Markov: Putin će biti drugi Xiaoping
Piše: Razgovarao Vlado Vurušić
_____
Sa Sergejem Markovom, savjetnikom predsjednika Rusije Vladimira Putina,
članom njegova strateškog vijeća susreli smo se hladne moskovske večeri
prije njegova puta u Kinu i Japan
Markov je spremno pristao govoriti o predsjedničkim izborima 2008. godine u
Rusiji, strateškim planovima Rusije i njezinu položaju u međunarodnoj
politici te o odnosima prema EU i europskim vrijednostima. Mlad, energičan
politolog voli počinjati odgovore s "Mi u Kremlju".
. Čini se da se sada, u zadnjoj godini mandata predsjednika Putina, Rusija
našla, blago rečeno, u nekoliko neugodnih političkih problema - EU nije
produljio očekivani međusobni dogovor, a traju napetosti u odnosima u
"vlastitom dvorištu" s Gruzijom, Ukrajinom i, posve neočekivano, s
Bjelorusijom. Je li to povezano s odlaskom Putina s vlasti?
- Ne, svi ti događaji nemaju veze s Putinovim odlaskom, odnosno
predsjedničkim izborima u ožujku 2008. godine. Putin nigdje neće otići, neće
nestati s političke scene. To je sada posve jasno. Ostat će u Kremlju u
strukturi vlasti. Osim toga, u Rusiji će se izmijeniti pozicija vlasti -
sljedeći predsjednik imat će manje ovlasti, a Dumi i premijeru će se ovlasti
povećati. Važno je reći da će parlamentarni izbori biti četiri mjeseca prije
predsjedničkih, a prema svim pokazateljima, na njima će uvjerljivo
pobijediti Jedinstvena Rusija i Pravedna Rusija, propredsjedničke stranke,
koje podržava Putin. Drugo, vladu će odabrati Putin tako da će novi
predsjednik naslijediti i "Putinovu vladu".
. Koju će poziciju imati Putin?
- Najkraće, Putin će biti ruski Deng Xiaoping. Čovjek velikog utjecaja i bez
neke formalne velike i važne političke funkcije, ali imat će realnu vlast.
Putin ima vodeću ulogu, pravi je lider, popularan je u narodu, a podržava ga
veliki dio političke i poslovne elite.
. No, kako će se ipak održati na vlasti?
- Na čemu se u Rusiji temelji vlast? Prvo, kontrola nad televizijom preko
kontrole vlasnika. Dakle, televizije će Putina i dalje prikazivati kao
iznimno važnog čovjeka. Drugo, on će kontrolirati represivni aparat, prije
svega tajne službe i policiju. Oni u njega imaju povjerenje. Zato bih mogao
s dosta sigurnosti reći da će sljedeći predsjednik doći iz redova
kremaljskih liberala, a spomenute službe će u Putinu vidjeti svog
'zaštitnika'. I treće, vlast se temelji na kontroli strateških sirovina -
nafte, plina, čelika, električne energije, odnosno nad oligarsima koji ih
imaju. I tu bi Putin mogao imati važnu ulogu na čelu neke neformalne
korporacije takvih tvrtki. Bit će na čelu nekakvog ruskog biznis kluba
najvećih kompanija - nafta, plin, čelik, avioindustrija, željeznica, dakle
onih tvrtki koje pune gotovo 90 posto proračuna. I na kraju, Putin želi biti
na čelu nove ekonomske asocijacije EvrAzEs (europsko-azijski ekonomski
savez) nekom vrstom istočnog EU, u koji za sada ulaze Rusija, Tadžikistan,
Bjelorusija, Kirgistan, Uzbekistan, Kazahstan, a ima ambiciju širenja na
ostale zemlje bivšeg SSSR-a, ali i neke druge.
. A hoće li novi predsjednik pristati dijeliti vlast s Putinom?
- Novi predsjednik svakako neće biti lutka na koncu. Prvo, teško bi bilo
naći takvog, a drugo ni Rusija si ne može dopustiti slabog predsjednika.
