From: zoran.djuric [mailto:[EMAIL PROTECTED]
Dakle ispada
da je Emil Vlajki srpski dusebriznik, odnosno veci Srbin od Srba, a pitanje je
zasto.Sta je to sto je toliko zaduzilo Vlajkija da se brine o zemlji Srbiji?
Iako su cinjenice koje on navodi ocigledne i poznate, ipak bi trebalo znati
zasto i u kojem smislu on njih toliko potencira. Ni u jednom njegovom dopisu ne
postoje bilo kakve pohvale vec uvek i samo kritika nekih ekstremnih pojava, koje
su posledica politike njegovog sunarodnika Josipa Broza Tita, koji je napravio
od Srbije smetliste svih mogucih otapdaka.
Ko je bio u tom slucaju kvisling a ko je bio patriota? Drug
Kita to sigurno nije bio. Niti je bio Srbin, pa prema tome nije mogao biti ni
patriota, vec je samo bio ideolog i ispirac srpskih mozgova koji su mu
verovali.Dok je taj kriminalac decenijama zabranjivao srpskoj pravoslavnoj crkvi
da vaspitava svoju decu u tradicionalnom duhu, i da pokaze da je
internacionalizam u Srbiji bio pogresna politika,on je omogucavao katolickoj i
muslimanskoj, pa i svim ostalim verama da odrzavaju svoje tredicije i stvaraju
neke "tisucu vijekovne" imaginarne carevine.
U ime bratstva i jedinstva taj isti drug Kita je zabranio da se svetu prikazu jame gde su ubijene stotine hiljada Srba od strane Hrvata i poturcenih Bosanaca.To nikada nije uslo u istoriju, dok su danasnji Hrvati i muje ucinili sve da prikazu Srbe genocidnim narodom.
No sto kaze gospodin Vlajki na neke Mesiceve izmisljotine kako je u Jasenovcu stradalo 100 000 Srba i 80 000 Hrvata? Zna se ko je pobio Srbe, a ne zna se da je " Hrvate" pojela baba roga. Gde je Vlajkijev kriticki osvrt na pisanje Hrvatske historije? Kao Hrvati poticu cas od Iranaca, pa kad je zagustilo oko nuklearnog naoruzanja sada poticu od skandinavaca i ne znam od cega jos. Kazem cega jer se ne zna ni sta su ni odakle su, po njihovim tumacenjima a zna se da su sa drugom Kitom ili onim maronetom Pavelicem uvek bili ljubomorni na srpsku monarhiju jer oni nikada nisu imali ni monarhiju ni svoju drzavu. Bilo bi lepo da Mr. Vlajki evocira malo tu stranu tisuculijetne historije Croata.
Ako uopste postoji neka banana republika odnosno drzava to je onda Hrvatska ali i Bosna.
Jasno je da je Srbija pod traumom svih ovih poslednjih desetak godina, i da iz odredjenih razloga mora da pazi na sve svoje reakcije. Opravdavanje NATO agresije ili situacije na KIM je samo odraz tog traumatizma. Da je suprotno opet bi se neki kurcili da kazu kako eto Srbija nije pored svega naucila lekciju.
A sta je bolje u hrvatskoj "demokraciji" ? Tamo nema kriminala, nema sirotinje, nema kvislinga, samo sto svi promenili jezik da bi bio drugaciji od onog definisanog u 19. veku, Svebe i austrougarski elementi zakupise citavo primorje,a kriminala ima preko glave.E, ali Croatia ce uci u Evropu. Porucio bih G. Vlajkiju da pise malo vise o Hrvatskim pojavama a da ostavi malo Srbe na miru i ako na izgled on je prezabrinut za buducnost Srbije. Pa i Siptari su u svoje vreme glasali za Milosevic i Milutinovica ali ne zato sto su ih voleli, vec iz interesa.
Zoran Djuric
(ili: Banana-republike i banana-naucnici)
By Emil Vlajki
Ovo nije nikakvo moje vracanje tretiranju problematike SiCG. Radi se tek
o nastavku , kompletiranju prethodnog clanka. Ovdje ce se samo pokazati, u
svom uzasavajucem stanju, zbog cega skoro neminovno mora doci do daljnje
dezintegracije Srbije. Ova je zemlja neizljecivo bolesna posto su njeni
intelektualci kvislinzi kakve svijet jos nije upoznao. Oni nastoje, ne samo
da bace u blato svoju domovinu, nego i da zatruju generacije buducih
akademskih gradjana, da i od njih stvore nove kvislinge.
