veliki i
važan deo herojske odbrane našeg naroda i države ali se nije i zaustavio. To
je i njegov politicki testament olicen u recima „ DO POBEDE !“

Vecnaja Pamjat


                           Srpska Informativna Mreza

                                [email protected]

                            http://www.antic.org/

Одговори путем е-поште