Putin jamči nesmetanu smjenu vlasti i šalje poruku Zapadu da će Rusija
ostati konstruktivni partner u međunarodnim odnosima. Novi predsjednik imat
će aktivnu ulogu, ali Putin će jamčiti da neće biti iznenađenja u ruskoj
politici.
. Znači li to da bi novi predsjednik mogao biti Dmitrij Medvedev, prvi
dopredsjednik vlade te predsjednik direktorskog vijeća Gazproma, bivši šef
Putinova kabineta.
- To je teško reći, ali svakako da će on biti jedan od najozbiljnijih
kandidata, možda čak i Putinov prvi izbor, što mu svakako povećava šanse.
. Zašto Rusija ipak ima problema s EU, iako se činilo da se razvijaju dobri
partnerski odnosi?
- Ukratko, EU se pribojava stabilne, jake i razvijene Rusije. Naime,
posljednjih 15 godina zapad se 'navikavao' na slabu i nesigurnu Rusiju, a
sada ih je Putin i brz ekonomski rast Rusije natjerao da promijene
mišljenje. Rusija je ojačala i ekonomski, i politički, i socijalno, a
povratila je i vjeru u vlastite snage, a upravo tu činjenicu EU teško
prihvaća. Nije im drago da moraju uzimati u obzir i ruske interese. Problem
je u sljedećem: EU nije tako monolitno i jako tijelo da može biti toliko
iznad Rusije koliko oni to žele. EU nema i ne može stvoriti zajedničku
vanjsku politiku prema Balkanu, Turskoj, Bliskom istoku, a sada najednom
grade zajednički interes prema postsovjetskom prostoru. Jasno je da se
upravo na tom području sukobljavaju naši i njihovi interesi. EU smatra
Rusiju svojim protivnikom u borbi za postsovjetske države. Drugo, pojavio se
problem energetskog partnerstva. EU ne doživljava Rusiju kao partnera, nego
kao protivnika.
. Zar i Rusija ne smatra EU protivnikom?
- Donekle se mogu složiti. Naime, na energetsku sigurnost Europe mi i EU
gledamo drukčije. U Kremlju kažu: 'Mi želimo kontrolirati sve ruske
energetske resurse i kompanije te smo stoga važni za vašu energetsku
sigurnost.' Dogovorite se s Kremljom i tada ćemo mi EU osigurati energetsku
sigurnost.
. No, u Bruxellesu kažu: 'Mi smo sigurni, ne onda kada ovisimo o Kremlju,
nego kada nismo ovisni o Moskvi pa nam zato dopustite da kontroliramo vašu
naftu, plin, plinovode.'
- No, Rusija to ne želi prihvatiti jer to znači sigurnost za potrošača, ne
za proizvođača! To je problem. EU se boji energetske snage Rusije, a Rusija
pak njihova udjela u svojim strateškim kompanijama.
. Začarani krug.
- U neku ruku da. Vidite, prema našem mišljenju, u EU ima previše američkih
satelita koji ne žele jaku Europu, ali ni strateško partnerstvo Rusije i EU.
Mogu ih shvatiti. Naime, kada bi profunkcionirao taj energetski alijans
Rusije i Europe, onda Europa ne bi bila toliko ovisna o bliskoistočnoj
nafti, a time bi prestala ovisnost o SAD-u.
. Ali bi počela ovisnost o Rusiji?
- Ne, ako sve postavimo na partnerske osnove. No, Rusija svakako neće
dopustiti da gubi i da ona bude ovisna o nekome.
. EU se pribojava energetske ovisnosti o Rusiji, a osim toga, Unija je u
posljednje vrijeme razočarana jer se Rusija odupire europeizaciji i ne želi
biti kompatibilna Europi kojoj pripada.
Jaku državu ugrozio bi savez milijardera i nosilaca represivnog aparata, oni
bi ugrozili Rusiju... Naši glavni ekonomski potencijali i resursi bit će u
ruskim rukama... Naša je zadaća stvoriti jake korporacije koje će biti među
najjačima na svijetu...