Prije cetiri godine, objavljen mi je clanak 'Treror i prostitucija u
Jugoslaviji'. Tamo sam dao primjer udzbenika za djake 8. razreda, gdje se na
jedva prikriven nacin pravdala NATO agresija na ovu zemlju. Sada se vracam
na istu temu, samo sto se ovaj put radi o univerzitetskom udzbeniku
namijenjen srpskim studentima. U njemu jasno pise da su Srbi genocidan narod
i da u tom pogledu stoje uz bok Hitleru i Musoliniju! Takvog primjera
vjerovatno nema u svjetskoj povijesti. Ali, prvo nesto o banana-republikama
u sto se savrseno uklapa nepostojeca drzavna zajednica Srbija i Crna Gora.
Banana-republika ima kao naziv pretežno africku i jos vise južnoamericku
konotaciju. Naziv je skovan u Americi i njime su se podrugljivo etiketirale
latinoamericke republike podlozne Sjedinjenim Drzavama. Banana-republika
znaci prividno samostalnu drzavu bez suvereniteta, uglavnom ceremonijalne,
operetne i ritualne drzavnosti. Banana-republike stvarnu politicku slabost
zakrivaju uniformiranim politickim kicem, demokracija zapadnog tipa im je
formalna i groteksna, a stvarnu vlast posjeduju uski sloj mafijaskih
klanova, strane kompanije i Amerikom predvodjena „medjunarodna zajednica“.
Socijalne razlike u banana republikama su ogromne. Nezaposlenost se krece o d
30 % i više. Kriminal je u stalnom usponu, a represivni aparat
hipertrofiran. Bogatstva tih kvazi-drzavnih tvorevina se rasprodaju u
bescijenje medjunarodnim korporacijama, a nacionalna valuta cesto je
bezvrijedna (osim ako se njen kurs izvana umjetno ne odrzava). Kako bi se
narod anestezirao, vladajuci slojevi igraju na kartu klerikalizma i
nacionalizma.
Vidljivo je, da je bilo kakva samostalna politika u ovakvim tvorevinama
nepostojeca. Forme politickog djelovanja egzistiraju, ali posto su na vlasti
marionetske ekipe koje „odradjuju posao“ za strane gospodare, onda je
postojeca politika u tim drzavama, transmisija politike stranih gospodara.
Intelektualne elite banana-republika jednako su prostituirane kao i
politicke elite. Izgubile su osjecaj za stid i u stanju su da duhovno gaze
po vlastitom narodu. Evo primjera.
2004. godine, izisao je u CLIO izdanju udzbenik 'Politik a'. Impresinantan
po obimu (oko 900 strana), sluzi, dakle, vec dvije godine studentima
Fakulteta politickih nauka u SiCG. Autor je, Amerikanac, Endru Hejvud
(Andrew Heywood), a njegovo objavljivanje je podrzala ambasada SAD u
Beogradu.
Udzbenik je, sto se nauke tice, americki povrsan i ideoloski krajnje
tendenciozan, ali to je i za ocekivati, a i nije predmet rasprave (ubrzo ce,
u mojoj knjizi 'Uvod u politiku', biti podosta napisano o tome). Rijec je, s
jedne strane, o bahatom ponasanju SAD-a, „novih gospodara svijeta“ i
njegovim naucnicima, a, s druge strane, o prostituiranosti srpskih naucnika.
Elem, iako Hejvud zna da ga Srbi prevode, mogao je, barem iz kurtoazije
izbjeci da Srbe optuzi za genocid, ali njegova bahatost ocito nije razlicita
od bahatosti njegove vlade koja je, najvjerovatnije, Univerzitetu u Beogradu
nametnula taj udzbenik. Hejvud se u svom „teorijskom udzbeniku“, izuzetno
„o bjektivnom“, kako to i prilici pravom naucniku, vise puta osvrce na
genocidnost Srba. Citiram:
„I kao sto su nacisti, a kasnije bosanski Srbi shvatili, jedini siguran
nacin da se stvori politicko i kulturno jedinstvo nacionalne drzave jeste
program etnickog ciscenja“. (podvukao Hejvud); (Hejvud, strana 219.)
„Drugi svetski rat u najvecoj meri bio je rezultat imperijalnog sirenja,
inspirisanog nacionalizmom, koji su sprovodili Japan, Italija i Nemacka.
Polednji najrazorniji primer ovog oblika nacionalizma u Europi, bilo je
nastojanje bosanskih Srba da stvore 'veliku Srbiju'.“ „ (Hejvud, strana
223.)
„Umesto da uspostavi svetski poredak zasnovan na postovanju pravde i
ljudskih prava, medjunarodna zajednica je u bivsoj Jugoslaviji stajala po
strani i, dok nije izbila kriza na Kosovu, dozvoljavala je Srbiji da vodi
rat za prosirenje teritorija i sprovodi politiku genocida koja je licila na
onu iz Drugog svetskog rata“.
