KOSTIC: Politicari zakuvali pa ucutali
http://www.dnevnik.co.yu/themes/ABD/images/tabs/empty.gif
http://www.dnevnik.co.yu/themes/ABD/images/tabs/empty.gif
http://www.dnevnik.co.yu/themes/ABD/images/tabs/empty.gif
http://www.dnevnik.co.yu/themes/ABD/images/tabs/empty.gif
http://www.dnevnik.co.yu/themes/ABD/images/tabs/empty.gif
http://www.dnevnik.co.yu/themes/ABD/images/tabs/empty.gif
http://www.dnevnik.co.yu/themes/ABD/images/tabs/empty.gif
<http://www.dnevnik.co.yu/modules.php?name=News&new_topic=28>
Jedna od najcuvenijih afera, ona šecerna, koja je mesecima potresala Srbiju
ni nakon cetiri godine, nema ni rešenje ni iole suvislog odgovora šta se i
zašto desilo i zbog cega je skoro godinu dana bio suspendovan izvoz slatkog
proizvoda u Evropsku uniju. Bile su najavljivane silne tužbe i spominjane
hiljade tona prepakivanog šecera ali sve je ostalo na pricama. Jedan od
glavnih aktera afere, tadašnji srpski kralj šecera, Miodrag Kostic kaže za
“Dnevnik” da je u svemu najgore to što je Srbija propustila šansu da postane
evropska sila šecerne industrije a pritom niko ne odgovara za ogromne
posledice afere koju su izmislili pojedini srpski politicari u sprezi sa
najvecim evropskim proizvodacima šecera.
- Ništa se nije desilo sa kamionima, vozvovima, 12 hiljada šlepera...
Verovatno ni ne znaju o kojim je kolicinama rec. Problem je što niko ne
odgovara za to. To je Srbija. A odgovornost bi trebalo da snosi Miroljub
Labus jer je on trcao da se klanja predstavnicima Evrpske komisije, da prica
kako cemo mi rešiti tu aferu - kaže Kostic.
Srbija je, dodaje, sa svojih 200.000 tona koliko je godišnje proizvodila
remetila tržište koje je 25 godina najzašticenije i najuredenije na svetu.
- Bolje koncipirano, uredenije i zašticenije tržište od toga ne postoji.
Svetska cena šecera tada je bila 240 dolara, a njihova domaca cena 700 evra.
Uvoz je bio zašticen sa 480 evra po toni. A jedino je Srbija zahvaljujuci
Zoranu Ðindicu dobila preferencijalni status nelimitiranog izvoza u EU. I
sve je bilo lepo kad smo dobili taj stats, Srbija je proizvodila 160 do170
hiljada tona, a trošila 220. Problem nastaje privatizacijom kada proizvodnja
skace sa 200, 150 ili 180 na 400 hiljada tona jer višak od 200 hiljada tona
šecera krece u izvoz - podseca Kostic.
Tada su, dodaje, još neprivatizovane šecerane pocele šecer da prodaju za
520, 540 ili 560 evra umesto za 700 i da nude 200 hiljada tona šcera. Naš
ukupan izvoz je bio vredan preko 100 miliona evra. Nastao je haos na super
uredenom tržištu, srpski proizvodaci su u jednoj godini oborile cenu šecera
sa 720 na 650 evra.
Ostanak u šeceranama
MK Grup je još uvek manjinski vlasnik u kompaniji “Sunoko” koja gazduje s
cetiri vojovodanske šecerane - Bac, Kovacica, Pecinci i Vrbas. Da podsetimo,
vecinski vlasnik kompanije “Sunoko” je nemacki “Nord cuker”.
- Necemo tako lako izaci iz cele te price - kaže Miodrag Kostic. - Morali
smo da pronademo strateškog partnera. Vlade se menjaju, svake godine moram
da objašnjavam nekome kako sam kupio šceranu za tri evra. Otkako imam
strateškog partnera o tome više nema reci.
- Samo jedna, najjaca firma koja je zapravo sve izlobirala, gubila je 70
evra po toni. Ona godišnje prodaju 2,3 miliona tona te robe, a direktno zbog
nas izgubila je oko 160 miliona evra. A nikoga nije bilo briga za to što su
i evropski potrošaci kupovali jeftiniji šecer. Glavni rezon tih firmi je bio
da reše taj problem. Najvažnije je bilo da se to prekine ali pošto to
politicki nije bilo dobro onda je rešeno da krenu sa aferom i njihov cilj je
ostvaren. A naš realan kapacitet je 750 hiljada tona. I da su Evropljani
zadržali sporazum o nelimitarnom izvozu koji smo s njima potpisali, mi bismo
u Srbiji proizvodili više od 700 hiljada tona a 500 hiljada bismo izvozili -
objašnjava Kostic.
Po njegovim recima Evropa je igrala na kvarno i zbog toga što je imala
dvostruke standarde za nas i Hrvatsku, na primer. Hrvatska je imala tri
šecerane a godinu dana kasnije dobila je kvotu od 180.000 tona. Srbija je,
podseca naš sagovornik, dobila istu izvoznu kvotu iako je tada imala
dvostruko više stanovnika od Hrvatske i 15 šecerana.
- To je bilo kvarno s njihove strane. Omoguceno je Hrvatima da dolaze kod
nas, kupuju balvane i kod sebe prave nameštaj. Jer, oni su mogli da izvoze
nameštaj a mi samo balvane - kaže Kostic.
S. Glušcevic
http://www.dnevnik.co.yu/
<<image001.png>>
<<image002.png>>
<<image003.png>>