- Da, Rusija pripada Europi. No, u EU je ušlo dosta istočnoeuropskih država
čije su se političke elite formirale upravo na odbacivanju Rusije, na
rusofobiji i antiruskoj politici. Manji su problemi Rusije sa starim
članicama nego s novim. Osim toga, u Bruxellesu se boje da razvoj Rusije
neće krenuti ili ići u pravcu 'westernizacije', nego suprotno - prema
tradicionalnoj, antizapadnjačkoj, antidemokratskoj, represivnoj i
birokratskoj državi. Sve to o čemu smo govorili dovodi do uzajamnog
nepovjerenja i kvarenja odnosa. S druge strane, Rusija više ne gleda na EU
tako idealizirano kao ranije. To je ipak porozna organizacija, velikih
političkih, ekonomskih i društvenih razlika koja, osim toga, nije ni tako
pravedna kakvom se predstavlja. Naime, golem broj Rusa u Estoniji i Latviji
su građani drugog reda, što je prilično uzdrmalo imidž EU u Rusiji.
U Kremlju kažu da neće u EU ne zato što Rusija ne bi bila primljena, nego
zato što više ne vide smisao u toj amorfnoj organizaciji država, pogotovo
nakon iskustva SSSR-a. Mi jesmo europska zemlja, ali to ne znači da moramo
biti uniformirani i unificirani prema zapadnjačkom principu. Taj
proklamirani standard politkorektnosti ubija europsku civilizaciju.
. A što je vama važno?
- U svakom slučaju identitet je važniji od političke korektnosti. Ako
zapadna i srednja Europa predstavljaju rimsku, odnosno katoličku i
protestantsku Europu, Rusija predstavlja bizantsku, odnosno pravoslavnu
komponentu Europe.
. Rusiji se zamjera nedostatak demokracije, porast autoritarizma.
- Mi smo za demokraciju, ali za razliku od Zapada, ne smatram da je ono što
je u Rusiji bilo devedesetih bila demokracija. Bio je to kaos, pljačka,
nesigurnost. A sada mi gradimo suverenu demokraciju.
. Što je to?
- Ne želimo graditi autoritarni režim, ali prvo trebamo pročistiti sustav od
svih onih negativnosti koje su nas koštale u devedesetima. Naša demokracija
će na vrh staviti vrijednosti suverenosti. To je demokracija koja će biti
kompatibilna s našim socijalno-kulturnim osobitostima i našim povijesnim
iskustvom. A to znači - država je bitna. I zato će država kod nas igrati
veću ulogu nego drugdje u Europi. U Rusiji je nemoguća demokracija bez jake
države. No, jaku državu ugrozio bi alijans milijardera i nosilaca
represivnog aparata, oni bi ugrozili Rusiju. Upravo o tome najviše govorim i
upozoravam predsjednika Putina. Drugi stožer suverenističke demokracije
označava da će naši glavni ekonomski potencijali i resursi biti u ruskim
rukama. Naša je zadaća stvoriti jake korporacije koje će biti među najjačima
na svijetu. Loše je kad država ovisi o krupnom kapitalu, ali njega treba
kontrolirati i natjerati da djeluje u pravcu općenarodnog interesa. Naime,
naši oligarsi nisu zaradili svoj kapital, oni su ga dobili, zato se trebaju
odužiti društvu. Naša zadaća je sada upravo ta.
. Znači nećete dati da stranci uđu u vašu naftnu industriju?
- Vodeći strateški resursi bit će naši, ali nećemo onemogućavati strani
kapital ni u tom sektoru, ali nikada više od 49 posto. Stranci mogu u
Gazprom, ali do 49 posto, mogu u Rosneft, ali do 49 posto! No stranci će
moći biti većinski vlasnici recimo u poljoprivredi i prehrambenoj
industriji.
. Ne mislite li da se u toj suverenoj demokraciji krije klica autoritarizma?
- Da, ali mi u praksi trebamo to opovrgnuti.
. Rusija je dio organizacije najrazvijenjijih država G-8, iako objektivno ne
spada u red najrazvijenjihih ekonomskih i političkih država.
- Prema ekonomskim parametrima, Rusija se približila zemljama G-8. Daleko je
od nekih njezinih članica, ali se, primjerice, može uspoređivati s Italijom.