„Ali kao sto pokazuje intrvencija na Kosovu 1999, koja je preduzeta radi
okoncanja srpske okupacije, ova nova uloga (NATO-a) ipak zahteva sposobnost
za vodjenje rata“. (Hejvud, strana 279.
Dakle, zahvaljujuci Hejvudu, koji uvodi novu interpretaciju
„velikosrpskog genocidnog nacionalizma“ u „teoriju“ politickih doktrina,
sada smo, napokon, „prosvijetljeni“:
1.Bosanski Srbi su ti koji su htjeli 'Veliku Srbiju';
2.Oni su kao i nacisti vrsili politiku etnickog ciscenja kako bi stvorili
politicko i kulturno jedinstvo nacionalne drzave;
Ovom je potreban dodatni komentar:
a)Citaoci ce primjeti da „objektivni naucnik“ kakav je Hejvud komparira
bosanske Srbe (dakle kao citav narod) sa nacistima (politickom strankom), a
ne, recimo, sa Nijemcima! Srbi su, prema tome kao narod genocidni, a Nijemci
t o nisu bili nego jedino njihova nacisticka partija.
b)Samo neki povrsan (da ne kazem priglup i rasista) Amerikanac moze
napisati da su nacisti pobili sest milijuna Jevreja kako bi ostvarili
politicko i kulturno jedinstvo nacionalne drzave (nota bene, za vrijeme
nacisticke Njemacke, u toj zemlji je bilo manje od jedan % Jevreja).
3.Srbija je, prije intervencije „humanitarne“ intervencije NATO-a,
okupirala Kosovo i tamo sprovodila „ politiku genocida koja je licila na onu
iz Drugog svjetskog rata“!
Ako je i od „velikog americkog naucnika“ Hejvuda, previse je.
A sto na ovo vele srpski univerzitetski profesori koji su knjigu
preporucili za objavljivanje? U pogovoru knjige se istice:
„Hejvudov rad pripada onima koji nastoje da objektivno istraze i prikazu nam
politiku kao pojavu i njene osnovne elemente, i to je i razlog sto je ova
knjiga odabr ana da se prevede i objavi“. (Pogovor Hejvudovoj 'Politici',
strana 829.) Slicne, sramotne izjave nalaze se u cijelom pogovovoru od 32
strane!
Nisu Aristotel i Hegel uzalud tvrdili da je svijest robova (slugu)
ustvari svijest njihovih gospodara. Ipak, ovako nesto se ne moze naci u
citavoj svjetskoj povijesti, da kvislinzi jedne zemlje onima, svojim
gospodarima, koji citav njihov narod (dakle ne, na primjer politicku
stranku ili grupu ljudi iz tog naroda) „naucno i objektivno“ proglasavaju
genocidnim, da oni takvu ocjenu javno prihvate i da takvo vrijedjanje
citavog jednog naroda proglase sjajnim udzbenikom!
Ali to nije sve!
-Do sada je na stotine srpskih studenata moralo uciti po ovoj knjizi, dakle
uciti da pripadaju genocidnom narodu. Da li se je, u ovih par godina neko od
studenata usprotivio ovakvim stavovima, da li je organiziran bojkot ovakvog
udzbenika?
-Da li j e netko od profesora pokusao javno ukazati na ovu udzbenicku
svinjariju?
-Sto je sa ministarstvom kulture Srbije koje je, takodjer, ovakav udzbenik
moralo odobriti?
-Zar od svih srpskih intelektualaca koji se bave naucno ovom materijom, mora
jedan ne- Srbin, pa makar on bio i Emil Vlajki, da ukaze na ovakvu svjetski
nevidjenu sramotu!
-Mislite li, da bi, na primjer, Hrvati (ili bilo koji drugi narod) ikada
dozvolili da se objavi takav udzbenik po kojem bi ovaj narod bio
okarekteriziran kao genocidan?
-Da li ce povodom ovog mog napisa, sada kada je sve jasno dokumentirano,
puknuti bruka? Hoce li biti javne polemike, i hoce li se ovaj udzbenik
povuci iz opticaja?
Dakle, nisu samo banana-naucnici, prostituirane osobe, koji su ovakav
udzbenik odobrili za stampanje, krivi za stanje u SiCG. Tu su jednako krivi
studenti, nastavnici, nadlezna ministarstva, citava jedna „akademska“
infrastruktur a!
Zato slom koji ce nadoci i koji prijeti totalnim komadanjem Srbije, ima
za jedan od glavnih uzroka duhovno, kulturno unistenje nacije, sto je, i sa
ovim primjerom krajnje transparentno.
Vlajki Emil
[EMAIL PROTECTED]
Lycos iQ - show what you know