Drugo, Rusija posve pripada tom klubu jer su glavni problemi međunarodne
zajednice borba protiv međunarodnog terorizma, a tu je Rusija vrlo važan
partner. Drugo, G-8 se zalaže za neširenje oružja za masovno uništenje, a i
tu je Rusija bitna. Treće, energetska sigurnost. Tu je sve rečeno. Bez
Rusije se ni tu ne može. Četvrto što brine međunarodnu zajednicu su
regionalni konflikti. A Rusija je tu bitan igrač - Bliski istok, Balkan,
Afrika i ostali sukobi ne mogu se riješiti bez sudjelovanja Rusije u
pregovaračkom procesu. Nadalje, važan je razvoj međunarodnog financijskog
sustava u kojem Rusija zaostaje, ali dostiže razvijeni svijet. Rusija je
važan igrač i u razvoju drugih međunarodnih institucija poput UN-a i slično.
Važan je i razvoj visoke i precizne tehnologije gdje Rusija zaostaje. Dakle,
od osam najvažnijih točaka međunarodne politike, Rusija je važan igrač u
šest, a u druga dva segmenta nije zanemariva.
NE MOŽE SE PRKOSITI MOSKVI UZ PRIVILEGIJE
. Rusija trenutačno ima napete odnose s mnogim državama bivšeg SSSR-a, prije
svega Gruzijom, Ukrajinom i Bjelorusijom.
- Dugo smo imali dobre odnose s tim državama, i to zato što smo pomagali
njihove ekonomije, među ostalim prodajom jeftinog plina i nafte. I sada kad
se te zemlje okreću od Rusije, pa čak provode antirusku politiku, kao
Gruzija ili Ukrajina. Onda ih strašno ljuti kada im kažemo da nećemo
financirati takvu politiku jeftinim energentima. Ne želimo više graditi
odnose s tim zemljama na osnovama naše nekadašnje zajedničke prošlosti, nego
samo na odnosima koji će proizlaziti iz zajedničke budućnosti. Drugim
riječima, imat ćete svjetske cijene energenata, ali ako Bjelorusija želi
savez s Rusijom, spustit ćemo cijene. Ako Ukrajina uđe u zajednički
ekonomski prostor s Rusijom, a Saakašvili mirnim putem počne rješavati
problem Abhazije i Južne Osetije, spremni smo smanjiti cijene nafte i plina.
Ne mogu oni prkositi Moskvi a tražiti privilegije. To je vrijeme prošlo.
. Nije li to imperijalistički pristup?
- A ne, nikako. To je antimperijalistički pristup. Kremlj se, recimo, uopće
ne miješa u unutarnju politiku tih zemalja. Nas stalno optužuju da se
miješamo u unutarnje stvari tih zemalja, a u nekima od njih na vlast su
došli ljudi direktno uz pomoć EU! Osim toga, EU ne želi da oko sebe stvaramo
ekonomsko-političku integraciju sa zemljama bivšeg SSSR-a, ali mi moramo
prihvatiti da se EU širi na te zemlje!?
. Boji li se Rusija Europe?
- Ne, ali mi smo naprosto drukčiji. Zalažemo se da se sve vrijednosne
komponente u Europi cijene i da su ravnopravne. Naša zajednička vrijednost
je kršćanstvo. Europske vrijednosti nisu samo one koje propagira i dijeli
zapadna i srednja Europa, nego i ono što imamo i mi na istoku. Glavni
'zahtjev' Europe Rusiji je - postanite kao mi, a glavni 'zahtjev' Rusije
Europi je - prihvatite nas takvima kakvi jesmo. Prihvatite da smo
Europljani, ali ponešto drukčiji. Neke naše vrijednosti se razlikuju od
zapadnjačkih, ali su to isto tako europske vrijednosti. To je vrijednosna
diskusija na koju smo spremni.
http://www.jutarnji.hr/magazin/clanak/art-2007,1,27,markov_putin,60071.jl
image001.png
Description: PNG image
image002.png
Description: PNG image
